Suša u Hrvatskoj više nije samo meteorološka pojava, nego simptom dublje klimatske promjene koja mijenja ritam godišnjih doba, raspored oborina i sigurnost života na obali i u unutrašnjosti, piše meteorolog Bojan Lipovšćak za N1.
Hrvatsku ne očekuje jednolična suša na cijelom području, nego sve izraženiji kontrasti. Jadran će sve češće biti pod pritiskom dugih sušnih razdoblja, dok će unutrašnjost češće dobivati kratkotrajne, ali intenzivne pljuskove i oluje.
Suša je najpodmukliji vremenski ekstrem jer ne nastupa naglo, nego se uvlači polako, poput pukotine u zidu koju primijetimo tek kada se već proširila. Upravo je zato kroz povijest mijenjala civilizacije, poticala migracije i tjerala čovjeka da preispita gdje može živjeti i što može uzgajati.
Povijest suše nije samo povijest manjka kiše, nego i povijest gladi, migracija i društvenih lomova. Suša nema političke ni geografske granice.
Zbog toga su velike suše kroz povijest često bile prijelomne točke. Pogađale su poljoprivredu, smanjivale zalihe hrane i vode te prisiljavale zajednice na prilagodbu ili iseljavanje.
Današnja meteorološka klasifikacija sušu ne promatra kao jednu pojavu, nego kao skup povezanih tipova. Prema DHMZ-u i Svjetskoj meteorološkoj organizaciji (WMO), suša se najčešće definira kao produljeni izostanak ili izrazit manjak oborina, nedostatak vode za potrebe društva i okoliša te razdoblje neočekivano suhog vremena koje uzrokuje ozbiljnu hidrološku neravnotežu.
Suša je pojava koja djeluje na raznim vremenskim skalama odnosno njezine posljedice i tip definiran je duljinom razdoblja ili smanjenog intenziteta oborine. Razlikuju se četiri glavna tipa suše: meteorološka, agronomska, hidrološka i socioekonomska.
Meteorološka suša označava manjak oborina, agronomska nedostatak vode u tlu potrebne za rast biljaka, hidrološka se očituje u smanjenom protoku rijeka i padu razine podzemnih voda, dok socioekonomska nastaje kada potražnja za vodom premaši raspoložive količine.
Meteorološka suša može nastati brzo i jednako brzo završiti, dok hidrološka obično kasni za njom i traje dulje. Agronomska je najvidljivija na poljoprivrednim površinama – biljku ne zanima statistika, nego ima li vode upravo onda kada joj je najpotrebnija.
U Hrvatskoj DHMZ prati sušu te za procjenu njezina intenziteta koristi SPI i SPEI indekse.
SPI (Standardized Precipitation Index) u izračunu koristi količinu oborine (kiše i snijega) koja padne u određenom vremenskom razdoblju te uspoređuje vrijednosti s dugogodišnjim prosjekom za isto područje.
SPEI (Standardized Precipitation Evapotranspiration Index) uz oborinu uključuje i potencijalnu evapotranspiraciju, ili jednostavno rečeno koliko tlo i biljke gube vlage zbog isparavanja zbog temperature.
SPEI indeks bolje opisuje utjecaj topline na stvarnu raspoloživost vode jer suša u toplijoj klimi ne znači samo manje kiše, nego i brži gubitak vlage iz tla i vegetacije.
Praćenje suše na mreži postaja s neprekidnim nizom motrenja i mjerenja važno je za usporedbu s prethodnim razdobljima jer suša nije samo manjak kiše nego i brže gubljenje vlage iz tla i vegetacije.
Hrvatska se nalazi u području u kojem su klimatske promjene već pojačale sušne prilike, osobito na Jadranu i tijekom toplijeg dijela godine. Prema mjerenjima DHMZ-a, sušna razdoblja postala su češća i dulja, a broj izrazito sušnih epizoda znatno je porastao.
Klimatske promjene kao okvir
Klimatske promjene treba čitati kao pojačivač ekstrema, a ne kao jednu ravnomjernu „toplinu“. Atmosfera se zagrijava te porastom temperature može zadržati više vlage. Ta energija mora se negdje isprazniti, što vodi prema snažnijim oborinama, olujama i naglim promjenama vremena.
Klimatske promjene su tu, te Hrvatsku očekuju sve izraženiji ekstremi – suha i vruća ljeta s naglim olujama te kraće zime s kratkim, ali intenzivnim prodorima hladnoće.
Važno je shvatiti da suša nije izdvojena pojava, nego dio istog mehanizma koji proizvodi i oluje. Što je zrak topliji, to može sadržavati više vlage, a što više vlage nosi, to su potencijalne oborine i nevremena intenzivniji kada se energija oslobodi. Hrvatska tako ulazi u režim vremenskih oscilacija u kojem sušna razdoblja i ekstremne oborine sve češće slijede jedno drugo.
Posljedice na terenu
Suša nastupa postupno i njezine posljedice prvo se vide na tlu, usjevima i vodostajima, a tek potom u širem gospodarstvu. U Hrvatskoj to najprije osjete poljoprivrednici jer manjak vlage smanjuje prinose i povećava potrebu za navodnjavanjem, a istodobno rastu troškovi proizvodnje i rizik gubitka uroda. Posebno su ranjivi obala, otoci i krški prostori, gdje se zalihe vode sporije obnavljaju i gdje i nekoliko sušnih mjeseci može imati ozbiljne posljedice.
Suša zato nije samo problem jedne sezone, nego pitanje dugoročne otpornosti zemlje. Kada se istodobno povećavaju toplinski stres, isparavanje i neravnomjerna raspodjela kiše, pritisak prelazi s polja na šume, rijeke, akumulacije i vodoopskrbni sustav.
Posebno važan dio priče je utjecaj suše na razinu podzemnih voda, temelja vodoopskrbe gradova. Analiza zagrebačkog vodonosnika pokazuje da su se razine podzemne vode od 1950. godine u prosjeku snižavale za oko 1 do 2 metra svakih deset godina, a da godišnje crpljenje premašuje prirodno napajanje vodonosnika. To je dugoročan negativan trend koji ne izgleda dramatično iz mjeseca u mjesec, ali postaje ozbiljan kad se promatra kroz desetljeća.
Zato suša nije samo tema poljoprivrede i zelenih površina, nego i tema pitke vode za stotine tisuća stanovnika.
Hrvatska između dva ekstrema
Hrvatska će, prema signalima koje nam daje promjena klime, biti zemlja dviju meteoroloških logika: Jadran će češće trpjeti sušu, a unutrašnjost će češće biti izložena pljuskovima i nevremenima. Takva podjela nije samo klimatska zanimljivost, nego razvojni problem jer otežava planiranje u poljoprivredi, vodnom gospodarstvu i turizmu. Kada se jedna regija bori s manjkom vode, a druga s naglim poplavnim epizodama, cijeli sustav postaje manje stabilan.
Hrvatska više ne ulazi u „normalne“ sezone, nego u niz klimatski pojačanih kontrasta.
Prema dugoročnoj prognozi vremena do kraja godine očekuje nas iznadprosječno toplo razdoblje, uz neravnomjernu raspodjelu oborina i jasnu podjelu između obale i kontinenta. Prema prognozi, Dalmaciju očekuju dulja sušna razdoblja i manjak kiše, dok će unutrašnjost češće dobivati kišu, ali u obliku pljuskova i lokalnih nestabilnosti. Takav obrazac nije samo prognoza vremena, nego upozorenje da se vodna bilanca zemlje sve teže održava u ravnoteži.
Na hrvatskoj obali to znači više pritiska na vodoopskrbu, poljoprivredu i turističku sezonu, osobito kada se suša nadoveže na toplinske valove.
U kontinentalnim krajevima opasnost je drukčija: tamo se suho razdoblje često prekida naglim oborinama koje ne popune zalihe vode, nego stvaraju kratkotrajne odljeve i erozijske probleme.
Suša je opasna jer ne djeluje spektakularno. Ne ruši kuće kao potres, ne nosi sve pred sobom kao poplava, ali polako izjeda temelje biosfere: smanjuje prinose, iscrpljuje vodne zalihe, slabi ekosustave i potiče čovjeka na prilagodbu habitata. U tom smislu ona je jedna od onih prirodnih pojava koje ne samo da mijenjaju krajolik, nego mijenjaju i raspored života na njemu, zaključuje Lipovščak za N1.