Prepoznatljiva silueta župne crkve sv. Jakova u Međugorju, s dva vitka zvonika, odavno je postala univerzalni simbol mira i utočišta za milijune hodočasnika diljem svijeta. Međutim, malo je poznato da su njezina arhitektonska ljepota i duhovna snaga nadahnule vjerne replike izgrađene na posve različitim i udaljenim krajevima planeta. Od pacifičkih otoka, preko Srednje Amerike pa sve do afričke savane, niknule su tri identične crkve koje svjedoče o globalnom fenomenu hercegovačkog svetišta, piše Večernji list BiH.
U srcu Filipina
U gradu Talisay Cityju, smještenom na živopisnom filipinskom otoku Cebu, u rujnu 2022. godine svečano je otvorena i posvećena prva autentična replika međugorske crkve u cijeloj azijskoj regiji, u zemlji koja je inače poznata kao jedno od najvećih katoličkih uporišta na svijetu. Ova veličanstvena sakralna građevina nastala je kao plod privatne inicijative, duboke obiteljske pobožnosti i neizmjerne zahvalnosti jedne ugledne lokalne obitelji. Naime, prije otprilike tri desetljeća članovi ove obitelji odlučili su krenuti na daleko hodočašće u BiH, potaknuti svjedočanstvima o međugorskim ukazanjima. Iskustvo koje su doživjeli ostavilo je neizbrisiv trag na sve njih. Po povratku na Filipine osjetili su snažan i nezaobilazan unutarnji poziv da taj duhovni dar podijele sa svojim sunarodnjacima. Odlučili su darovati veliko obiteljsko zemljište s isključivom namjerom da se na njemu podigne vjerna kopija svetišta. Arhitekti su se strogo i beskompromisno držali originalnih nacrta crkve sv. Jakova.
Druga vjerna kopija sv. Jakova smještena je u Srednjoj Americi, u glavnom gradu Hondurasa, Tegucigalpi, no za razliku od filipinske crkve, ova građevina ima posve jedinstven društveno-edukativni i pastoralni kontekst. Ona je podignuta kao službena sveučilišna crkva u samom srcu kampusa Katoličkog sveučilišta u Hondurasu (Universidad Católica de Honduras - UNICAH). Arhitektonski gledano, ova crkva unosi prepoznatljivu hercegovačku siluetu s dva tornja u planinski i urbanizirani reljef Tegucigalpe. Dosljednost u detaljima je izvanredna. Ulaskom u unutrašnjost posjetitelj odmah primjećuje jednostavnost prostora koja je toliko karakteristična za Međugorje, čime se svjesno izbjegao tradicionalni, pretrpani barokni stil uobičajen za sakralnu arhitekturu Latinske Amerike. U središtu pozornosti nalazi se jednostavno uređen oltar te prekrasan kip Gospe pred kojim studenti redovito pale svijeće i ostavljaju svoje molitve.
Škole i radna mjesta
Treća dokumentirana originalna replika međugorske crkve nalazi se na afričkom kontinentu, u unutrašnjosti države Malavi. Ova impozantna sakralna građevina smještena je u prenapučenom i siromašnom predgrađu Chilomoni, na rubu grada Blantyrea. Izgrađena u razdoblju od 2005. do 2006. godine, ova crkva, koja nosi ime svetog Jakova, vjerna je arhitektonska preslika međugorskog originala. Nedjeljna misna slavlja ovdje traju satima, ispunjena tradicionalnim afričkim pjevanjem i plesom, čime se stvara jedinstvena, radosna sinteza hercegovačke arhitektonske forme i vatrene afričke liturgije. Cijeli projekt pokrenuo je britanski poduzetnik Tony Smith preko humanitarne organizacije Krizevac Project. Smith je, naime, godinama ranije posjetio Međugorje, gdje je doživio snažno duhovno obraćenje, a zatim je pokrenuo veliku akciju među hodočasnicima kako bi se u Malaviju podigla ova crkva, ali je i lokalnom stanovništvu osigurao škole, informatičko obrazovanje i radna mjesta. Kako bi duhovna poveznica s Hercegovinom bila potpuna, tek nakon izgradnje crkve, na obližnjoj planini Michiru iznad Chilomonija podignuta je i velika, 15 metara visoka replika poznatog bijelog križa s brda Križevac, po kojemu je cijela zaklada i dobila ime.