Najniža plaća u FBiH iznosi 1027 KM, a poslodavci radnicima tijekom cijele 2026. mogu isplatiti do 300 KM mjesečne neoporezive pomoći. No što kada tog dodatka ne bude – može li jedna plaća pokriti sve veće troškove života?
Mjera do kraja godine
Radnik na računu vidi 1027 KM. Nakon stanarine, režija, hrane i prijevoza, od te plaće često ostaje vrlo malo. Ako uz nju dobije i 300 KM pomoći, situacija je nešto lakša, ali taj dodatni novac za mnoge nije prostor za štednju, nego iznos koji odmah odlazi na osnovne potrebe. Vlada Federacije BiH omogućila je poslodavcima da tijekom 2026. godine radnicima isplaćuju do 300 KM mjesečne pomoći, bez dodatnog opterećenja porezima i doprinosima. Mjera je produljena do kraja godine. Pomoć nije automatsko pravo svakog radnika, već o njezinoj isplati i iznosu odlučuje poslodavac, pod uvjetima propisanim uredbom. Za radnika koji dobije punih 300 KM, ukupni mjesečni prihod tako može dosegnuti 1327 KM, piše Večernji list BiH.
No kada se taj iznos usporedi s troškovima života, pitanje je koliko dugo takva pomoć može biti stvarno rješenje. “Meni tih 300 KM ne znači da mogu nešto uštedjeti. Taj novac potrošim na hranu, gorivo i račune. Kad ga nema, već sredinom mjeseca počinjem računati što mogu odgoditi za sljedeći”, kaže radnik iz Mostara. I najniža plaća u FBiH za 2026. godinu iznosi 1027 KM, što je 2,7 posto više nego godinu prije.
Međutim, radnici troškove ne plaćaju prema stopi rasta plaće. Stanarina, režije, hrana, gorivo, školske potrebe djece i neplanirani troškovi dolaze bez obzira na to koliko je plaća povećana. “Suprug i ja radimo, ali kada platimo kredit, režije i hranu, teško je nešto ostaviti sa strane. Ako jedan mjesec automobil treba popravak ili dijete nešto za školu, odmah ulazimo u minus”, kaže zaposlena majka troje djece. Posebno su opterećeni radnici koji plaćaju najam stana. Dio plaće potroši se prije početka mjeseca, a nakon stanarine i režija ostaje znatno manje za hranu i ostale potrebe. Kod obitelji s djecom situacija je dodatno složena jer se pojavljuju troškovi vrtića, škole, odjeće i prijevoza.
Što kad ga ne bude
S druge strane, životni standard ne ovisi samo o plaći. Radnik koji ima vlastiti stan i nema kredit u bitno je drugačijoj situaciji od podstanara s kreditnim obvezama. Ipak, za sve ostaje isto pitanje – što kada pomoć prestane? “Najviše me brine što se čovjek brzo navikne na taj dodatak. Kada ga dobiješ nekoliko mjeseci zaredom, počneš ga računati kao dio plaće. A kada ga jednom ne bude, moraš se ponovno odreći nečega”, kaže radnik koji uz minimalac od 1027 KM svakog mjeseca primi i 300 KM dodatka. Vlada je produljenje mjere obrazložila potrebom ublažavanja posljedica rasta cijena osnovnih životnih potreba.
No riječ je o privremenoj mjeri, dok trajno pitanje ostaje visina redovitih plaća. Ako radnik tijekom godine računa na dodatnih 200 ili 300 KM, prestanak isplate značit će i stvarno smanjenje raspoloživog novca, čak i ako plaća ostane ista.
Zato se pitanje više ne svodi samo na to koliko iznosi najniža plaća nego može li radnik od nje samostalno pokriti osnovne troškove života, bez pomoći koja može prestati već za nekoliko mjeseci. S obzirom na potrošačku košaricu od 3800 KM, odgovor je jednostavan - ne može.