"Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa, predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi", riječi su zapovjednika poražene vojske, koji je ubrzo nakon toga generalu Petru Stipetiću, zapovjedniku hrvatskih snaga u sektoru Sjever, na haubi automobila potpisao predaju posljednjih snaga protivničke vojske u operaciji Oluja.
Toga dana, u prijepodnevnim satima 8. kolovoza 1995., prije 30 godina, na cesti uz motel Brijuni pokraj Gornjeg Viduševca, nastala je jedna od najpoznatijih fotografija iz Domovinskog rata. Predajom 21. kordunskog korpusa vojske tzv. RSK hrvatskim snagama pod zapovjedništvom Petra Stipetića označen je stvarni kraj rata u Hrvatskoj i kraj paradržave tzv. Republike Srpske Krajine.
Fotografija potpisivanja predaje – a prije toga i čestitka zapovjednika korpusa srpske vojske koji se predaje, doimala se nestvarno, a sve je provedeno po svim ratnim pravilima. Svebor Labura, autor najpoznatije ratne fotografije generala Petra Stipetića, koju je tada snimio za časopis Hrvatski vojnik, u razgovoru za Večernji list opisuje kako je izgledao taj povijesni trenutak.
– Znao sam da će postati mitska fotografija. Zabranio sam vojnoj policiji da bilo koga pušta u sektor predaje. Nitko nije smio ući. Fotografirao sam sa svojim prijateljem, sinom generala Laušića, ali fotografiju predaje snimio sam samo ja – ponosno govori Svebor Labura i prepričava anegdotu s generalom Stipetićem.
"Imam dosta fotografija na kojima se vidi Stipetić u pozadini, a postoji i smiješna priča oko svega toga. Dakle, oni krenu potpisivati, a ja slikam sam sebe s njima u pozadini. I pita me Stipetić: 'Pa što radiš?' A ja mu odgovaram: 'Pa slikam se, ovo će biti povijesna fotografija.'"
Potpisivanju predaje prethodilo je potpuno okruženje, čime su hrvatske snage, predvođene 2. gardijskom brigadom pod zapovjedništvom generala Petra Stipetića, protivničku vojsku prisilile na pregovore, a zatim i na predaju.
"Nije bilo likovanja zbog pobjede", govori autor fotografije predaje 21. kordunskog korpusa i nastavlja: "Gledam Stipetića, jer ga znam otprije, ima tu neku staloženost. Kod njega nema likovanja. Čak i ta scena gdje mu se Bulat predaje bila je neobična, na neki način smiješna, jer je Stipetić u maskirnoj uniformi, a Bulat ima svečanu uniformu oficira i stupa. No oni su se poznavali još iz Pete armijske oblasti i čak se i kod Bulata vidjelo rasterećenje, da više ne mora ratovati. I ministar informiranja sa srpske strane, i na njemu se vidjelo olakšanje, kao: 'Sve je završilo, nek' se sve goni, ali više se ne moramo boriti.' Ni kod njihove vojske nije se vidjela neka tuga. Tamo je bio i Joško Morić, vidjelo se, profesionalac. A Stipetić je hodao okolo, vidio mu se lagani osmijeh na licu, kao ono: 'Evo, još samo da ovo završimo i pobijedili smo u ratu'", priča Labura.
Na povijesnoj fotografiji nalazi se i satnik Miroslav Vidović, bliski suradnik Petra Stipetića i jedan od potpisnika sporazuma o predaji 21. kordunskog korpusa. Opisao nam je kako su tekli ti dramatični povijesni trenuci koji su prethodili potpisivanju predaje.
"Što se tiče same predaje 21. kordunskog korpusa, ona bi se sigurno dogodila, ali se postavlja pitanje na koji način i kada. Da nije bilo mudrosti generala Stipetića i njegove taktike postupanja, bojim se da bismo završili s puno većim brojem žrtava – kako na našoj tako i na neprijateljskoj strani, a pogotovo među njihovim civilima. Sami čin predaje išao je svojim tijekom jer je general Peters zatražio sastanak s generalom i obavijestio ga da bi se 21. kordunski korpus htio predati. Jasno je da su to htjeli kada su naše snage presjekle sve puteve izvlačenja.
Oko 10 sati 8. kolovoza održan je sastanak na kojem je UNPROFOR iznio zahtjev zapovjednika srpskog korpusa da se žele predati. General Stipetić rekao je da može čekati do 13 sati, a ako se ne predaju i ne pojave, da će nastaviti s borbenim djelovanjima. U međuvremenu je zapovjedio zapovjednicima da smanje aktivnosti prema neprijatelju. Oko 13 sati ponovno se pojavio UNPROFOR s porukom da će se Čedo Bulat predati s kompletnim naoružanjem, vojskom i civilima koji su se našli u tom sektoru. Sam čin predaje već je mnogo puta opisan. Moram reći da je sve to bilo vrhunski provedeno."
Stipetićeva držanja dobro se sjeća njegov tadašnji pomoćnik za sigurnost. – Pero je uvijek staložen čovjek. Tuku ga emocije, ali ih ne pokazuje. To pokaže kasnije, negdje u manjim krugovima ili kod kuće. Ali dok je na zadaći, kod njega su emocije teško prepoznatljive jer je profesionalac. On zna što mu je zadaća, a zna i što će se dogoditi ako je ne izvrši – ističe Vidović u izjavi za Večernji list.
– Osjećaj je tada bio sjajan, bili smo ponosni, ali i tužni zbog poginulih koje smo imali prvog dana. Ne bismo imali tolike žrtve da je prvog dana zapovjednik bio general Stipetić – poručuje Vidović. No unatoč vojnom uspjehu, general Stipetić, njegovi suradnici i ostali sudionici jedne od ključnih bitaka operacije Oluja, nakon završetka akcije nisu dobili zaslužena priznanja.
– I nama je bilo čudno, svima, od najnižeg do najvišeg zapovjednika, zašto nitko barem nije zahvalio na toj uspješnoj akciji i najkrvavijoj bitci u Oluji – naglašava Vidović. Predaja 21. kordunskog korpusa ostaje čin koji nitko ne može izbrisati, a fotografija s početka priče vječni je podsjetnik na taj povijesni događaj kojim je završen rat u Hrvatskoj.