Nekada je posao bio sinonim sigurnosti, stabilnosti i dugoročnog plana za život. Danas za mnoge mlade u BiH zapošljavanje je često privremena postaja, a ne trajno rješenje. Razlika u pogledu na rad i zapošljavanje između nekadašnjih i današnjih generacija nikada nije bila izraženija.
Nekad i sada
Starije generacije odrasle su u vremenu kada je posao predstavljao privilegij. Tražio se godinama, ali kada bi ga netko dobio, ostajao bi u istoj tvrtki desetljećima. Radnici su vjerovali u sustav, čekali mirovinu u istom poduzeću i smatrali da je stabilan posao temelj sigurnog života. Redovita plaća bila je dovoljan motiv da se posao čuva po svaku cijenu. Danas je situacija potpuno drugačija. Mladi u BiH sve manje vjeruju da ih rad i trud mogu dovesti do stabilnog života. Mnogi rade za minimalne plaće, na određeno vrijeme ili bez jasne perspektive napredovanja. Umjesto sigurnosti, tržište rada nudi nesigurnost, kratkoročne ugovore i stalnu borbu s troškovima života. Razlike se posebno vide u odnosu prema poslodavcima. Nekada su radnici rijetko mijenjali posao i često bili spremni trpjeti teške uvjete rada kako bi zadržali radno mjesto. Današnje generacije više cijene slobodno vrijeme, mentalno zdravlje i ravnotežu između privatnog i poslovnog života. Mladi sve češće odbijaju raditi prekovremeno bez naknade ili pristajati na loše uvjete samo zbog “sigurne plaće”. Veliku promjenu donijele su i društvene mreže te mogućnost rada u inozemstvu ili online. Mladi danas uspoređuju svoje uvjete rada s ostatkom Europe i teško prihvaćaju činjenicu da za isti posao u BiH mogu zaraditi nekoliko puta manje. Zbog toga mnogi već u ranim dvadesetim godinama planiraju odlazak iz zemlje. Zahvaljujući digitalizaciji i globalizaciji, mogućnosti zapošljavanja danas su znatno šire. Mladi lakše dolaze do poslova, uključujući i one izvan granica svoje zemlje.
Izazov za kompanije
Mladi danas očekuju više od samog financijskog aspekta posla. Fleksibilno radno vrijeme, mogućnost rada od kuće, usklađenost privatnog i poslovnog života, kao i osjećaj svrhe u radu, postali su važni kriteriji pri izboru posla. U situacijama kada poslodavac ne može ponuditi takve uvjete, zaposleni se relativno brzo odlučuju na traženje nove poslovne prilike. Česta promjena posla povezuje se i s bržim napredovanjem u karijeri. Mladi sve češće procjenjuju da prelaskom u drugu kompaniju mogu ostvariti povoljnije uvjete, uključujući višu zaradu, bolju poziciju i veći obujam odgovornosti. U mnogim slučajevima napredak unutar iste tvrtke odvija se sporije nego prelaskom kod konkurencije. Nova generacija zaposlenih drugačije promatra i koncept lojalnosti. Ona se više ne podrazumijeva unaprijed, već ovisi o odnosu poslodavca prema zaposlenima. Ako izostanu kvalitetni uvjeti rada, prilike za razvoj i međusobno poštovanje, zaposleni ne vide razlog za dugoročan ostanak. Za kompanije ovakve okolnosti predstavljaju ozbiljan izazov. Veća fluktuacija radne snage podrazumijeva povećane troškove zapošljavanja i obuke novih kadrova, gubitak institucionalnog znanja, kao i potrebu za stalnim unaprjeđenjem radnih uvjeta. Zbog toga poslodavci sve više ulažu u pogodnosti, profesionalni razvoj zaposlenih i unaprjeđenje organizacijske kulture kako bi zadržali postojeći kadar.