“Slavonijo, zemljo mila, od svega ti srca hvala što si mome ocu, majci, priliku za bolji život dala”, stihovi su pjesme legendarnog Stjepana Jeršeka Štefa, a koji nam služe kao lijep uvod za intervju s Markom Eljugom, predsjednikom Slavonske udruge Hercegovaca. U razgovoru Eljuga nam otkriva više o povijesti udruge, vezama Slavonije i Hercegovine danas, budućnosti…
Vecernji.ba: Kakvom biste opisali Slavonsku udrugu Hercegovaca i možete li nam reći nešto više o njezinoj povijesti?
Slavonska udruga Hercegovaca (SUH) osnovana je 2001. godine, uzimajući u obzir činjenicu da se veliki broj Hrvata iz Hercegovine u povijesti doseljavao u Slavoniju, Srijem i Baranju. Prvi predsjednik bio je pok. Stanko Mikulić. Na skupštini održanoj 26. travnja 2024. u Osijeku za predsjednika SUH-a izabrana je moja malenkost a, a za zamjenika predsjednika izabran je prof. dr. sc. Srećko Tomas. Zadaća udruge je čuvati zavičajnu pripadnost i aktivno sudjelovati u kulturnom i društvenom životu grada Osijeka i šire slavonske regije. Od 2019. održavamo zabavne večeri pod naslovom “Slavonsko-hercegovačko silo”. Željeli smo i na simboličnoj razini povezati Slavoniju, Srijem i Baranju i Hercegovinu, odnosno povezati gangu i bećarac. Hercegovački Hrvati i njihovi potomci cijene i poštuju svoj zavičajni identitet, kao i identitet sredine u koju su se integrirali.
Vecernji.ba: Odakle su vaši korijeni i kako su se Eljuge našli u Slavoniji?
Eljuge su starinom imali prezime Drinovac. Prema pisanju fra Andrije Nikića, Mijo “Miško” Eljuga alias Drinovac bio je seoski liječnik - travar. Osim toga, prema monografiji “Drinovci na dlanu ruke Njegove”, u popisu iz 1742. u Drinovcima je bila obitelj Bože Eljuge s pet članova i obitelj Jakova Eljuge s četiri člana, a 1768. bile su također dvije obitelji: obitelj Bože Eljuge s pet članova i obitelj Ante Eljuge sa sedam članova. U dostupnoj matici krštenih, kao prvi upisani iz roda Eljuga, bio je 1801. Nikola od oca Jakova i majke Jozè Tomas. Inače, Eljuge su živjeli i žive u drinovačkim zaseocima Gradina, Kamenice, Dubrava i Nova Mahala te su raseljeni diljem svijeta.
Prvi Eljuge za koje postoje pisani tragovi da su bili u Slavoniji su braća Ivan Eljuga (1903. – 1945.) i Jure Eljuga (1906. – 1974.), sinovi Ante i Anđe, r. Tomas, koji su u akciji spašavanja djece od gladi, koju je vodio fra Didak Buntić, bili 1917. primljeni na dohranu u Tovarnik. No oni su se nakon Prvog svjetskog rata vratili u Drinovce. Ivan je oženio Ivu Grubišić i imali su šestero djece, a njega je OZNA kao škripara likvidirala 1945. Jure je 1941. oženio Katu Milas i imali su četvero djece.
No, i nakon Drugog svjetskog rata teško se živjelo u Hercegovini, a djeca koja su bila u organizaciji fra Didaka Buntića 1917./18. na dohrani u Slavoniji, imala su iskustvo da je Slavonija puno bogatija od Hercegovine, barem što se hrane tiče, te su se kao odrasli ljudi, ili pak njihovi potomci, počeli i nakon Drugog svjetskog rata odseljavati u Slavoniju. Tako je onaj koji se prvi od Eljuga nastanio u Slavoniji i do 1991. s obitelji živio u Vukovaru (Borovo Naselje) bio Ivan (Iko) Eljuga, rođen 16. prosinca 1929. u Drinovcima, od roditelja Josipa i Ive, r. Bušić, sa stanom na Kudeljari u Vukovaru, koji je 3. srpnja 1955. oženio Dragicu Leventić, rođenu 20. travnja 1929. u Drinovcima, od roditelja Mate Leventića i Matije, r. Grubišić, također sa stanom na Kudeljari u Vukovaru. Vjenčali su se u župi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru.
Moj otac Luka Eljuga doselio se u Osijek 1966. godine. Oženio se 1976., a ja sam rođen 1979. u Osijeku, u kojem živim i danas. Vezu sa zavičajem njegujem, posjećujem ga nekoliko puta godišnje, najčešće u ljetnim mjesecima.
Vecernji.ba: Vrijeme fra Didaka Buntića bilo je posebno, hercegovačku djecu othranila su plodna tla Slavonije. Kao relativno mladog čovjeka, što su vas učili o tom vremenu?
Neke osnovne spoznaje čuo sam u obiteljskom okružju, ali nažalost, nigdje u školi ili na fakultetu nije bilo o tome govora. Nešto više sam čuo na predavanju, koje je pod naslovom “Veličanstvena akcija udomljavanja gladne djece u Slavoniji i Srijemu (1917. – 1919.)”, 28. veljače 2019., u okviru svečane akademije u spomen na “100. godišnjicu spašavanja djece od gladi dovođenjem na dohranu u Slavoniju i Srijem (1917. – 1919.)”, održao naš tadašnji predsjednik prof. dr. sc. Srećko Tomas. U povodu 110. godišnjice od počeka akcije spašavanja djece od gladi, sljedeće godine organizirat ćemo svečanu akademiju na tu temu, s gostovanjem naših prijatelja iz Hercegovine. Planiramo i postavljanje spomen-ploče u znak zahvale svim plemenitim ljudima na njihovu izraženom milosrđu.
Vecernji.ba: Koliko su danas Hercegovina i Slavonija povezane?
Slavonija i Hercegovina su povezane kroz više slojeva - povijesnih, demografskih, kulturnih i gospodarskih. Povezanost postoji i kroz obiteljske veze, migracije (studiranje, posao) i svakodnevnu komunikaciju. Odnosi su se razvijali stoljećima. Slavonija i Hercegovina dobro su povezane, ali to ne znači da se ta povezanost ne može poboljšati. Naime, mnogi profesori sa Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera iz Osijeka odlaze držati predavanja na jedinom sveučilištu koje u BiH održava nastavu na hrvatskom jeziku, a to je Sveučilište u Mostaru. Jedan dio profesora s tog sveučilišta dolazi održavati nastavu i na osječkom sveučilištu. Osim toga, Osijek i Mostar postali su gradovi prijatelji, a brojni su susreti poduzetnika iz Hercegovine i Slavonije. Također, SUH svake godine ujesen organizira “Slavonsko-hercegovačko silo” u Osijeku, a kao goste svake godine dovodi HKUD iz nekog od hercegovačkih mjesta. Isto tako SUH, u suradnji s Maticom hrvatskom – Ogranak Osijek; Maticom hrvatskom – Ogranak Grude; Zavodom za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a iz Osijeka; Filozofskim fakultetom Osijek; Družbom “Braća Hrvatskoga Zmaja” – Zmajski stol Osijek; Udrugom Hrvata BiH Prsten – Podružnica Osijek i HKD-om Napredak – Podružnica Osijek svake godine organizira Šimićeve susrete u Osijeku, čime se promovira i taj vid kulturne suradnje. Poznato je da svake godine iz općine Grude dolazi izaslanstvo na čelu s načelnikom na spomendan obilježavanja smrti generala Blage Zadre 16. listopada i tada ih SUH ugosti. Brojni su i drugi susreti, što kulturni, sportski i osobni, a to je na obostrano zadovoljstvo.
Nedavni primjer povezanosti Hercegovine i Slavonije je organizacija gostovanja izložbe “Alojzije Stepinac u slici i riječi - utjecaj komunističke propagande na stvaranje negativne slike o zagrebačkom nadbiskupu”, koja je u okviru otvaranja 63. Šimićevih susreta održana 17. travnja 2026. u Drinovcima. Organizatori izložbe bili su: Župa sv. Mihovila Arkanđela Drinovci; Matica hrvatska – Ogranak Grude; Organizacijski odbor 63. Šimićevih susreta; Đakovačko-osječka nadbiskupija; Družba “Braća Hrvatskoga Zmaja” – Zmajski stol u Osijeku; Matica hrvatska – Ogranak Osijek i Slavonska udruga Hercegovaca iz Osijeka. Prije samog otvorenja 63. Šimićevih susreta i izložbe održana je u prekrasnoj drinovačkoj župnoj crkvi sv. misa za pokojnu braću književnike Antuna Branka i Stanislava Šimića, koju je predvodio fra Marinko Šakota, uz koncelebraciju mons. prof. dr. sc. Vladimira Dugalića, Zmaja Osječkog od sv. Josipa. Predsjedniku Organizacijskog odbora 63. Šimićevih susreta i načelniku općine Grude Ljubi Grizelju tom sam prigodom, u znak zahvale, uručio košaru sa slavonskim autohtonim proizvodima. Izaslanstvo SUH-a je u subotu, 18. travnja 2026., obišlo Memorijalni centar Groblje mira na Bilima iznad Mostara. Svi smo bili oduševljeni idejom o tom groblju, jer se na taj način na svakom križu nalazi ime žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, iako se za mnoge ne zna gdje su im kosti. Nakon toga smo obišli područje preko Goranaca, Mostara do Ljubuškoga. U Ljubuškomu smo razgledali postav najstarijeg muzeja u BiH i Franjevačku galeriju “Majka”, koji se nalaze u sklopu franjevačkog samostana sv. Ante Padovanskog pokraj Ljubuškoga. Oni koji do sada to nisu vidjeli bili su ugodno iznenađeni i oduševljeni. Nakon toga imali smo ugodno druženje s gradonačelnikom Vedranom Markotićem i njegovim suradnicima. Ono što je najbitnije, dogovoreno je produbljivanje suradnje na relaciji Hercegovina – Slavonija.
Vecernji.ba: Može li Slavonija opet hraniti Europu, kako se nekad činilo?
Teško je reći da bi Slavonija mogla hraniti cijelu Europu, ali je sigurno da bi se u Slavoniji mogla povećati proizvodnja hrane. Time bi se znatno mogla smanjiti ovisnost Hrvatske o uvozu hrane. Osim toga, siguran sam da bi se mogla poboljšati i gospodarska suradnja između Slavonije i Hercegovine, odnosno cijele BiH, a zajednički bi se mogle nadopunjavati u osiguranju prehrane svih turista koji dolaze u Hrvatsku i BiH.•