Zidari, armirači, tesari i još mnogo obrtnika raznih struka na popisu su nedostajuće radne snage u Republici Srpskoj koja je, prema nekim procjenama, godišnje „kratka” za oko šest tisuća radnika.
„Uvoz” radne snage, kao jedno od rješenja, često koče administrativne prepreke jer se, prema riječima poslodavaca, papiri za jednoga stranog radnika čekaju i do šest mjeseci, a država ih naplaćuje oko 1.000 KM.
Potpredsjednik Unije poslodavaca RS-a Saša Trivić za BL portal ističe da razloge za nedostatak radnika treba primarno tražiti u demografskim kretanjima i starenju stanovništva.
„Situacija koju trenutačno imamo nije rezultat odlaska ljudi odavde, već je problem demografije. Imate situaciju da oko 15.000 ljudi godišnje ode u mirovinu, a tek oko 9.000 dolazi iz škola. Znači, svake godine imate oko 6.000 manje ljudi na tržištu rada, a imate otvorena radna mjesta”, objašnjava Trivić. Prema njegovim riječima, deficit radne snage izravno ugrožava proračun i stabilnost gospodarstva.
„Ukoliko ne budemo zapošljavali stranu radnu snagu, imat ćemo manje radnika, manje tvrtki, manje poreza i manje novca za socijalna davanja. Politika mora odlučiti hoćemo li zapošljavati stranu radnu snagu ili ćemo smanjivati broj radnih mjesta u smislu poreza. Nemamo tu mnogo drugih opcija, osim ako se ne krene s otpuštanjem viškova iz javnoga sektora kako bi ti ljudi prešli u privatni sektor”, naglašava Trivić za BL portal.
Kada je riječ o iskustvima s radnicima iz inozemstva, Trivić navodi da su to uglavnom fizički radnici i da na terenu nema većih problema, ali da je birokracija najveći kočničar.
„Situacija nije alarmantna, niti ima kulturoloških i sigurnosnih problema. Ljudi odrade svoje i odu, nemamo trajna naseljavanja. Međutim, osnovni problem je sporost države – nedovoljni kapaciteti u veleposlanstvima i ministarstvima dovode do toga da dolazak radnika traje od četiri do šest mjeseci i košta oko 1.000 KM samo za papire koje uzima država”, upozorava potpredsjednik Unije poslodavaca.
Iz Gospodarske komore RS-a potvrđuju da je deficit radnika prisutan u gotovo svim granama, ali da pojedini sektori doslovno „gore”.
„Situacija je trenutačno najizraženija u građevinarstvu, gdje posebno nedostaju zidari, armirači, tesari, rukovatelji građevinskim strojevima, monteri, fasaderi i zavarivači. Pored građevinarstva, nedostatak radne snage veoma je izražen i u proizvodnim djelatnostima – metalskoj, prehrambenoj i tekstilnoj industriji”, navode iz Gospodarske komore.
Iz Komore naglašavaju da je angažiranje stranih radnika skuplje zbog troškova dozvola, zrakoplovnih karata, smještaja i prehrane, ali da oni često rade pod intenzivnijim režimom. Pored financija, izazov predstavlja i komunikacija na terenu.
„Kulturološke razlike su manji problem jer su radnici spremni na prilagodbu. Veći problem predstavlja jezik, s obzirom na to da mnogi ne govore ni engleski, pa se u praksi poslodavci pomažu aplikacijama za prevođenje na telefonima”, dodaju iz Komore, uz poruku da uvoz radnika mora biti samo privremena mjera, a ne zamjena za zadržavanje domaćega kadra.
Službena statistika Zavoda za zapošljavanje RS-a potkrepljuje tvrdnje s terena. Tijekom proteklih godina evidentiran je stalan i značajan rast broja izdanih radnih dozvola stranim državljanima, uglavnom u građevinskom sektoru, ugostiteljstvu i prerađivačkoj industriji.
Prema njihovim podacima, u prošloj godini izdana je ukupno 1.981 radna dozvola, od kojih je 1.484 novih i 497 produženih, što je u okviru utvrđene kvote za 2025. godinu.
Kvota radnih dozvola u ovoj godini je čak 3.000, i to 1.200 novih i 800 produženih. Kako kažu iz Zavoda, za novoizdane dozvole kvota je već popunjena.
Prema zemlji podrijetla, najviše izdanih radnih dozvola je za radnike iz Bangladeša, Nepala, Indije, Srbije i Kine.