U Hrvatskoj se danas obilježava 31. obljetnica vojno-redarstvene operacije Oluja u kojoj je Hrvatska vojska za nekoliko dana oslobodila okupirani teritorij na području ove zemlje.
Okupirano područje od svog je nastanka 1991. godine pa do konačnoga sloma 1995. godine nosilo naziv tzv. Republika Srpska Krajina — nepriznata paradržava.
Od stomatologa do zločinca
I dok Hrvatska slavi pobjedu, Srbi iz Srbije i bh. entiteta Republike Srpske oplakuju žrtve, a u Mrkonjić Gradu sinoć je održan i javni skup na kojem se obratio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Jedan od poznatijih političara tzv. RSK bio je Milan Babić. Po zanimanju stomatolog, ratni gradonačelnik Knina i prvi predsjednik samoprozvane Republike Srpske Krajine. U Haagu je osuđen na 13 godina zatvora zbog ratnih zločina progona na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi te za zločin protiv čovječnosti počinjen protiv civila na okupiranim područjima Hrvatske.
Ipak, Babić će ostati upamćen kao jedan od prvih haških optuženika koji je priznao krivnju i uputio javnu ispriku zbog ratnih zločina za koje je osuđen. Tijekom suđenja Babić je izjavio kako je na početku političke karijere 1989. bio zaveden srpskom propagandom koja je tvrdila da se sprema genocid nad Srbima u Hrvatskoj te kako je pod utjecajem te propagande sudjelovao u stvaranju ozračja mržnje prema Hrvatima koje će rezultirati nasiljem protiv Hrvata i drugih nesrba.
Na suđenju Milanu Martiću, Babić je izjavio kako su prema njegovim saznanjima Srbi u Hrvatskoj prvi upotrijebili silu tijekom Domovinskog rata.
Priznanje i pokajanje
Svoju javnu ispriku uputio je u govoru pred Međunarodnim sudom u Haagu. Njegovo obraćanje prilikom izricanja priznanja krivnje ostalo je jedan od najpoznatijih iskaza kajanja pred Tribunalom. Između ostalog, rekao je:
„Kajanje koje osjećam je bol s kojom ću živjeti do kraja života. Ovi zločini i moje sudjelovanje u njima nikada ne mogu biti opravdani.“
Dalje je naveo:
„Mogu se samo nadati da će iznošenje istine, priznanje krivnje i izražavanje kajanja poslužiti kao primjer onima koji još pogrešno vjeruju da se takva nehumana djela ikada mogu opravdati.“
Govorio je i o odgovornosti i pomirenju:
„Samo istina može dati priliku srpskom narodu da se oslobodi kolektivnog tereta krivnje. Samo moje priznanje krivnje omogućava mi da preuzmem odgovornost za sva zla koja sam učinio.“
Na kraju se obratio i hrvatskim žrtvama:
„Molim svoju braću Hrvate da oproste nama, svojoj braći Srbima, i molim se da se srpski narod okrene budućnosti i dostigne suosjećanje koje će omogućiti praštanje zločina.“
Smrt u Haagu
Tijekom postupka za izricanje kazne, čak je i Tužiteljstvo isticalo kako smatra da je njegovo kajanje iskreno, navodeći da se razlikovao od mnogih optuženika jer je javno priznao odgovornost, surađivao s Tribunalom i pokazivao suosjećanje prema žrtvama.
U nedjelju, 5. ožujka 2006. godine, u 18:30 sati, Milan Babić pronađen je mrtav u svojoj ćeliji u Pritvorskoj jedinici Ujedinjenih naroda u Scheveningenu. Nizozemske su vlasti nakon istrage zaključile da je uzrok smrti samoubojstvo. Prema informacijama, Babić se zadavio plastičnom vrećicom.