Nisu samo ljepota i skladan izgled ono što čovjeka čini posebnim. Ponekad je najljepši ukras ono što nosimo u sebi: ljubav prema korijenima, poštovanje prema tradiciji i spremnost da svojim djelima pridonosimo zajednici. Upravo je takva mlada Mihaela Šokić iz posavskog mjesta Vidovice, studentica koja je na prestižnoj reviji tradicijske nošnje i izboru najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan Hrvatske osvojila titulu druge pratilje. Na pozornici nije predstavila samo sebe nego i cijelu Posavinu. Odjenuvši izvornu posavsku nošnju, nije predstavila samo tkaninu satkanu rukama predaka nego i priču o jednom kraju, njegovim ljudima, običajima i vrijednostima. Nosila ju je s posebnim ponosom, svjesna da svaki detalj nošnje čuva uspomenu na generacije koje su prije nje gradile i čuvale identitet ovoga kraja, piše Večernji list BiH.
S ljubavlju prema tradiciji
No Mihaela nije posebna samo zbog priznanja koje je osvojila. Ona je primjer mladima i zbog načina na koji živi svoje vrijednosti. Unatoč studentskim obvezama, pronalazi vrijeme za svoje malo selo Vidovice i želi dati svoj doprinos radu i razvoju Kulturno-umjetničkog društva "Seljačka sloga" Vidovice. U vremenu kada mnogi mladi traže prilike daleko od zavičaja, Mihaela pokazuje kako se ljubav prema rodnom kraju može nositi sa sobom kamo god život odvede. Njezini posavski korijeni nisu samo dio obiteljskog nasljeđa nego i važan dio njezina pogleda na život. U njima pronalazi snagu, vrijednosti i osjećaj pripadnosti. Upravo zbog toga njezina priča može biti poticaj mladima da budu uspješni, obrazovani i otvoreni prema svijetu, ali da nikada ne zaborave odakle dolaze. Iako je njezina ljepota prepoznata na velikoj pozornici, Mihaela ostaje skromna i nenametljiva.
– Na natjecanje se nisam prijavila kako bih dokazala svoju ljepotu jer je vanjska ljepota prolazna, a ona unutarnja mnogo je važnija. Prihvatila sam ovaj poziv kao priliku i izazov, kao mogućnost upoznavanja novih ljudi i drukčijih kultura. Vrlo sam komunikativna i željna znanja. Smatram da se ne uči samo na studiju nego da se mnogo toga može naučiti i izvan knjiga. Mislim da ovakvi susreti s osobama koje njeguju iste vrijednosti i ljubav prema tradiciji obogaćuju čovjeka i šire njegove vidike – kaže nam Mihaela.
Internet da, ali i tradicija
U Mihaelinoj pratnji bila je njezina mama. Za manje upućene, posavska nošnja naoko je lijepa, ali da bi djevojka tako izgledala, potrebno je mnogo pripreme pa je ne može sama odjenuti. Mihaelina mama ostavila je sve obveze i spremno bila uz kćer kako bi joj pomogla u pripremama za nastup. – Iskustvo i prijateljstva koja sam stekla na ovom natjecanju ostaju za cijeli život. Oduševili su me tradicija i običaji drugih krajeva i zemalja, impresionirale su me narodne nošnje koje sam vidjela na ovom izboru, a sve smo ih nosile s ponosom i velikom ljubavlju. To mi je bilo najljepše. Poručila bih mladima da, uz sve što nam donosi moderno vrijeme s internetom, nikada ne zaborave tradiciju svojega kraja. Meni rad u kulturno-umjetničkom društvu donosi toliko lijepih trenutaka da bih ga preporučila svima koji baštine našu bogatu i lijepu tradiciju – poručila je na kraju razgovora Mihaela, dokaz da se najljepše priče pišu kada se spoje mladost, obrazovanje, tradicija i srce koje kuca za svoj kraj. Titula druge pratilje ostat će lijepa uspomena, ali ono što će trajati mnogo dulje jest poruka koju svojim primjerom šalje: ljepota se najviše vidi onda kada je prate dobrota, ponos i ljubav prema zavičaju.