Gdje će biti sahranjen Ratko Mladić, jedan od najvećih ratnih zločinaca u Europi nakon 1945.? To je političko pitanje. Hoće li ono prerasti u skandal, pita se Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ).
Beograd raspravlja kako bi trebao biti sahranjen Ratko Mladić, piše njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ).
„Ministar pravde Srbije Nenad Vujić rekao je nakon smrti ratnog zločinca Ratka Mladića jednom bosanskohercegovačkom TV-kanalu: ‚General Mladić je general i protokol je poznat. Ono što Mladiću pripada kao generalu bit će sigurno ispoštovano.‘ Tu izjavu su neki beogradski mediji i politički akteri protumačili kao najavu državne sahrane. Bez obzira na to kako ona bila zamišljena, jasno je da u Beogradu samo jedan čovjek odlučuje hoće li država na bilo koji način sudjelovati u sahrani Ratka Mladića: predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. No on je na početku ostao suzdržan“, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung, prenosi Deutsche Welle.
Objavljeno je samo da se Vučić tjedan dana prije Mladićeve smrti pisanim putem obratio Haškom tribunalu sa zahtjevom da se zatvorenik, koji je očigledno već bio na samrti, prebaci u bolnicu u Srbiji. Taj zahtjev je, međutim, odbijen.
Isključenim se može smatrati da će Mladić biti sahranjen u Bosni i Hercegovini, gdje je rođen i odrastao, piše dalje FAZ. „Ne samo da bi u zemlji njegovih najvećih zločina iz političkih razloga bilo nemoguće podići spomen-grob njemu u čast, već to vjerojatno ne bi bilo ni u skladu sa željama obitelji i pokojnika.“ Mladić je, prema navodima medija u Srbiji, navodno želio biti sahranjen pored svoje kćeri, koja je 1994. u dobi od 23 godine izvršila samoubojstvo.
Srbija se suočila sa sličnim pitanjem i nakon smrti Miloševića
Njemački list potom navodi kako je u Srbiji posljednjih godina u najmanju ruku indirektno od strane države potican kult ličnosti Ratka Mladića, čiji su zločini negirani, umanjivani ili čak slavljeni, piše FAZ. Podsjeća na ogroman mural na jednoj stambenoj zgradi u centru Beograda, koji je prije nego što je uklonjen „tjednima bio pod zaštitom državnih institucija“, a i „jedan je političar iz vrha države Srbije demonstrativno posjetio to mjesto“.
Da politika 90-ih nije prevladana pokazala je, piše dalje FAZ, i reakcija nogometnog kluba Crvene zvezde. „Srpski rekorder po broju titula i osvajač Kupa europskih prvaka iz 1991. godine objavio je na svojim društvenim mrežama fotografije s natpisom: ‚Generale, vječna slava i hvala‘.“
Njemački list potom napominje kako se i u dijelu BiH pod srpskom kontrolom, u Republici Srpskoj, njeguje kult Ratka Mladića. „Posebno se u tome ističe Milorad Dodik, koji pokazuje demonstrativnu bliskost kako s ruskim diktatorom Vladimirom Putinom tako i s američkim pokretom MAGA.“
FAZ navodi i da je „pitanje pred kojim se Srbija sada nalazi vrlo slično onome s kojim se suočila nakon smrti bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića 2006. godine. On je umro od srčanog udara u ćeliji zatvora u Haagu prije okončanja sudskog postupka, a time formalno nevin.
„Tadašnje vodstvo, predvođeno proeuropskim predsjednikom Borisom Tadićem, bilo je suočeno s pitanjem gdje ga sahraniti, a da se od njegovog groba ne napravi mjesto hodočašća velikosrpskog nacionalizma. Jedno vrijeme u Beogradu razmatrala se mogućnost da se problem „izveze“ u Rusiju. Miloševićeva supruga i sin pobjegli su u Moskvu, pa se sahrana tamo činila kao logično rješenje. Na kraju je u Beogradu pronađeno drugačije, prilično neobično rješenje: Milošević je, uz posebno odobrenje, sahranjen u javnosti nedostupnom vrtu svoje kuće u rodnom gradu Požarevcu, jugoistočno od Beograda“, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung i rezimira:
„Ratko Mladić se do kraja nije pokajao, slično kao i skoro svih 160 muškaraca optuženih pred Haškim tribunalom. Malo je razloga za pretpostavku da će njegova smrt dovesti do otvorene srbijanske rasprave o zločinima u ime velikosrpske države, počinjenim devedesetih godina.“