Obitelj Zukić iz Ribnice kod Zavidovića donijela je tešku odluku prije 12 godina – donirati organe nakon što je njihova kći Minela, diplomirana pravnica, stradala u prometnoj nesreći, piše FTV.
Bila je to prva eksplantacija organa u Županijskoj bolnici Zenica. Organe su dobile četiri osobe iz Tuzlanske županije.
U javnosti uglavnom slušamo o važnosti doniranja organa i transplantaciji, dok donori i njihove obitelji često ostaju u sjeni. Sjećaju ih se oni kojima su donirani organi spasili život.
Odluka koja je spasila živote
Točno prije 12 godina ugašen je jedan mladi život. Minela Zukić stradala je u prometnoj nesreći. Dok je bila u komi, obitelj je donijela tešku odluku – donirati njezine organe i nastaviti humanu misiju svoje kćeri.
Za Ifetu Karić transplantacija jetre bila je jedini spas.
„Dišem, mogu pričati, pomicati se. Bila sam svjesna da je to uspjelo. A prvo što mi je palo na pamet je kako je obitelji koja je izgubila svoju kćer”, kazala je Ifeta.
Zahvalnost obitelji donora
U posjet obitelji Zukić, na godišnjicu Mineline smrti, stigla je i Hasija Herić. Nakon osmogodišnje borbe s dijalizom, Hasija je dobila novi bubreg.
„To je bio težak korak i odluka. Uvijek smo neizmjerno zahvalni, i moja obitelj, dok smo živi, ja i moj muž i svi ostali”, rekla je Hasija Herić.
Borba za spomen-obilježje
Već 12 godina traje borba Minelina oca Seada Zukića da ispravi nepravdu prema kadaveričnim donorima i njihovim obiteljima.
Osnovao je Zakladu „Minelino srce”, pokrenuo inicijativu za osnivanje Udruge obitelji kadaveričnih donora, čiji bi članovi bili i živi donori, te da se u krugu Žuoanijske bolnice Zenica, u kojoj je posljednjih godina urađeno 18 kadaveričnih eksplantacija, izgradi spomen-obilježje u znak sjećanja na donore.
„Svi hoće napraviti neko spomen-obilježje jeftino, malo, a ja nikad neću pristati. Ako ja budem odlučivao, to mora biti dostojno spomen-obilježje. Čak sam ja nudio svojih 20.000 maraka da se uloži. Meni treba samo dozvola i mjesto”, kaže Sead.
Bez sustavne zaštite donora
Iako postoje tri idejna rješenja, do realizacije spomen-obilježja još nije došlo.
Doniranje organa i dalje je svojevrsna tabu-tema, dok su obitelji donora često nevidljive, iako su svojom odlukom dale ono najdragocjenije – svojom odlukom spasile su nečiji život.
Zbog nedostatka sustavne potpore, Sead će u idućem razdoblju pokrenuti inicijativu za izmjene zakona.
„Tamo nema nijednog jedinog slova o zaštiti kadaveričnih donora i njihovih obitelji. Sva tri zakona sam naučio napamet, 12 godina ih iščitavam”, ističe on.
Seadova borba nije samo za njegovu kćer Minelu, nego za sve donore koji su imali ime, obitelji i život.
Ne traži mnogo. Želi ih sačuvati od zaborava i podsjetiti da iza humane ideje doniranja organa stoji netko tko mora donijeti odluku i reći „da” kako bi spasili živote i usrećili druge obitelji kojima je transplantacija za sada „nemoguća misija”.