Intervju: kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup u miru

Izgubili su se kriteriji vrednovanja. Izgubila se kultura rada, služenja, odgovornosti... Nameću se čudne ideologije

Foto
Izgubili su se kriteriji vrednovanja. Izgubila se kultura rada, služenja, odgovornosti... Nameću se čudne ideologije
25.12.2025.
u 10:00
Božić je blagdan kada poruke mira i zajedništva dolaze do Hrvata katolika više i snažnije nego ijedan drugi dan u godini. Tradicionalno, svake godine u povodu Božića razgovaramo s kardinalom Vinkom Puljićem, nadbiskupom vrhbosanskim u miru.
Pogledaj originalni članak

Ovaj smo put u domu blizu Kiseljaka razgovarali o ovogodišnjem ozračju uoči Božića, njegovoj trećoj konklavi, izboru novog pape, Daytonskom mirovnom sporazumu, novim “vrijednostima”, odlasku mladih, problemima današnjice...

S kakvim se osjećajem prisjećate svojih Božića u djetinjstvu?

- Doživljaj Božića vezan je uz djetinjstvo jer se Isus rodio kao dijete. Djeca uvijek zrače milo i bezazleno. Što smo stariji, sve nam je draže sjećanje na djetinjstvo, na ljubav koju smo doživljavali i zračili.

Živite u Domu u Lugu kod Kiseljaka. Osjećaju li stanari Doma za starije u ovim blagdanskim danima više nostalgije nego “običnim” danima?

- Nisam nostalgičan jer mogu pružiti utjehu i radost starijima, kao što sam i ja star, snagom vjere i molitve. Istina je da se rado prisjetim svih doživljenih i proživljenih Božića, a sada živim sadašnjost i radujem se što drugima mogu donijeti utjehu vjere snagom molitve i sakramenata. Brojne su rane koje nose ovi stari te ih, uz osoblje ovoga doma, pokušavamo razveseliti radošću vjere.

Kako Božić “darovati” onima koji su ga izgubili u bijedi siromaštva, izgnanstva, robije...?

- Isus se rodio i došao na ovu zemlju i u našu stvarnost da izliječi sve naše traume, sve naše rane, te donese utjehu i mir. Potrebno je u srcu oprostiti i otvoriti se ljubavi Božjoj. To se može moleći i svjedočeći te pružajući djela ljubavi. Bez praštanja nema mira, a bez mira nema božićne radosti.

Crkve su ovih dana pune. Nakon mise žuri se u trgovine u kupnju darova. Može li i ta vanjština upotpuniti proslavu Božića?

- Ti darovi koje uz slavlje Božića darujemo su simbolika koja bi nam trebala produbiti vjeru kako nam je Bog darovao svoga Sina. Ne smijemo ući u slavlje Božića bez Isusa. Nažalost, u ovom agresivnom konzumerizmu i sekularizmu nestalo je Isusa. Sve te radosti koje želimo da ispune našu prazninu, ne mogu učiniti ono što može susret s malim Isusom u jaslama, s Njegovom majkom Marijom i sv. Josipom. Nije to sama božićna idila, to je stvarnost kako nam se Bog približio i darovao. U tome leži izvor prave vjere i radosti.

Imate li osjećaj da se danas božićna “Tiha noć” sve više pjevuši dok negdje u pozadini zvecka oružje?

- To “zveckanje oružja” posljedica je toga što smo Isusa istjerali iz osobnog, obiteljskog i javnog života. Ne samo da se oružje upotrebljava nego se i nemilo sije smrt. Koliko je djece stradalo, koliki su ranjeni jer je mržnja zavladala. Tamo gdje nema ljubavi, vlada mržnja koja sije smrt i nemir. Ako ikada, onda bi za Božić trebalo zašutjeti oružje i stvoriti se ozračje vanjskog i nutarnjeg mira. Isus je došao donijeti mir, ali bez čovjekove suradnje neće ga ostvariti.

Tradicionalno više od tri desetljeća s vama radimo intervju prigodom Božića, Uskrsa i Velike Gospe. Nekako mi se čini da su pitanja i odgovori iz ove blagdanske perspektive na našu svakodnevicu gotovo isti. U nekakvu sivilu ne primjećujemo čak ni pozitivne pomake. Je li naše društvo zahvatilo beznađe?

- Radujem se što nada živi u brojnim srcima. Zlo je samo glasnije i ima sredstva moći, ali brojniji su oni koji tiho izgaraju i žive nadu. Tome se mogu osvjedočiti susrećući ljude koji trpe rado nepravde na raznim razinama, ali ustrajavaju vjerovati, ljubiti i nadati se. To me je držalo kada ništa nisam mogao i ratu i u poraću, vjerovao sam da je Božja zadnja. Ne kaže li narod - mogu kako hoće, ali neće dokle hoće. Moramo biti složniji i ustrajniji svjedočeći Riječ Božju koja nam je darovana. Mlakost kršćana je opasnost, gdje se rađa beznađe. Gorljivost vjere i ponizno izgrađivanje zajedništva snaga je koja će sigurno pobijediti jer je Isus obećao da će biti trajno s nama. Njegova je neuništiva.

Svjedočili ste mnogim prijeratnim, ratnim i poslijeratnim događanjima. Ovoga mjeseca obilježena su tri desetljeća od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. U više ste navrata javno upozoravali na njegove manjkavosti. Koliko je Daytonski sporazum uspio sačuvati iskonsku supstanciju višenacionalne Bosne i Hercegovine?

- Nažalost, moćnici ovoga svijeta nisu išli stvarati mir na pravdi i istini. Može se rat zaustaviti, ali ostali su žal i bol nepravde. Izgubio se osjećaj vrednovanja čovjeka, njegova dostojanstva te ljudskih prava i sloboda. Zavladali su kriteriji interesa i pravo jačega. Tamo gdje su ugroženi sloboda, pravda i dostojanstvo, teško je graditi trajni mir. Ekonomija jest važna za društvo, ali bez duše je ubitačna jer je sebična i gazi malog čovjeka. Ne znam što je gore - bezbožni komunizam ili bezdušni kapitalizam.

BiH sve više postaje zemlja staraca. Mladi i cijele obitelji odlaze. Mnogi tvrde kako razlozi nisu samo materijalne prirode već i ukupnog ambijenta u kojemu živimo. Koliko je cijelo društvo odgovorno što stvara negativno ozračje, čak i kada nije sve tako crno?

- To nije problem samo BiH nego i Europske unije. Potrebno je stvarati ozračje ljubavi prema životu. Istina je da nije uvijek uzrok iseljavanja ekonomske prirode, nego je to i ovo ozračje koje se stvara egoizmom i borbom za vlašću. Izgubili su se kriteriji vrednovanja. Vrednuje se ono što mi koristi. Izgubila se kultura rada, služenja, odgovornosti itd. Nameću se čudne ideologije i mitologije koje ne štite prvo gnijezdo ljubavi. U Fatimi je Gospa najavila taj rat protiv obitelji koji se sada provodi. Iako se ljute moćnici kada se govori o “zavjeri”, sada moramo priznati da zaista vlada zavjera protiv temeljnih vrednota. U jednom razgovoru teško je sve elaborirati, ali vrlo se brzo može uočiti taktika urušavanja osnovnih vrednota, vjere i morala.

Kako vidite BiH u budućnosti, kako gledate na “europsku obitelj” kojoj težimo s obzirom na učestale medijske objave o zatvaranju crkava, posebice u Njemačkoj i drugim europskim zemljama, te pretvaranje u prostore koje koriste druge religije ili pak komercijalizaciju?

- S tugom i boli primam te informacije. Hvala Bogu, naši ljudi koji su u Njemačkoj i drugim zemljama još se drže vjernosti svojim korijenima. Nisam pozvan procjenjivati stavove drugih, ali je evanđeoski jasno da pastiri idu ispred stada, a ne slijede stavove stada. Vrijednosti evanđelja ne ovise o broju ruku u parlamentu, nego usvajanju Isusa i njegovih stavova. Dok se god naš narod bude redovito ispovijedao, slavio sv. misu, molio krunicu i čuvao vjernost braka te rađao i odgajao djecu, može biti kvasac u tom svijetu. Ne smijemo dopustiti da ideologija razbije vrijednost i svetost braka bez obzira na to koliko ruku ima u parlamentu. Obitelj mora istinski biti škola ljubavi, vjere i vjernosti.

Nedavno ste reagirali na odluke gradskih vlasti u Zagrebu u povodu uklanjanja naziva ulice nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića u hrvatskoj metropoli. To vaše priopćenje izazvalo je buru u javnosti. Jesu li se u takvoj zaglušujućoj buci čule vaše poruke?

- Život i djelo nadbiskupa Šarića vrlo su malo ispitani i poznati javnosti. Nisam to rekao bez temelja jer sam toliko stvari pročitao, i njegovih i o njemu. Zato sam odgovorno progovorio. Neka se skinu nazivi svih onih koji su itekako uprljali ruke do lakata. Ne samo u RH nego i u BiH, kao i drugim zemljama. Nikoga nisam prozvao tim priopćenjem, nego sam upozorio da imam pravo podići glas za svoga prethodnika jer on se mrtav ne može braniti.

Što mislite o kampanji koja se u Hrvatskoj vodi protiv molitelja na trgovima?

- Ne znam koga to vrijeđa što ljudi mole. Ne mogu razumjeti tu mržnju kojom se ometa tu molitvu. To nije službena Crkva organizirala, nego su se ljudi samoinicijativno dogovorili i mole. Javnost mora shvatiti da svaka akcija stvara reakciju. To je reakcija na brutalno nametanje ideologije koja je protiv vjere i morala.

Bili ste na izboru novoga pape Lava i imali posebnu ulogu. Molili ste nad novim poglavarom Katoličke crkve. Na konklavi ste bili najstariji iz reda kardinala prezbitera. Što je razlikovalo ovu konklavu u odnosu na one kada ste birali papu Benedikta i papu Franju?

- Osobno mogu reći da sam Bogu zahvalan i ljudima liječnicima koji si me osposobili da mogu sudjelovati u svojoj posljednjoj konklavi. Za vrijeme konklave sjedio sam vrlo blizu novog pape pa sam se uvjerio o čovjeku uravnoteženih stavova, s velikim iskustvom voditelja zajednice i znanjem iz teologije te iskustvom pastorala. Takav nam čovjek treba da u ovom vremenu vodi Crkvu. Možda bi bolje bilo reći - ovaj je Papa više izmoljen, a mi smo samo poslužili Duhu Svetom da ga izaberemo. Bio sam ponosan i radostan što sam mogao, kao najstariji po stažu biranja, moliti kada je izabran i što sam imao milost biti u trenutku predstavljanja Pape na balkonu. Iako je najveći broj kardinala nov te su mnogi prognozirali dugo biranje. Ipak je Božja ruka sve vodila. Hvala, Bože, za ovoga papu.

Hoćete li pisati knjigu “Moja treća konklava”?

- Ako me zdravlje posluži i nađem pomoć dobrih ljudi, vrlo bih rado opisao i ovu treću konklavu. Moram priznati, godine čine svoje te zdravlje nije više čilo, ali sam Bogu zahvalan za sve što mi je dao u životu.

Na kraju ovoga razgovora želim svim katolicima čestit Božić i na dobro vam došlo Isusovo porođenje. A svim ljudima dobre volje želim blagoslovljeno i uspješno mlado ljeto 2026.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.