Teorijska studija ne tvrdi da su pronađeni dokazi o postojanju naprednih izvanzemaljskih civilizacija; umjesto toga, nudi potpuno nov način potrage za tragovima njihova postojanja.
Umjesto osluškivanja radijskih signala s udaljenih planeta, znanstvenici predlažu da „prosijemo“ mjesečevu prašinu u potrazi za ostacima tehnologije koji su možda putovali svemirom milijardama godina prije nego što su se konačno zaustavili na našem prirodnom satelitu.
Mjesec kao tihi galaktički arhiv
Za razliku od Zemlje, Mjesec nema funkcionalnu atmosferu ni magnetsko polje, zbog čega je potpuno izložen svemirskom vakuumu. Kao rezultat toga, neprestano ga bombardiraju meteoriti, ali ga pogađa i stalan tok mikroskopskih čestica iz ostatka Sunčeva sustava i šire. Budući da na Mjesecu nema vode ni tektonskih pomicanja, ta se mikroskopska materija nakuplja i ostaje na površini, potpuno neometana, stvarajući jedinstveni arhiv galaktičke povijesti, piše RTS.
U novom radu, koji je krajem lipnja objavljen na poslužitelju za preprint radove arXiv, istraživači tvrde da dio te prašine potječe iz zvjezdanih sustava izvan našeg i da stoga može sadržavati dokaze o davno izgubljenim izvanzemaljskim civilizacijama. Studija je predana časopisu International Journal of Astrobiology, ali još čeka objavu.
„Mjesec tiho nakuplja materijal iz svemira milijardama godina, a velik dio tog materijala vjerojatno je milijardama godina stariji od samog Mjeseca“, naveo je u priopćenju glavni autor studije Luis Pino, planetarni znanstvenik sa Sveučilišnog koledža u Londonu i suradnik Instituta SETI (Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom).
„Pitanje koje postavljamo jest može li ta drevna zbirka sadržavati mikroskopske tragove tehnologija koje su postojale mnogo prije nego što su ljudi ikada pogledali u nebo“, dodao je Pino.
Od radijskih signala do „Arhipovljevih čestica“
Dosad je potraga za dokazima o naprednim izvanzemaljskim civilizacijama, poznatima kao „tehnopotpisi“, uglavnom bila usmjerena na radijske signale koje bi mogle emitirati naseljene egzoplanete ili hipotetske megastrukture, poput Dysonovih sfera.
Međutim, takvi bi signali potjecali samo od aktivnih civilizacija, a ne od onih koje su nestale mnogo prije nego što smo ih mogli uočiti. Ova nova ideja nadovezuje se na desetljeća ranijih prijedloga i oživljava koncept ukrajinskog astronoma Alekseja Arhipova iz devedesetih godina prošlog stoljeća, koji je sugerirao da bi Mjesec mogao prikupljati međuzvjezdanu prašinu umjetnog podrijetla. U njegovu čast autori studije takve su hipotetske fragmente nazvali „Arhipovljevim česticama“.
Autori nove studije tvrde da, kada civilizacija nestane, tragovi njezine tehnologije mogu preživjeti i završiti u svemiru, bilo raspadanjem megastruktura i manjih letjelica, bilo snažnim udarima asteroida u nekada naseljene egzoplanete.
Jednom kada se nađu u svemiru, sićušne čestice metala ili drugih umjetnih materijala mogle bi biti izbačene iz svojih zvjezdanih sustava snažnim udarima zvjezdanog vjetra i na kraju doplutati do nas.
Koristeći računalne modele, tim je predvidio da bi komadi tehnologije veličine do tri mikrometra (tri milijuntine metra, odnosno oko tri posto širine ljudske vlasi) mogli napustiti svoje zvjezdane sustave i putovati međuzvjezdanim prostorom i do milijardu godina.
Već znamo da međuzvjezdana prašina može prodrijeti u unutarnji Sunčev sustav jer su je znanstvenici pronašli u uzorcima prikupljenima s površine asteroida Bennu, koji je 2020. godine posjetila NASA-ina sonda OSIRIS-REx.
Potraga u eri novog osvajanja Mjeseca
Dosad nijedan lunarni uzorak nije sadržavao tehnopotpise. Međutim, znanstvenici koji su ih proučavali vjerojatno nisu ni tražili takve čestice, a uzorci su bili premali da bi dali značajne rezultate, tvrde autori studije. Oni vjeruju da bi uzorak Mjesečeva regolita zapremine jednog kubičnog metra mogao biti dovoljan za pronalazak barem jednog tehnološkog fragmenta.
Tim je također predložio načine za pretraživanje materijala pomoću mikroskopije, industrijske analize materijala i snimanja uz pomoć umjetne inteligencije.
Nekoliko predstojećih svemirskih misija prikupit će svježe uzorke s Mjesečeve površine, uključujući nedavno odgođenu kinesku misiju Chang'e-7 i buduće misije u okviru NASA-ina programa Artemis. Ti bi uzorci potencijalno mogli sadržavati tehnopotpise, iako će volumen prikupljenog regolita biti daleko manji od onoga koji istraživači predlažu.
Stoga ćemo možda morati pričekati da ljudi uspostave stalnu bazu na Mjesecu prije nego što astronauti budu mogli prikupiti dovoljno materijala za odgovarajuću analizu.
Kao rezultat toga, Institut SETI, koji predvodi međunarodnu potragu za tehnopotp isima, novu ideju smatra vrlo obećavajućom. Bill Diamond, predsjednik i izvršni direktor Instituta SETI, koji nije sudjelovao u novoj studiji, ocijenio je ideju „izvanredno originalnom i razumnom“.
„Ovo je novi dodatak metodologijama potrage koje se primjenjuju u traženju dokaza o tehnologiji kao pokazatelju života i inteligencije izvan našeg Sunčeva sustava i uzbuđeni smo zbog mogućnosti da se to ostvari“, naveo je Diamond u priopćenju.
Iako je mogućnost pronalaska čak i jednog mikroskopskog izvanzemaljskog artefakta iznimno mala, potvrda takvog otkrića predstavljala bi definitivan odgovor na jedno od najvećih pitanja čovječanstva – jesmo li sami u svemiru.
Čak i ako se ništa ne pronađe, sama bi potraga postavila prva kvantitativna ograničenja na količinu tehnološkog materijala koji su potencijalne civilizacije mogle proizvesti tijekom povijesti Mliječne staze.