Evolucijski psiholozi Norman Li i Satoshi Kanazawa istraživali su razinu sreće na 15.000 ispitanika. Iz tog je istraživanja proizašla Savannah teorija sreće, kako su je nazvali i ubrzo objavili u stručnom psihološkom časopisu British Journal of Psychology.
Istraživanje su temeljili na dva faktora suvremenog života, a to su gustoća naseljenosti na nekom području i učestalost komunikacije s prijateljima. Učinci sreće, smatraju oni, mjerljivi su ovisno o iskustvima naših predaka. Moderni su ljudi okruženi većim brojem ljudi nego što su to bili naši preci, no manje komuniciramo s prijateljima. Autori nadalje tvrde da su tom teorijom više pogođeni ljudi niže inteligencije nego oni s višom inteligencijom, piše 24sata.hr.
Uočili su, naime, kako inteligentni ljudi preferiraju urbana područja, dok su ljudi s nižom inteligencijom skloniji ruralnim područjima. To je povezano s idejom da unatoč gušćoj naseljenosti ljudi zapravo komuniciraju puno manje nego prije.
- Općenito gledano, urbane cjeline imaju veći stupanj inteligencije od ruralnih zato što pametni pojedinci lakše žive u neprirodnom okruženju kakvo nude gusto naseljeni gradovi. U tom smislu inteligentniji ljudi radije žive u takvim neprirodnim uvjetima i nose vrijednosti kakve naši preci nisu imali, objašnjava Kanazawa.
Naši su preci češće komunicirali s prijateljima jer je to jamčilo preživljavanje i opstanak, no inteligentnijim je ljudima za rješenje nekog problema puno važniji individualni pristup. Ako uživate u društvu prijatelja to svakako ne znači da niste visoko inteligentni. Važnije je imati na umu da povremena osama ne znači da ste samotnjak. S tim se slaže i psihologinja prof. dr. Mirjana Nazor.
- Zvuči čudno, ali iz jednog aspekta ako čovjek voli povremeno samoću to je situacija koja mu omogućuje da razmišlja i ima kreativne ideje ili rješenja nekih situacija i problema na neuobičajen način. No to ne znači da su takvi ljudi inteligentniji nego kreativniji ili inovativniji od onih drugih. No bliskost je bitna ljudska karakteristika. Biti voljen i imati nekoga koga volimo, s kim održavamo kontakte, jako je važno. Kad smo zakinuti za tu mogućnost dijeljenja, imam dojam da smo pomalo osakaćeni, kazala je prof. Nazor. No Li i Kanazawa tvrde kako njihovo istraživanje dokazuje da su inteligentniji ljudi manje sretni u društvenim kontaktima s prijateljima.
- Samoća ima veze s kvalitetom života, ali to teško možemo smatrati nečim što je povezano sa visokom inteligencijom. Tvrdimo da smo socijalna bića, a taj drugi nam je poticaj kroz razgovor i argumentiranu diskusiju za nove poglede ili rješenja problema više nego što bismo mogli ustanoviti sami od sebe, zaključila je prof. Nazor.