Pod krilima američkih zrakoplova i ubojitih projektila predsjednici Franjo Tuđman, Alija Izetbegović i Slobodan Milošević potpisali su u Daytonu 1995. godine sporazum kojim je obustavljen krvavi sukob. Državni Parlament niti tri naroda i građani nikada ga nisu verificirali, ali žive po njegovim pravilima, piše Večernji list BiH. Čak niti njegov ključni američki kreator i posrednik, Richard Holbrooke, nije mislio da će taj sporazum biti bilo što drugo od privremenog dokumenta, poluvremena, kojim je zaustavljen rat, dok bi se njegovim preinakama ili pak novim dokumentom trebao uspostaviti pravedni mir i stabilna država.
To se nije dogodilo, a 20 godina kasnije BiH je propali eksperiment koji se bori sa svojim unutarnjim slabostima, još uvijek je ispunjena strahovima i nepovjerenjem kojima radi vlastitog opstanka manipuliraju političari shvaćajući kako im je to, a ne znanje, sposobnost i zalaganje najbolje oružje za ostanak na vlasti. Unutar zemlje nema suglasja kako dalje.
Dominantna srpska politika je za očuvanje sadašnjeg stanja u kojemu imaju državicu u državi. No, svjesni su kako je opća klima loša i da gospodarsko stagniranje može poremetiti temelje 'državice'. Bošnjačka politička scena odnedavno se konačno podijelila na one koji žele pomirbu, suživot i dogovor s Hrvatima, a aktualna oporba pak to vidi kao opasnost za vlastiti nestanak pa opstanak kupuju sijanjem strahova od trećih entiteta, hrvatskih RTV kanala ... "Hrvati su u Daytonu prevareni" - tako je nedavno ocijenio jedan od pregovarača, ustavni sudac Mato Tadić. Tako osjećaju, ali i praktično doživljavaju Hrvati u BiH.
Politički nadglasani, društveno minorizirani, financijski diskriminirani. Najsnažnije zagovaraju promjene. Povodom 20 godina Daytona organizirano je na desetke okruglih stolova, a posebnim dokumentom Europski parlament je pozvao na provedbu političkih, ne samo ekonomskih reformi. Da bi se to i dogodilo, BiH treba vanjski poticaj, baš kao i 1995. Aktualne političke elite zbog straha da će biti proglašene izdajnicima teško će se odlučiti prijeći Rubikon i napraviti ustupak jer se to smatra slabošću.
Apsurdno je, ali trenutačno i ključne političke reforme koje zemlju vode prema Bruxellesu podupiru Amerikanci, dok pak Europljani od toga zaziru strahujući da će se njihova Reformska agenda rasplinuti kao balon od sapunice.