Iza Udruge „Naša Neretva“ iz Metkovića na čijem je čelu Dragica Krmek koja korijene po ocu vuče iz Središnje Bosne, iz Kiseljaka, još je jedna uspješno okončana, peta biciklistička tura, koja se vozila od izvora Neretve, s Čemernice iz srca Zelengore, do ušća u Jadransko more u Metkoviću.
U dvodnevnu avanturu iscrpljujuće vožnje, s brojnim usponima i padovima, vožnjom makadamom, ali i iznimno prometnnom cestom, vožnje u kojoj se testirala snaga i izdržljivost, prvog dana krenulo je šest biciklista, dvojica iz Metkovića te po jedan iz Dubrovnika, Čapljine, Čitluka i Mostara. Drugog dana pridružuje im se još pet biciklista, dvojica Osječana, te po jedan biciklist iz Sarajeva, Zagreba i Zadra.
Ove se godine vozilo pod sloganom „Neretva može poteć“. Za sudionike je ova tura, kažu nam, više od bicikističke. Jer njome iskazuju ljubav prema rijeci koja spaja ljude, hrani neretvansku dolinu te je za ljude koji žive uz rijeku simbol zavičaja i dio njihova identiteta. Sudionici utrke svake godine naglašavaju i potrebu očuvanja rijeke kako bi je što čišću ostavili u naslijeđe onima koji dolaze, odnosno vratili je precima od kojim smo, kao i sve prirodne ljepote, posudili.
Kao i svake godine, utrkom se šalje i dodatna poruka potpore. Ove godine bila je posvećena starim, bolesnim i napuštenim osobama čiji su im osmijesi, zagrljaji i blagoslovi bili vjetar u leđa u iskušenjima koja su ih čekala na putu dugom više od 300 km.
Sudionici ture „Neretva može poteć“, zaljubljenici u najhladniju rijeku na svijetu i biciklizam i ove su godine imali potporu prije svih svoji obitelji, volontera, prijatelja i spasilačkih službi. Na putu od izvora do ušća kod Kamene ćuprije u Konjicu počastili su ih okrepom, a u smiraj drugog dana ture, baš kao što se i Neretva smiruje na ušću u Jadransko more, dočekani su pjesmom, svjedočeći o
različitosti kultura koje spaja Neretva, koja je za zaljubljenike u njezinu ljepotu, više od rijeke.
Dok teče putem prema moru, prate je ljudi i njihove priče dokazujući da su i sami dio rijeke i njezine ljepote i snage. A nju, kao i sve što je vrijedno, treba čuvati i sačuvati...