Vjerojatno ne možete, jer čak ni oni hrabri pojedinci, koji su se odlučili na “off grid” način života, često koriste barem neke proizvode suvremene industrije. Recimo, “offgrider”, koji ima za krajnji cilj potpunu neovisnost od sustava i komercijalnih mreža opskrbe, u jednom će trenutku ipak odlučiti postaviti solarne panele kako bi postigao svoju energetsku neovisnost.
Dakle, moramo priznati, bez industrije bi naš svakodnevni život bio nezamisliv. Međutim, njezin razvoj, što uključuje otvaranje novih pogona i korištenje novih tehnologija, još uvijek kod mnogih izaziva nelagodu jer proizvodnju povezujemo sa zagađenjem, devastacijom prirode i prijetnjom zdravlju. Na sreću, takva percepcija industrije sve je manje u skladu sa stvarnošću. S obzirom na uvođenje Europskog zelenog plana, koji ima za cilj postizanje klimatske neutralnosti do 2050., upravo industrija predvodi brojne zelene inicijative i ulaže velike napore u zaštitu okoliša. Norme su promijenjene, a napredak sa sobom nosi i odgovornost prema budućim generacijama koje bi nakon nas trebale nasljedovati ovaj divni planet na kojem živimo.
Možda zvuči kao paradoks, ali da bismo uspješno sudjelovali u zelenoj tranziciji (solarni paneli, električni automobili), potrebne su sirovine koje crpimo iz prirode. Stoga, važno je potaknuti razvoj rudarske industrije, koja je danas potpuno drukčija nego što je bila prije 50-ak godina, a za velik dio ovih pozitivnih promjena zaslužan je napredak u znanju i tehnologiji, koji stručnjaci diljem Europe razvijaju i prenose u svakodnevnu primjenu. Tako i u Hrvatskoj, stručnjaci s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu imaju iza sebe već desetljeća istraživanja mineralnih sirovina u regionalnim i međunarodnim okvirima, a njihova stručnost i iskustvo ogleda se kroz sudjelovanje u europskim istraživačkim i razvojnim projektima, suradnju s industrijom i gospodarskim subjektima, izradu rudarsko-geoloških studija te međunarodnim partnerstvima s prestižnim sveučilištima i institutima.
Kako bismo doznali koliko se rudarska industrija promijenila i kako se danas na zdrav i ekološki način može integrirati u lokalne zajednice, razgovarali smo s dr. sc. Ivicom Pavičićem, docentom na Zavodu za geologiju i geološko inženjerstvo RGNF-a.
Što su zapravo kritične sirovine i u kojim se industrijama najviše koriste?
– Kritične sirovine su, prema definiciji Europske komisije, sirovine koje imaju ključnu gospodarsku važnost za industriju EU, a istovremeno su podložne visokom riziku od mogućeg prekida opskrbe. Popis kritičnih sirovina ažurira se svake tri godine, a posljednji, iz 2023., sadrži 34 sirovine, uključujući boksit, magnezij, rijetke zemlje i grafit. Njihova važnost lako se može vizualizirati preko tehnologija, industrija, proizvoda i procesa koji su bez njih nezamislivi. Boksit je, primjerice, primarna mineralna sirovina za proizvodnju aluminija, metala čija je primjena iznimno široka, i koji se koristi u gotovo svim sektorima: od zrakoplovne industrije (dijelovi aviona) i automobila, preko ambalaže za napitke (limenke), do građevinarstva (prozorski okviri, krovni paneli) i elektronike. Osim toga, boksit se koristi i u proizvodnji cementa, stakla i kao dodatak hrani (npr. aluminijevi spojevi za poboljšanje teksture), što pokazuje koliko je nezamjenjiv u raznim granama. Olovo je tradicionalna industrijska sirovina čija je današnja primarna uporaba u olovnim baterijama (akumulatori automobila i kamiona, rezervno napajanje u bolnicama i podatkovnim centrima...) Recimo, magnezij ima široku upotrebu, kao na primjer u proizvodnji lijekova i injekcija za hitne situacije, u prizvodnji dijelova za laptope, mobitele i kamere, u proizvodnji dijelova za automobile, zrakoplove i bicikle.
Cink je nenadomjestiv u zaštiti željeza i čelika od hrđe putem pocinčavanja, pa je koristan u građevinskoj industriji, ali i u industriji vozila. U kozmetičkoj industriji, kao cinkov oksid, ključni je sastojak u kremama za zaštitu od sunca, a kao element u tragovima važan je za zdravlje biljaka i ljudi pa se dodaje u gnojiva i hranu.
Na koji način kritične sirovine doprinose gospodarskoj i političkoj stabilnosti zemalja koje njima raspolažu?
– Kritične sirovine imaju stratešku ulogu u očuvanju industrijske, tehnološke i geopolitičke stabilnosti zemalja u Europi. Zbog svoje uloge u proizvodnji baterija, trajnih magneta, solarnih panela, električnih vozila, napredne elektronike i obrambene opreme, autoindustriju, zrakoplovnu i svemirsku industriju, poljoprivredu, građevinarstvo itd., ove sirovine predstavljaju temelj gospodarstva, razvoja i moderne ekonomije.
Kalcinacija je neizostavan proces u mnogim industrijama, ali i jedan od izazova za zelenu tranziciju jer oslobađa značajne emisije ugljikova dioksida. Kako industrija kalcinacije vapnenca u Hrvatskoj i Europi implementira principe čiste proizvodnje i zelene tranzicije?
– EU potiče dekarbonizaciju kalcinacijskih procesa kroz ulaganja u alternativna goriva (biomasa, RDF, vodik), elektrifikaciju, hvatanje CO₂ (CCS/CCU tehnologije), kao i kroz istraživačke projekte poput LEILAC i Columbus, koji razvijaju tehnološke modele za izravno odvajanje CO₂ iz peći.
Danas su u modernim postrojenjima za kalcinaciju vapnenca uvedene brojne inovacije i sustavi nadzora koji omogućuju da proces bude što učinkovitiji i ekološki prihvatljiviji. U procesu kalcinacije jedini „otpad“ su plinovi koji izlaze, no i tu su uvedene inovacije kojima se pretvaraju u korisne sirovine, što je dio kružne ekonomije. Ugljikov dioksid, koji nastaje u velikim količinama, u budućnosti se planira hvatati umjesto ispuštati. Kako? Jedna metoda je da se napravi peć s posebnim cijevima, gdje prolazi vapnenac odvojeno od plamena, pa CO₂ izlazi u čistom obliku. Taj čisti CO₂ se onda komprimira i može se spremiti pod zemlju (tako da ne uđe u atmosferu) ili upotrijebiti kao sirovina. Već imamo primjer u Norveškoj, gdje će tvornica vapna slati svoj CO₂ u drugu tvornicu koja će ga s vodikom pretvarati u ekološko avionsko gorivo.
Kako su rudarstvo i ekologija danas povezani te na koji način se održivo rudarstvo provodi u praksi bez ugrožavanja okoliša?
– Povezanost rudarstva i ekologije u suvremenom kontekstu temelji se na razvoju tehnologija i postupaka koji uvelike odstupaju od tradicionalnih rudarskih praksi kakve su se provodile prije pedesetak i više godina. Europska unija snažno potiče tranziciju rudarskog sektora prema održivosti kroz politike poput Europskog zelenog plana (European Green Deal), Uredbe o kritičnim sirovinama (Critical Raw Materials Act) i Mehanizma za pravednu tranziciju (Just Transition Mechanism). Suvremene rudarske operacije uključuju primjenu naprednih tehnologija za smanjenje emisija prašine i buke, digitalizaciju i automatizaciju strojeva radi povećanja energetske učinkovitosti te sofisticirane sustave za obradu otpadnih voda i upravljanje otpadom. Sve se češće primjenjuju obnovljivi izvori energije, a u porastu je i implementacija koncepta „rudarenja bez otpada“ (zero-waste mining). Danas se rudarstvo odvija u potpuno drugačijem kontekstu: uz razvijenu zakonsku regulativu, visoke ekološke standarde i tehnološki sofisticirane metode.
Možete li nam opisati kako izgleda moderna industrija iskorištavanja ruda i proizvodnje sirovina u usporedbi s praksama otprije 50 godina?
– Industrija ruda doživjela je tijekom posljednjih 50 godina duboku promjenu, kako u tehnološkom, tako i u društveno-gospodarskom smislu. U prošlosti se rudarstvo temeljilo na radno intenzivnim metodama s minimalnom ekološkom regulacijom. Uloga industrije u lokalnim zajednicama bila je iznimno velika: u regijama poput Istre, Drniša, Raše ili Obrovca, rudnici i prerađivački pogoni činili su okosnicu lokalnog gospodarstva i zapošljavali velik broj ljudi. Upravo ta gospodarska funkcija pridonijela je pozitivnoj percepciji rudarstva, dok su ekološki aspekti bili gotovo u potpunosti zanemareni.
Danas je gospodarska aktivnost raznolikija, svijest o zaštiti okoliša izraženija, a moderno rudarstvo temelji se na načelima održivosti, spajanju ekonomske isplativosti, ekološke odgovornosti i društvene prihvatljivosti. Suvremene rudarske tehnologije omogućuju digitalnu kontrolu procesa, smanjenje štetnih emisija, reciklažu i energetsku učinkovitost.
Koje se vrste energije koriste u suvremenim pogonima za preradu sirovina i kako to utječe na zdravlje radnika i lokalnog stanovništva?
– Danas se fokus stavlja na zamjenu fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije, poput električne energije iz solarnih ili vjetroelektrana, biomase i otpadne topline iz drugih industrijskih procesa. Time se smanjuju izravni i neizravni štetni učinci na ljudsko zdravlje. Osim tehnoloških mjera, stroga zakonska regulativa EU nameće obvezne standarde kontrole buke, prašine i otrovnih isparavanja. Usporedno se provodi redoviti zdravstveni nadzor zaposlenika, mjerenja kvalitete zraka i tla te sanacije prostora oko postrojenja.
Možete li navesti konkretne primjere u Europi gdje su rudnici ili kamenolomi uspješno integrirani u lokalnu zajednicu bez narušavanja okoliša?
– Važno je istaknuti da dobri primjeri prakse ne uključuju samo tehničku modernizaciju i ekološke standarde, već i društvenu odgovornost, transparentnu komunikaciju te konkretne koristi za stanovništvo. Jedan od uspješnih primjera je projekt ekstrakcije kritičnih minerala iz rudarskog otpada u Švedskoj, koji je pokrenula rudarska tvrtka LKAB, poznata po najvećem europskom rudniku željezne rude (Kiruna). Riječ je o uspješno integriranoj kružnoj ekonomiji kroz izdvajanje rijetkih zemnih elemenata i fosfora iz ostataka rudarske prerade željezne rude, čime se otpad pretvara u vrijednu sirovinu za gnojiva i visoko-tehnološku industriju. LKAB pritom naglašava i suradnju s lokalnom zajednicom: kompanija je već stekla iskustvo u odgovornom preseljenju dijela grada Kirune zbog širenja rudnika, uz nastojanje da se stanovništvo uključi i pravedno refundira za promjene u okolišu. Drugi uspješan primjer je Boliden Aitik – održivo rudarstvo bakra i zlata, također u Švedskoj. Tvrtka je uvela električne sustave za prijevoz sa značajnim smanjenjem potrošnje dizelskog goriva i emisije stakleničkih plinova, tijekom proizvodnog procesa je maksimizirano recikliranje vode te se provodi strogi nadzor nad kvalitetom okoliša, a poseban aspekt je suradnja s lokalnom zajednicom i autohtonim stanovništvom. No ovo su samo neki od primjera šireg strateškog okvira Europske unije, koja je kroz Uredbu o kritičnim sirovinama (CRM Act) identificirala čak 47 strateških rudarskih projekata u 13 država članica, koji ne osiguravaju samo opskrbu ključnim sirovinama, već istovremeno potiču lokalni razvoj, smanjuju društvene napetosti i pridonose ostvarivanju ciljeva europske zelene tranzicije.
Budućnost je u „pametnoj“ industriji
Industrija sirovina u Europi prolazi kroz veliku transformaciju. Umjesto zastarjelih metoda koje su ostavljale trag na okolišu, sve više se koristi moderne tehnologije koje omogućuju čistu, kontroliranu i održivu proizvodnju, bez otpada i bez kemikalija. Za razliku od praksi u nekim dijelovima svijeta, Europa sve češće pokazuje da se strateške sirovine mogu proizvoditi uz poštovanje temeljnih prava, uključujući pravo na čist okoliš i uključenost lokalne zajednice.
Proizvodnja može značiti visoku tehnologiju, čistu energiju, dobru infrastrukturu i ekonomski razvoj — ako se radi po europskim pravilima i s modernom opremom. Želimo li zadržati stil života na koji smo navikli, vrijeme je da podržimo zelenu tranziciju, a s tim i proizvodnje koje će donijeti i razvoj i zaštitu okoline.