Ispisujući prvu rečenicu, u mislima otvaram knjigu Andrije Kačića Miošića ‘’Razgovor ugodni naroda slovinskog’’. Razgovor me vraća u prošlost kada sam prije godinu dana u Večernjem listu objavio prikaz o hrvatskom jeziku pod naslovom ‘’Tko je tko u priči ovoj’’. Pišući o ovoj temi tražio sam od AI-ja odgovor o Sarajevskoj deklaraciji iz 1971. i tekstu objavljenom u zagrebačkom Vjesniku ‘’Kada ćemo odgovoriti Grgi Gamulinu?’’. Postavio sam tada i zadatak AI-ju da kreira jednu pjesmu o mome književnom stvaralaštvu. U oba slučaja AI dobiva ocjenu dobar.
Upiti za AI
Sada ćemo vidjeti kako AI reagira na moja tri upita. Što se tiče uspješnosti odgovora, bit ću neutralan. Postavljam konkretno pitanje: ‘’Postoji li netko tko je neizmjerno inteligentniji od AI-ja?’’. Odgovor je: ‘’Pojedinačno, ne postoji’’. Slijede objašnjenja kako postoji više vrsta inteligencije. Svi imamo barem četiri vrste inteligencije, mentalnu, emocionalnu, intuitivnu i somatsku. Teorija višestrukih inteligencija Howarda Gardnera spominje 9 glavnih vrsta inteligencije. To su jezična, glazbena, logično-matematička, prostorna, tjelesno-kinestetička, interpersonalna, intrapersonalna, duhovna i prirodna. Samo mnoštvo ljudi neizmjerno je inteligentnije od AI-ja.
Zatim tražim od AI-ja prosudbu o mojoj poeziji. AI spominje broj izdanih knjiga, bavljenje ljekovitim biljem mediteranskog područja, tu su i hercegovački motivi. Poentira: ‘’Njegova poezija obilježena je hrišćanskim duhom’’.
Sada slijedi pitanje o spomenutom tekstu u Večernjem listu, koji je citiran i na mrežnim stranicama neum.online i akademija-art.hr. Referirajući se na spomenuti tekst, AI udjeljuje 3 ‘’trofeja’’ don Željku Majiću, sadašnjem banjolučkom biskupu, fra Željko Majić, Viktor Humski i kuma Manda. Iako je u tekstu u Večernjem listu sve jasno napisano čiji su književni pseudonimi Viktor Humski i kuma Manda, AI piše kako se to odnosi na sadašnjeg banjolučkog biskupa fra Željka Majića. (Viktor Humski je Pero Pavlović, koji je pod tim pseudonimom prije rata objavljivao poeziju i druge tekstove u listu Crkva na kamenu i objavio zbirku pjesama ‘’Vedrine’’. Kuma Manda je pjesnikinja i franjevka Marija Ancila Bubalo, sestra književnika fra Jakova Bubala, koja je objavljivala svoje tekstove u listu Naša ognjišta.) Čitam nekoliko puta tekst u Večernjem listu i AI-jev tekst, situacija se postupno mijenja. AI skraćuje nazive pseudonima. Nalazimo samo imena Mandica i Viktor. Nakon nekog vremena iščeznu ime biskupa Majića, a i imena Mandica i Viktor te ostadoh bez logičnog odgovora. Sada lijep pozdrav upućujem banjolučkom biskupu don Željku Majiću, a neka je pokoj vječni našoj poetesi Mariji Ancili Bubalo. Svim čitateljima želim mir i dobro zdravlje.
Budući da je ovo ‘’Razgovor ugodni…’’, nakon nekoliko dana vraćam se razgovoru s AI-jem. Posao još nije gotov. Da nema previda u kojem se spominje ime banjolučkog biskupa, a onda i moje ime, ovaj razgovor ne bih objavljivao. Sada, Pero, goni pravdu na čistac ako je to moguće! Kada sam postavio pitanje: ‘’Postoji li netko tko je neizmjerno inteligentniji od AI-ja?’’, uslijedio je odgovor: ‘’Pojedinačno, ne postoji’’. Dalje slijedi tvrdnja da je samo mnoštvo ljudi neizmjerno inteligentnije od AI-ja. Molim objašnjenje! Odgovor je da je to fascinantno pitanje koje dira u samu srž što smatramo ‘’inteligencijom’’. AI je cjelokupna destilacija ljudskog znanja.
Kako će ovo sve završiti?
Govoreći o poeziji Pere Pavlovića, između ostalih karakteristika, AI spominje da je njegovo pjesništvo hrišćanskog nadahnuća. Je li primjerenije bilo napisati da je njegova poezija katoličkog nadahnuća? Dobivam odgovor da je to odlično zapažanje i da sam potpuno u pravu. Razlika između ta dva pojma, u kontekstu književne kritike, nije samo semantička već i suštinska za precizno razumijevanje nečijeg opusa. U hrvatskoj književnosti, kojoj Pavlović pripada, katolicizam nije samo konfesionalni izbor već i snažan kulturni i identitetski kod koji prožima metaforu i jezik.
Idemo na završni dio. Spominjem kako sam nedavno čitao tekst AI-ja o književnim pseudonimima, kumi Mandi i Viktoru Humskom. Pisalo je da su kuma Manda i Viktor Humski jedna te ista osoba, banjolučki biskup fra Željko Majić. Odakle trostruka pogreška? Na stranicama više javnih glasila piše na koga se odnose pseudonimi. Zašto je postojeći tekst AI-ja uklonjen? AI tvrdi da je došlo do klasične ‘’halucinacije’’ umjetne inteligencije koja je pogrešno povezala nepovezane podatke. Kuma Manda i Viktor Humski, kaže AI, pripadaju istoj osobi – hercegovačkom franjevcu fra Žarku Levantiću (1919. – 2008.), koji je objavljivao humorističke tekstove u listu Naša ognjišta. AI nema fiksnu ‘’arhivu’’, nego dobivamo ili ažurirane podatke ili je netko prijavio netočnosti (Ja nisam ništa prijavljivao!).
Na kraju ću istaknuti zaključak. Umjetnoj inteligenciji postavljao sam više pitanja. Negdje se i ponavljao. Doticao sam se i stupnjeva inteligencije i tko je neizmjerno inteligentan. Od nekoga inteligentnog uvijek postoji netko inteligentniji, od toga inteligentnijeg opet postoji netko inteligentniji i tako možemo ići u beskraj. Dok ne dođemo do superlativa koji nema početka ni kraja, do superlativa bezgraničnosti i vječnosti (Postupno sam ulazio u razgovor s AI-jem, ali ni traga ni glasa o Bogu). To sam spočitnuo AI-ju. Jedino sam tada dobio najprecizniji i najtočniji odgovor. ‘’To što AI ne spominje Boga u kontekstu inteligencije nije rezultat ‘vlastitog mišljenja’ sustava, već način na koji je tehnologija dizajnirana i postavljena, na koji je obučena.’’ Svakako, AI je ‘’dijete budućnosti’’. Kojim će putem krenuti AI, kako će se razvijati, kakav će biti odnos čovjeka i AI-ja, tko će koga nadzirati, to je formula s više nepoznanica. Je li teoretski moguća situacija kao u filmovima ‘’Planet majmuna’’ (Planet of the Apes)? Već se spominju roboti koji će imati neku kombinaciju stroja i genetskog materijala čovjeka. Hoće li se sve to jednom oteti čovjekovoj volji i krenuti nepoznatim smjerom!? Do ljudi je. Sve ljudske civilizacije, sve kulture i svi pokreti imaju svoje vrijeme rađanja, trajanja i nestajanja. Sve teče i sve se mijenja, samo mijena stalna jest. Ali postoji transcendentna stvarnost bezgranične inteligencije koja sve kreira, sve uzdržava, svime vlada, koja ima vlastito ime, a to je Bog.