“Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija (strane) - prepoznajući potrebu za sveobuhvatnim rješenjem da se okonča tragični sukob u regiji, želeći pridonijeti ovoj svrsi i promovirati trajni mir i stabilnost ... ”, tako su predstavnici triju država, a onda i Hrvata, Bošnjaka i Srba iz BiH prije 21 godinu potpisali mirovni sporazum s jedanaest aneksa i nekoliko sporazuma te izjava među kojima je i Sporazum o oživotvorenju Federacije BiH. Ovaj dokument je dakle i prijašnje aranžmane iz Washingtonskog mirovnog sporazuma glede uspostave hrvatsko-bošnjačke federacije BiH obuhvatio kao sastavni dio. Tijekom 21 godine ovaj je sporazum, uključujući sve njegove anekse, ali i druge popratne dokumente, mijenjan, a ponajviše na štetu bosanskohercegovačkih Hrvata čiji političari najčešće te izmjene nazivaju puzajuća revizija Daytona, odnosno sporazuma postignutog u zrakoplovnoj vojnoj bazi Wright Patterson 21. studenog 1995. godine.
Do 2000. bez krize
Najprije, taj mirovni sporazum nikada nije preveden s engleskog na tri službena jezika u zemlji i upravo ta činjenica stvorila je jedan od problema - različita tumačenja samog slova i duha Daytona. Prvenstveno što to predstavljaju ostali ili drugi, dakle predstavnici nacionalnih manjina koje se u BiH tako zovu i kojima se katkada, ovisno o tome treba li uglavnom sarajevskoj politici sredstva za manipulaciju, stavljaju u istu ravan s konstitutivnim narodima.
Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...