Klasičan jesenski dan koji podsjeća na stihove pjesme iz nekadašnjih školskih udžbenika: "Raskaljani puti, kišoviti dani, lišće vene, žuti, na okisloj grani… " Upravo na takvo ozračje ovih dana u (kratkom) predahu kišnih razdoblja izgleda čapljinska veletržnica u Tasovčićima, piše Večernji list BiH.
Uglavnom zaključani boksovi, spušteni zastori na kućice poljoprivrednika i stalnih prodavača. Umjesto ljetne vreve, tišina u kojoj uspijevamo pronaći Iliju Jurkovića, poljoprivrednika iz, kako kaže, Stare Gabele, koji se sprema zatvoriti svoj boks. Pitamo ga što se događa. "Ništa", veli Ilija, "stanje nije najbolje, slabo je kupaca, sve je zatvoreno, nema nikoga. Bude nešto narudžbi, a bez narudžbi ništa ne bi bilo.
Ima nešto i piljara, premda je njih mali broj. Robe ima i sada, svake vrste, domaće rajčice, cvjetače, rog-paprika, tikvica, paprika, tridesetak artikala je ovdje. Bilo je toplo vrijeme, nije bilo leda, tako da je sve još funkcionalno.
Bi li bilo dobro da stegne mraz?
- Pa, gledajte, glupo je to reći, dok nekom ne smrkne, drugom ne svane. Normalno, dok snjegovi ne padnu po Bosni i okružju, neće se dotad pomaknuti prodaja - kaže Ilija te na upit od kuda sada dolaze kupci, nastavlja: - Smanjilo se, imam njih par, jedan mi dolazi iz Sarajeva, jedan iz Banje Luke, nekoliko tvrtki i još nešto sitno piljara.
Ja pripremim robu, oni rano ujutro dolaze i voze da im stigne isti dan na tržnicu. Ima svega i gore po Bosni, nije bilo leda ni snijega u cijeloj Bosni i Hercegovini, a uvozna roba dolazi tegljačima svaki dan i moraš se boriti sa svim da bi nešto uspio.
Nekad ste obrađivali po pet, šest hektara, koliko sada radite zemlje?
- Sad sam puno smanjio, obrađujem oko 4,5 duluma plastenika i vani imam petnaestak duluma, to je to. I to mi je puno, možda ću još smanjiti - konstatira Ilija te na upit zašto, odgovara: - Zašto? Slabo ima i radne snage, za ovo što imam radnika, taman to mogu obrađivati, ne smijem ništa ni pojačavati, možda još malo smanjiti da se može stići i to je to.
Što trenutačno uzgajate u plastenicima?
- Imam dosta toga: salatu putericu, kristalku, blitvu, mladi luk, sad ću za desetak dana sijati mrkvu.
Tri, četiri godine sijem mrkvu, imam dobru zemlju. U plastenike je posijem i brinem se da dođe ranije od ostalih i tu uspijem nešto. Lubenicu više ne sadim, radnice su mi malo starije, a za lubenicu treba i života i dobre radne snage, kamiona, traktora, boksova... Ovo mi je lakše, idem na neke lakše stavke, lakše mi je obrati.
Vidimo domaće rajčice, otkuda u ova doba?
- Ima jedan čovjek iz Ljubuškog i jedan tu iz Višića, dva čovjeka koja imaju plastenike. Vidite kakve su, to je čudo da su takve u ova doba.
Lijepo ih vidjeti.
- Da, lijepo ih vidjeti, ali treba ih prodati.
Sad kad dođu kupci, gledaju li prije ovu izvrsnu domaću ili uvoznu?
- Mislim da trenutačno kupuju više uvoznu jer rijetko je da u ovo doba ima ovakve naše rajčice, onda su ljudi naučili u ova doba kupovati uvoznu. Jesen je, sada iz uvoza ide većina roba. Dobro je vrijeme, ima domaće robe kao i ljeti, ali jedan mraz i bit će kraj. Svega imamo kao i ljetos, samo da dođu kupci.
Umjesto zaključka, može se reći da topla kišovita jesen domaćim povrtlarima krade dane, jedino im preostaje čekati blagdane kada, po običaju, živne potražnja.