Na potpornome zidu ispod škole u mjestu Biogracima u Širokome Brijegu ispisano je ime i fotografija Zdenka Bogdana, pripadnika elitne Antiterorističke jedinice Lučko hrvatskih snaga, koji je poginuo u mjestu Marincima tijekom jednog od završnih pokušaja deblokade Vukovara. Poginuo je u 22. godini. Dao je život za Vukovar, za Hrvatsku, za slobodu. On je jedan od stotina Hrvata podrijetlom iz BiH predvođenih legendarnim generalom Blagom Zadrom, podrijetlom iz Donjih Mamića u Grudama, koji su ostavili najvrjednije u Vukovaru.
Jednako kao što je generalov sin Robert Zadro šest mjeseci poslije darovao život na Kupresu kada se agresija prelila na Bosnu i Hercegovinu. Mladen Amstrong Grof, također iz Donjih Mamića, Ivan Brdar iz Rujana kod Livna, Ivan Krajinović iz Omolja kod Tomislavgrada, Rober Šilić Rora iz Konjica, Luka Andrijanić iz Velike Brusnice iz Bosanske Posavine, Mijo Franjić iz Rumboka kod Rame, Tomo Glibo iz Rame također, Niko Filipović iz Brčkog… Svi oni ginu u bitkama za Vukovar. I upravo na dan kada postrojbe JNA i paravojnih srpskih jedinica ulaze u razoreni Vukovar 18. studenoga 1991. godine i počinju završni obračun s preostalim hrvatskim civilima i zarobljenicima, u Zadrinim rodnim Grudama okupili su se politički prvaci Hrvata iz 30 općina u BiH svjesni nadolazeće, a zapravo već prisutne opasnosti od rata.
To je nekih mjesec i pol nakon što se dogodio pokolj u mjestu Ravnom na jugu BiH ili pak šest mjeseci nakon što su srpske snage također uništile hrvatsko mjesto Uništa u općini Bosanskom Grahovu. U Grudama je na osnivanju Hrvatske zajednice Herceg Bosne bio i predstavnik Ravnog Dragan Vukić, koji je tada bio među najmlađima Željkom Ragužem iz Stoca ili Ivanom Rogićem iz Jablanice. Njih 30 donijelo je odluku o osnivanju Hrvatske zajednice Herceg Bosne, kao administrativno-političke i vojne zajednice kojoj je ključna zadaća bila očuvati opstanak i ostanak Hrvata. Međutim, ovaj događaj nije se odvijao bez konteksta, ne samo raspada Jugoslavije, nego i debelih neslaganja unutar Bosne i Hercegovine između triju strana, srpske, hrvatske i bošnjačke.
U mjesecima koji su prethodili osnivanju Herceg Bosne, naoružavanje i organiziranje nisu bili samo hrvatska posebnost. Srpsko političko vodstvo već je uspostavljalo autonomne oblasti, dok je bošnjačka strana organizirala vojno krilo Patriotsku ligu i Zelene beretke. Sve tri nacionalne zajednice tako su, svaka u okolnostima koje su smatrale prijetnjom vlastitom opstanku, stvarale političke i vojne strukture. Rat koji je ubrzo zahvatio Bosnu i Hercegovinu u početku je ujedinio Hrvate i Bošnjake u otporu srpskoj agresiji, no 1993. prerastao je i u otvoreni hrvatsko-bošnjački sukob. Taj je sukob okončan Washingtonskim sporazumom u ožujku 1994., kojim je uspostavljena Federacija BiH, u čiji su okvir ušla područja pod hrvatskom i bošnjačkom kontrolom. Herceg Bosna nastavila je postojati unutar novih struktura.
Uostalom, o tome svjedoči i dan koji se obilježava u nekoliko većinski hrvatskih županija sukladno njezinim zakonima. Opstanak, ostanak i puna ravnopravnost Hrvata u BiH ostali su ključni politički zahtjevi Hrvata. Upravo su te teme u središtu obilježavanja obljetnice utemeljenja. U Grudama će se danas položiti cvijeće na grob predsjednika Mate Bobana te održati sjednica Općinskog vijeća. U Mostaru, uz komemoraciju braniteljima, bit će predstavljena knjiga Davora Marijana “Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.”.