Ulice Mostara posljednjih su tjedana prepune ljudi, a terase kafića gotovo je nemoguće pronaći prazne, pogotovo tijekom toplih proljetnih dana. Bez obzira na svakodnevna poskupljenja i rast troškova života, ispijanje kave i dalje ostaje nezaobilazan dio svakodnevice građana, posebno mladih.
Dolazak ljepšeg vremena
Kava na ovim prostorima odavno nije samo napitak. Ona predstavlja ritual, način druženja i predah od obveza, a za mnoge gotovo i svakodnevnu obvezu. Upravo zato terase mostarskih kafića ostaju pune tijekom cijele godine, a posebno dolaskom toplijeg vremena. Kako bi istražila zbog čega Mostarci i dalje svakodnevno sjede u kafićima unatoč rastu cijena, autorica je razgovarala s dvjema studenticama i jednim konobarom koji svakodnevno promatra navike gostiju. Njihove izjave pokazale su kako odlazak na kavu već odavno nadilazi običnu potrebu za kofeinom. Studentica Petra kaže kako gotovo svakodnevno vrijeme provodi u kafićima, uglavnom zbog druženja i odmora od fakultetskih obveza. – Tijekom tjedna izađem na kavu kad god imam slobodno vrijeme koje mogu iskoristiti za druženje s dragim ljudima. Ako govorimo o brojkama, to je otprilike od deset do petnaest puta tjedno – kaže Petra. Iako su cijene pića posljednjih godina značajno porasle, tvrdi kako to nije utjecalo na njezine navike. – Cijene pića u kafićima nisu utjecale na moje izlaske. Iako su cijene svega otišle strašno gore, a plaće ih ne prate, prije ću se odreći nekih drugih troškova nego kave u kafiću – ističe ona. Dodaje kako su kafići u Mostaru odavno postali mnogo više od mjesta za ispijanje kave. – S obzirom na to da smo narod poznat po ritualima ispijanja kave, ni najmanje me ne čudi što su svi kafići puni tijekom cijele godine. Kafić je postao mjesto gdje se druži s ekipom, uči i dogovara posao – govori Petra. Sličnog mišljenja je i studentica Iva, koja priznaje kako velik dio vremena provodi upravo na kavama. – Iskreno, ne znam točno koliko mjesečno potrošim na kave, ali sigurno nije mali iznos s obzirom na to da gotovo svaki dan odem barem na jednu ili dvije kave – kaže Iva. Dodaje kako joj izlasci nisu prioritet, ali da je svakodnevna kava postala dio rutine. – Na izlaske gotovo uopće ne trošim jer ne izlazim često. To je jednostavno moj osobni izbor – govori ona. Na pitanje provode li mladi danas previše vremena po kafićima, Iva smatra kako problem nije u druženjima uživo, nego upravo suprotno – u manjku stvarne komunikacije. – U ovom digitalnom dobu svi smo nekako zatvoreni u svoje kuće i telefone pa mislim da sama kava i nekoliko sati provedenih u razgovoru nisu problem – kaže studentica. Posebno joj je važna atmosfera mjesta u kojem sjedi. – Najvažnija mi je kvaliteta kave. Ako sam već bila u nekom kafiću i kava mi nije bila dobra, sigurno se neću ponovno vratiti – ističe Iva. Dodaje kako veliku ulogu imaju i terasa te osoblje. – Ako je ugodno društvo, dobra atmosfera u kafiću i ljubazno osoblje, meni je to sasvim kvalitetno provedeno vrijeme – kaže ona. Da su kafići i dalje nezaobilazno mjesto okupljanja, potvrđuje i konobar Bruno, koji svakodnevno radi s gostima i prati njihove navike.
Dnevna navika
– Terase su posljednjih mjeseci dosta pune, pogotovo kad je lijepo vrijeme i vikendom – kaže Bruno. Iako se, prema njegovim riječima, osjeti da ljudi više paze na potrošnju, navike se ipak nisu značajno promijenile. – Nekad sjede dulje uz jedno piće ili malo manje naručuju, ali opet, kava je ljudima postala svakodnevna navika, pa i dalje dolaze redovito – govori on. Najviše posla imaju u jutarnjim i poslijepodnevnim satima. – Ujutro ljudi dolaze prije posla ili fakulteta, a kasnije poslijepodne kada završe obveze pa sjednu s društvom – objašnjava Bruno. Dodaje kako najveći broj gostiju čine upravo studenti i mladi ljudi, ali i stariji koji imaju svoju rutinu. – Ljudi ne dolaze samo zbog kave nego zbog druženja i atmosfere. Kafić je mjesto gdje se opuste, vide s prijateljima ili samo malo odmore od svega – zaključio je Bruno. I dok cijene rastu, a svakodnevni troškovi postaju sve veći, jedno se u Mostaru očito ne mijenja – kultura ispijanja kave. Terase pune gostiju i dalje ostaju simbol druženja, odmora i života grada koji ni ubrzani tempo svakodnevice nije uspio promijeniti.