Poraz hrvatskih stranaka na prijevremenim lokalnim izborima za načelnika Vareša ponovno je aktualizirao tematiku koordiniranog nastupa političkih opcija s hrvatskim predznakom na izborima u višenacionalnim lokalnim zajednicama u kojima je nacionalni odnos stanovništva takav da ne odražava premoćnu, odnosno apsolutnu poziciju ni jednog od konstitutivnih naroda. Kao što je poznato, Hrvati su na ovim izborima imali tri kandidata, što upućuje na nekoliko zaključaka koji se međudobno dopunjuju, a koji jasno upućuju na stratešku pogrešku koja je u konačnici rezultirala gubitkom pozicije. U utrci su bili kandidati HDZ-a BiH, HDS-a, kao i jedan neovisni kandidat, a pobjedu je, kao što je poznato, odnio kandidat SDA Malik Rizvanović s osvojena 1703 glasa.
Jednostavnom matematikom može se utvrditi kako zbroj glasova koje su osvojili hrvatski kandidati ipak ne bi bio dovoljan za pobjedu, no ne treba zanemariti kako bi eventualni dogovor hrvatskih stranaka uoči izbora rezultirao nešto drugačijim ishodom u smislu bolje mobilizacije birača. S obzirom na nedostatak vremena, bilo je teško očekivati kako bi hrvatske stranke na ovim izborima uspjele osmisliti i provesti sve faze izborne kampanje, a poglavito onu tematsku koja traži najviše vremena, resursa i posvećenosti, no analitičari su jasni u zaključku kako su se trebale voditi jednim od efekata o kojima je prije nekoliko desetljeća govorio Michel Bongrand, ugledni francuski stručnjak za politički marketing i izborne kampanje.
Ta identifikacija ključ je snažnije mobilizacije biračkog tijela, a u ovom slučaju hrvatske stranke i kandidati trebali su biti svjesni povijesnog značaja Vareša u kolektivnoj svijesti katoličkog hrvatskog puka ovog dijela Bosne i Hercegovine. Upravo je Vareš jedan od temelja stare državnosti u čijem središtu stoje Kotromanići kao kolektiv s kojim se identificiraju isključivo Hrvati te čije nasljeđe baštine i pet stoljeća poslije. Prethodni dogovor hrvatskih političkih stranaka oko zajedničkog kandidata zasigurno bi izazvao pozitivnu reakciju značajnog broja hrvatskih birača, a osobito onih koji su protjerani sa svojih stoljetnih ognjišta te koji bi u tom slučaju imali razlog vjerovati kako će njihov glas putem pošte imati mogućnost preokrenuti izglede i donijeti pobjedu.
Poraz u Varešu morao bi biti i važna lekcija uoči općih izbora koji bi se trebali održati u listopadu ove godine. To osobito vrijedi za mogućnost zajedničkog nastupa s jednim kandidatom za hrvatskog člana Predsjedništva, što je condicio sine qua non sve dok postoje ovakva nepravedna izborna pravila koja brojnijim Bošnjacima omogućuju da Hrvatima biraju člana Predsjedništva. Istu matricu valja primijeniti i kod zajedničkih lista za pojedine županijske skupštine, a osobito kada govorimo o onim osjetljivijim područjima poput Zeničko-dobojske i Srednjobosanske županije.
Sve navedeno izrazito je važno u kontekstu dugotrajne kontinuirane borbe za očuvanje hrvatskog identiteta u Bosni i Hercegovini, a koji za svoje preživljavanje treba postojanje izravne veze između onih koji biraju i onih koji ih predstavljaju u tijelima koje je Ustav Bosne i Hercegovine odredio za predstavljanje naroda - domove naroda i Predsjedništvo BiH. Politička, a samim tim i gospodarska stabilnost države u izravnoj su vezi s harmoniziranim međunacionalnim odnosima, a koji se mogu dovesti na tu razinu isključivo kroz poštivanje prava svakog od triju naroda da bira svoje predstavnike u navedena tijela vlasti. Nažalost, takvo što nije u praksi jer bošnjačke stranke nastavljaju s izbornim inženjeringom, na koji pak postoje dva odgovora - ili pravedan Izborni zakon ili zajednički nastup hrvatskih stranaka.•