Uoči Međunarodnog praznika rada pitanje je koliko se poštuju prava radnika u BiH? Dok zakoni jamče zaštitu, praksa često pokazuje drugačije. Od plaća koje se dijelom isplaćuju "na ruke", do straha od prijavljivanja nepravilnosti i sve češćih slučajeva mobbinga.
Koliko su prava radnika doista zaštićena i zašto sve više radnika gubi povjerenje u sustav. Rad, prava i dostojanstvo – tri riječi koje bi trebale ići zajedno. Ali za mnoge radnike u Bosni i Hercegovini to nije slučaj, donosi BHRT.
"Prava radnika krše se više nego ikad. Znamo da je u Bosni i Hercegovini sasvim normalna praksa isplaćivati minimalnu plaću, a ostatak "na ruke" i onda osoba ima manju mirovinu. Znamo koliko dana godišnjeg odmora netko ima pravo prema ugovoru, pa pitam vaše gledatelje, koliko ih vi dobivate? Znamo koliko se ljudi boje prijaviti inspekciji.", kaže Ivan Jukić, žrtva kršenja radnih prava.
Ivanovo iskustvo, tvrdi, najbolje ilustrira odnos prema radnicima u Bosni i Hercegovini. Njegova politička i nacionalna neadekvatnost i ukazivanje na nepravilnosti na poslu, dok je radio u državnoj službi, rezultiralo je višegodišnjim mobingom, za što postoje prvostupanjske sudske presude.
"I ovo je prva presuda protiv jedne županije, što znači da su županije, Vlada Županije Tuzlanske u cjelini i Ministarstvo rada nepravomoćno osuđeni zbog mobinga nada mnom... to je prvi put u povijesti Europe i Balkana. Najteži oblik psihičkog zlostavljanja je držanje nekoga izoliranim od kolega i radnih procesa", kaže Jukić.
Ekonomisti upozoravaju da nezadovoljstvo radnika dovodi do velikih problema na tržištu rada i značajno utječe na cijeli gospodarski sustav BIH.
„Ono što znamo iz istraživanja i prakse jest da niska motivacija dovodi do niže produktivnosti i zapravo rezultira time da radnici vrlo često rade tek toliko da izbjegnu otkaz. S druge strane, imamo i problem odlaska najkvalitetnijeg osoblja. Dakle, u sustavima gdje se trud ne cijeni, prvi odlaze oni koji su najsposobniji i najvrjedniji i oni vrlo često lako pronalaze dobre prilike, nažalost vrlo često u inozemstvu jer u BIH imamo problem odljeva radne snage“, kaže Jasna Kovačević, sveučilišna profesorica.
Iako se kvaliteta uvjeta rada prvenstveno pripisuje poslodavcima, tvrde stručnjaci, ne treba zanemariti ulogu državnih institucija.
„Željela bih također naglasiti važnost regulatorne uloge države. Inspekcije rada također moraju postati učinkovit mehanizam. Ni u kojem slučaju ne smiju biti samo formalnost jer ono što radnicima treba, uz sigurnu plaću i dobar životni standard, jest osjećaj zaštite od države kako bi općenito mogli vjerovati sustavu“, poijašnjava Kovačević.
Nezadovoljstvo radnika ne ostaje ograničeno na pojedinačne slučajeve – ono izravno utječe na produktivnost, tržište rada i ukupnu ekonomsku sliku zemlje. Bez učinkovitije kontrole i stvarne zaštite radnika, Bosna i Hercegovina riskira daljnji odlazak najkvalitetnije radne snage. A bez poštivanja prava radnika, teško je govoriti o održivoj budućnosti.