Brojni procjenjuju kako je “zagrljaj” sa Sjedinjenim Američkim Državama kroz energetski projekt plinovoda za zemni plin i vodik Južna plinska interkonekcija zapravo najvažniji korak u redefiniranju geopolitičkog položaja Bosne i Hercegovine i njezina jasnijeg usmjerenja prema Zapadu. Oni su i jamstvo dugoročne političke stabilnosti, sigurnosti i jačanja transatlantskih veza. Za razliku od svega onoga što se u BiH desetljećima zbiva. Dokaz tomu je i ponašanje Predsjedništva, ali i ministra vanjskih poslova koji je Hrvatskoj uputio notu zbog skupa o trećem entitetu. Zamjenik ministra vanjskih poslova BiH Josip Brkić nema dvojbe kojim putem treba ići BiH.
Gospodine Brkiću, izvanredan događaj u Dubrovniku. Kakva je njegova geostrateška važnost u kontekstu Bosne i Hercegovine, prije svega u pogledu očekivanja njezinih stremljenja euroatlantskog tipa?
- Ovo je na više razina, rekao bih, povijesni trenutak za Bosnu i Hercegovinu. U prvom redu otvara se mogućnost novih dobavnih pravaca prirodnog plina i vodika. S druge strane, oslobađamo se, odnosno stvaraju se preduvjeti da se oslobodimo stopostotnog ruskog utjecaja u kontekstu jedinog dobavljača prirodnog plina za Bosnu i Hercegovinu.
Treće područje i prostori kroz koje će prolaziti Južna plinska interkonekcija trebali bi osjetiti koristi toga u kontekstu razvojnih mogućnosti – gospodarskih, infrastrukturnih i drugih.
Na samom koncu rekao bih da ovaj projekt dodatno učvršćuje transatlantsku vezu između Bosne i Hercegovine i zapadnih partnera tako da ćemo imati snažnu investiciju na teritoriju Bosne i Hercegovine – Južnu plinsku interkonekciju, ali i druge projekte koji će koristiti plin ili vodik iz tog sustava. To bi nam u duljem razdoblju, nadamo se, trebalo osigurati američku prisutnost u investicijskom smislu u Bosni i Hercegovini, što za sobom automatizmom povlači stabilnost, kao i veću angažiranost Sjedinjenih Američkih Država u političkom, gospodarskom i infrastrukturnom polju u Bosni i Hercegovini.
Može li se ovo tumačiti – dakako govorimo o budućnosti i trenutku kada se projekt realizira – kao definitivno udaljavanje od Istoka i povratak Bosne i Hercegovine tamo gdje je uvijek pripadala?
- Mislim da je ovo jedna od najjačih poveznica. Postoji stara izreka koja kaže: gdje je put, tu je život; gdje je infrastruktura, tu je život.
Dakle, ne radi se samo o fizičkim poveznicama nego, kao što sam već rekao, i o poveznicama u energetskom smislu sa Zapadom. Trebat će određeno vrijeme dok se fizički ne izgradi plinska interkonekcija, ali ne samo da će to otvoriti jaču povezanost sa Zapadom u energetskom smislu nego će takva vrsta investicije sa sobom donijeti i veću povezanost u političkom, gospodarskom, sigurnosnom i svakom drugom smislu.
To samo potvrđuje transatlantski karakter i opredijeljenost Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno područja kroz koje prolazi Južna plinska interkonekcija.
Do posljednjeg trenutka bilo je očekivanja da hrvatska strana, bilo ona s druge strane granice ili iz BiH, ugrozi taj projekt. Kako vam izgledaju te “utakmice” i tiho protivljenje projektu, s jedne strane, naspram američkih investitora kojima se u lice ne smije ništa reći?!
Po meni, to je nedostatak hrabrosti da se kaže uistinu što se misli o projektu Južne plinske interkonekcije. U pravu ste, jedan dio političkih analitičara, ali i političara koji su sa zadrškom digli ruku za ovaj projekt, očekivao je da od početka projekta neće biti ništa kako bi se optužila hrvatska strana u tom kontekstu.
Vjerujem da će se ovako stvoriti neraskidive veze u svim pogledima i vjerujem da će se Južna plinska interkonekcija realizirati. Jer moje pitanje svima njima jest: što je alternativa znajući da ćemo do prvoga siječnja 2028. morati ugasiti uvoz plina iz Ruske Federacije?
S druge strane, ovo je vrlo jasna poruka i vrlo jasna politička pobjeda u kontekstu da se u Bosni i Hercegovini Zakon o Južnoj plinskoj interkonekciji treba donositi kroz politički dogovor, razumijevanje i konsenzus, a ne onako kako je bilo prošle godine – pod pritiskom majorizacije i bez glasova hrvatskih zastupnika u Parlamentu Federacije. Time je pokazano kako stvari mogu funkcionirati u Bosni i Hercegovini.
Taj plin dolazi, uvjetno rečeno, sa zapadne strane, riječ je o američkom plinu, ali kroz plinovod, infrastrukturu i plinski sustav RH. Vaš kolega je pak, šaljući notu na događaj u Zagrebu, rekao da su građani zabrinuti i razočarani. Jeste li vi, kao građanin BiH i dužnosnik, zabrinuti?
- Vidio sam da je kolega Konaković proslijedio prosvjednu notu u vezi sa skupom u Zagrebu. Ta prosvjedna nota izrađena je u njegovu uredu i u najboljem smislu može predstavljati stav njegova ureda i njega osobno. S druge strane, o Bosni i Hercegovini i njezinu unutarnjem uređenju razgovaralo se u proteklih šest ili sedam mjeseci, osobito u kontekstu tridesete obljetnice Daytona, u mnogim europskim prijestolnicama i svjetskim centrima. Tada se nisu slale diplomatske note niti se izražavala ovakva razina zabrinutosti niti su se koristili diplomatski alati koje ministar vanjskih poslova ima pravo koristiti.
Korištenjem tih alata u ovom slučaju nije se pokazala ni koherentnost, ni konzistentnost, ni integritet u zaštiti institucije Ministarstva vanjskih poslova, a posebno ne u kontekstu jedinstvene vanjske politike Bosne i Hercegovine. Da je tomu bilo tako, tada bi, po istoj analogiji, ministar vanjskih poslova poslao istu vrstu diplomatske note i Sjedinjenim Američkim Državama kada se u njihovu Kongresu razgovaralo o unutarnjem uređenju Bosne i Hercegovine, kao i drugim glavnim gradovima gdje su se donosili zaključci da BiH treba mijenjati ustavno uređenje prema modelu građanske, unitarne države.
Ako je i jedno i drugo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine, onda je trebalo imati jednak pristup prema svima. Ne mogu se oteti dojmu da smo prošli tjedan imali političku svađu sa Srbijom, ovaj tjedan s Republikom Hrvatskom, a budući da smo u izbornoj godini, očekuje se da će takvih situacija biti još.
U jednom se slažem s ministrom Konakovićem – o Ustavu i ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine odlučivat će se u Parlamentarnoj skupštini BiH onda kada se tri konstitutivna naroda, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, kao i svi građani, dogovore o promjenama, uz poštivanje presuda Europskog suda za ljudska prava. Ono što je ministar Konaković izostavio u svojoj noti, ja ću dodati – i odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine moraju biti temeljne smjernice za buduće promjene Ustava. Još jednom pozivam sve da ne narušavamo odnose sa susjedima radi političkih bodova ili kratkoročnih interesa.
Spomenuli ste razgovore, no većina ljudi smatra da je gotovo nemoguće stvoriti ozračje za racionalne ustavne promjene koje bi ispravile nepravdu. Zašto se unutar bošnjačkog političkog korpusa svaka rasprava o tome unaprijed odbacuje, dok se istodobno dugoročno radi na gušenju prava Hrvata?
- Dobro ste detektirali da neravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini osjećaju svi građani Bosne i Hercegovine, ne samo u privatnim razgovorima nego i javno i otvoreno. Svi politički dužnosnici reći će da se Hrvati ne nalaze u ravnopravnom položaju, osobito kada je riječ o mogućnosti izbora legitimnih predstavnika u tijela koja predstavljaju konstitutivne narode, poput Predsjedništva Bosne i Hercegovine i domova naroda.
To samo po sebi pokazuje da je riječ o problemu Bosne i Hercegovine. Neki smatraju da će se taj problem riješiti odlaskom Hrvata iz Bosne i Hercegovine i stvaranjem narativa da su Hrvati malobrojni i da imaju više nego što im pripada.
Međutim, prva teza jest da Hrvatima u Bosni i Hercegovini nitko ništa ne treba “davati” – ovo je njihova domovina i njihova država na svakom njezinu dijelu. Druga teza jest da jednakopravnost nema veze s brojnošću. Iako su brojčano najmanji, Hrvati imaju jednaka prava kao i najbrojniji narodi.
Paritet je jedini način na koji se mogu urediti odnosi u Bosni i Hercegovini bez obzira na brojnost konstitutivnih naroda. Ova politika iscrpljivanja može trajati, ali Hrvati su se i ranije suočavali s većim izazovima i opstali su. Tako će biti i u vremenu koje dolazi.