Večernji list BiH: Oče nadbiskupe, Uskrs ove godine dočekujemo u ozračju brojnih globalnih kriza i nesigurnosti. Kako vi kao pastir Crkve gledate na takvo stanje u svijetu?
- Riječ “kriza” izvorno potječe iz grčkoga jezika i tim se pojmom imenovalo ono što bismo danas nazvali prijelomni trenutak ili odlučna prigoda, također u društvenom kontekstu, kada treba donijeti odluku. U tom smislu “kriza” nije samo konstatacija da nešto nije u redu nego je ona ponajprije trenutak promjene ili, još bolje kazano, vrijeme za promjene nabolje. Promatrajući stanje u svijetu i slušajući poplavu vijesti o stradanju ljudi i nepravdama moćnika ovoga svijeta, o neimaštini i gladi, o političkoj samovolji i nepoštivanju čovjekovih prava, o kršenju pravednih ljudskih zakona i toliko drugoga, moralni je imperativ stalno ponavljati da je sve to zaista u nebo vapijući grijeh, da se ovo nikada i nikomu nije smjelo dogoditi, da je zaista “kriza”, to jest trenutak i vrijeme za promjene nabolje.
Večernji list BiH: “Upravo dok Crkva promatra otajstvo Isusove muke, ne smijemo zaboraviti one koji danas na stvaran način sudjeluju u njegovoj patnji”, rekao je na blagdan Nedjelje muke Gospodnje papa Lav XIV. Crkva je, vidimo i u ovom slučaju, jedan od najvećih zagovaratelja mira, no je li taj glas dovoljan da ga čuju i svjetski moćnici koji sudjeluju u, kako ih kardinal Parolin naziva, “preventivnim ratovima” koji mogu zapaliti svijet?
- Dogodilo se da sam jednaku misao o nastavku Kristove muke u patnji ljudi izrekao u svojoj propovijedi upravo na Cvjetnicu, predvodeći misno slavlje u sarajevskoj katedrali. Bilo je to doslovce u isto vrijeme kad je Papa govorio u Rimu. Kao da smo se dogovorili. Kazao sam da se Isusova muka i križni put na drugačiji način nastavljaju u patnjama ljudi. Dodao sam da je Isusova osobna povijesna muka završila, ali ljudi, to jest Božje slike i prilike i naša braća i sestre, nažalost, tijekom povijesti stradavaju na različite načine, u zbjegovima, u ratovima, u progonima, u siromaštvu, samoći, ostavljenosti, u gladi i u golotinji.
Kršćanski je nauk da Isus nastavlja trpjeti gdje god bilo koji brat i sestra trpe. Gdje god se nastavljaju križni putovi Božjih stvorenja, Isus trpi s njima na njihovu križnom putu, jer oni su njegova braća i sestre i živi udovi njegova tijela koje se zove Crkva. Isus sam je, naime, kazao da se njemu čini ono se čini i najmanjemu od njegove braće i sestara. Stoga je vrlo važno da se svaki čovjek, narod i država propituju o vlastitom ponašanju u ovom trenutku i naspram svih tih stradanja. To jest, ključno je pitanje koje sebi treba postaviti svaki čovjek: kako se ja ponašam dok tolika braća i sestre stradaju na svojim križnim putovima?
S druge strane, također je vrlo ozbiljno pitanje zašto ljudski rod ponavlja zlo u svojoj povijesti. I zašto ljudi uporno odbijaju poslušati Isusov nauk da su svi među sobom braća i sestre i da trebaju voljeti jedni druge te da se trebaju natjecati u poštivanju drugih ljudi i u ljubavi prema svima? Crkva, kao učiteljica Kristova nauka i glasnica Kralja Mira, nalazi se često u sličnoj situaciji kao Isus tijekom procesa koji je vođen protiv njega.
Naime, u tim događajima Isus je nepravedno osuđen i na kraju ubijen iako je bio posvema nevin, a njegov nauk velik broj ljudi njegova okružja i tadašnja državna vlast su odbacili. I danas svi oni koji ubijaju ponovno sude Isusu, progone ga i razapinju, odbacuju njegov nauk. No, kao što On nije odustajao od vjernosti volji Božjoj, osudama i smrti unatoč, tako i Crkva nastavlja slijediti njegov primjer i nauk. I što god je tragedija veća, proporcionalno raste potreba za Isusovim naukom. Pogotovo raste potreba za hitnom primjenom njegova nauka.
Večernji list BiH: Na zasjedanju Biskupske konferencije poslali ste snažne poruke u kontekstu izborne godine u BiH, pozvavši sve aktere da se suzdrže od neodgovornog ponašanja i nepromišljenih izjava. Vjerujete li da razum može prevladati u ovakvom društvu?
- U odnosu na našu nedavnu tešku prošlost, u kojoj su svi stradali, izrazili smo zabrinutost zbog istupa kojima se samo jedan narod prikazuje isključivo kao žrtva, bez spremnosti na suočavanje s vlastitom odgovornošću, zato što takav pristup ne odgovara istini i produbljuje nepovjerenje te onemogućuje istinski dijalog i proces pomirenja među narodima u BiH. A s obzirom na to da se nalazimo u izbornoj godini, pozvali smo sve sudionike društvenih i političkih procesa, posebice one koji sudjeluju u vlasti i donose odluke, da se suzdrže od teških riječi i uvreda te da poštuju pojedinačna i kolektivna prava svakoga čovjeka, svih konstitutivnih naroda i manjinskih skupina. To je jedino razumno i etički je zahtjev trenutka da razboritost prevlada.
U svemu je potrebna velika razboritost. Naime, kršćanki je nauk da postoje četiri osnovne ili stožerne kreposti: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. Razboritost je krepost koja upućuje praktični razum da u svim prilikama razlikuje naše istinsko dobro i da izabere prikladna sredstva da ga izvrši. Ona je, kako veli Katekizam Katoličke crkve, ispravna norma djelovanja. Nju nazivaju kormilarom jer ravna svim drugim krepostima pokazujući im pravilo i mjeru. Razboritost neposredno upravlja i sudom savjesti. Razborit čovjek odlučuje o svome vladanju i uređuje život slijedeći taj sud. Zahvaljujući toj kreposti primjenjujemo moralna načela na pojedinačne slučajeve bez pogreške i svladavamo dvojbe o dobru koje treba izvršiti i o zlu koje treba izbjeći.
Večernji list BiH: Biti na čelu Crkve u BiH uvijek je izazovno, no vi ste 2020. godine došli na čelo Vrhbosanske nadbiskupije u vrijeme kada je počela pandemija koronavirusa, a potom i čitav niz izazovnih događaja koji nas prate i danas. Kako je djelovati u takvim okolnostima u kojima praktički nema dana da se nešto novo ne dogodi, a dotiče se i vaših vjernika?
- Uvijek, ama baš uvijek, treba djelovati tako da se čini sve što je moguće radi dobra svakoga čovjeka i društvene sloge. Posebice to vrijedi za crkvene službenike. Naravno, na osobit način takvo je djelovanje moralni zahtjev u služenim situacijama i društvima. Neke od njih ste i spomenuli. Istina, nije uvijek lako. Ponekad je i vrlo zahtjevno. Ali bez obzira na sve, uvijek je vrlo časno biti na strani Isusova nauka i truditi se primijeniti ga u osobnom životu i djelovanju te i druge pozivati da uvijek budu na putu dobra i da se nikada ne umore hodeći za Isusovim idealima pravde i prijateljstva.
Sve što se događa u bilo kojem društvu, uvijek se dotiče i vjernika, jednostavno zato što su i vjernici dio društva kojemu pripadaju. Oni društvu doprinose. To su njihovo poslanje i obveza. Naime, vjera je živa samo onda kad se dokazuje vlastitim djelima. Izgrađivati ovaj svijet i činiti ga boljim čast je za svakoga vjernika jer svojim djelovanjem nastavlja djelo Božjega stvaranja i izvršava volju Boga stvoritelja.
Večernji list BiH: Za razliku od dijelova svijeta u kojima, nažalost, vjera slabi, u BiH su katolici i dalje čvrsto uz Crkvu i svoje svećenike. Kakav je vaš dojam?
- Vrlo često ponavljam istinu da se najljepša oznaka Crkve u našim biskupijama nalazi u zdravoj pobožnosti vjernika i u njihovu povjerenju u Krista i njegovu Crkvu te u duhovnoj, molitvenoj i svakoj drugoj solidarnosti s crkvenom zajednicom. To je duhovna i pastoralna osnovica na kojoj treba nadograđivati i kapital uzajamnoga povjerenja, koji ljubomorno treba čuvati. Hvala dragom Bogu za taj blagoslov i hvala vjernicima što se nastoje držati Božjih pravila koja prepoznaju u crkvenom nauku. Pa ipak, treba biti zajednička pastoralna briga u Crkvi, i vjernika i predvodnika, činjenica da se i u našim mjesnim crkvama sve više javlja pojava nedovoljnoga broja novih svećeničkih i redovničkih zvanja te da se povećava prosječna dob onih koji su već u tim staležima.
Večernji list BiH: Ovih ćete dana pripremati propovijedi, poruke i intervjue, a izvan tih vama bliskih dijelova poziva, čemu se još radujete u ovim danima?
- Naravno, kao i svi ostali kršćani, najviše se radujem sjećanju na Isusovo uskrsnuće koje je najvažniji događaj u ljudskoj povijesti i u povijesti Boga s ljudima, koju nazivamo povijest spasenja. To je zato što Isusovo uskrsnuće, pobjeda nad smrću, daje smisao svim danima ljudskoga života, donosi utjehu svakoj patnji i poteškoći zemaljskoga života ako ju se podnosi u vjernosti Božji pravilima i razlog je radosti, posebice u trenucima poteškoća i nesigurnosti. Radujem se jednako, svake godine iznova, zbog pobožnosti naših vjernika i njihova sudjelovanja u sakramentalnom životu te zbog njihova javnog očitovanja i ispovijedanja vjere.
Večernji list BiH: Za kraj tradicionalno završavamo intervju čestitkom vrhbosanskog nadbiskupa katoličkom puku, pa vas molimo da je uputite uz poruku svim čitateljima Večernjeg lista.
- Neka moja poruka bude riječima koje je apostol Pavao, neumorni navjestitelj ljubavi Božje i istine o Isusovu uskrsnuću, napisao kršćanima grada Rima: Opravdani, dakle, vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!
Budite, dakle, svjedoci nade! I u tom našem zajedničkom svjedočenju: sretan vam i blagoslovljen Uskrs! •