Na sunčanoj strani Vlašića, dok gusta magla još uvijek obavija Lašvansku dolinu, ponosno stoji drevni Franjevački samostan sa župnom crkvom u Gučoj Gori, zadivljujući iznova posjetitelje, čak i one koji su ga vidjeli više puta.
Jači od nevolja
Jači od nevolja, kako ih je opisao fra Velimir Valjan, ugledni franjevac i intelektualac, u povodu godišnjice uništenja samostana nakon Drugog svjetskog rata, ali i zla koje se na vjernike i ovo prekrasno zdanje obrušilo u proteklom ratu, samostan i crkva posvećeni sv. Franji Asiškom tijekom godina pomalo vraćaju nekadašnji izgled. Podsjećamo, krajem 15. stoljeća, nakon što je u Docu izgorio stari lašvanski samostan, franjevci se povlače u Guču Goru te ondje s vremenom podižu crkvu i samostan koji su tijekom povijesti bili više puta uništavani, posljednji put u proteklom ratu. Tragovi su vidljivi i nakon tri desetljeća - na izrešetanom i oštećenom kipu sv. Franje do tragova iznad oltara crkve koji se jednostavno ne mogu skinuti i, čini se, ostat će trajan podsjetnik na tužne događaje prije 30 godina kada je protjerano više od 90 posto Hrvata s ovog područja, a njihova imovina potpuno uništena. Trenutačno je, prema popisu s posljednjeg blagoslova obitelji, u Gučoj Gori od prijeratnih tri tisuće, 500-tinjak vjernika koji stalno ondje žive, uz mnoštvo onih koji posjećuju rodni kraj kad god im se ukaže prilika. Na nekadašnjim zgarištima mnogo je novih i modernih kuća, gospodarskih objekata. Tijekom godina radilo se i na obnovi samostana i crkve. Do izbijanja ekonomske krize 2019. koja je počela s epidemijom, a nastavila se ratom u Ukrajini, kazuje nam fra Davor Petrović, gvardijan i župnik u Gučoj Gori, uspjeli su uraditi pročelje na obnovljenoj zgradi samostana te zaštititi temelje župne crkve od vlage. No, crkva treba temeljitu obnovu. - Od krova do unutrašnjosti, cijelom zdanju potrebna je obnova i to je projekt vrijedan milijun maraka. Za prvu fazu obnove potrebno nam je oko 400.000 KM - kazuje nam gvardijan uz poziv institucijama koje mogu pomoći u prepoznavanju važnosti ovog projekta. Jer gučogorski je samostan bogata riznica koja u sebi čuva povijest ovog kraja, a franjevci, kojih su trenutačno u samostanu četvorica, s povratnicima u ovaj dio Travnika čine sve što je u njihovoj moći kako bi ne samo vratili život u ovaj kraj već i bogatu povijest sačuvali za buduće naraštaje. - Od 20.000 naslova, koliko je knjižnica imala prije rata, a gotovo sve knjige odnesene su ili uništene, skupili smo ih oko 17.000, od čega nam je vrlo mali broj knjiga iz prijeratnog fonda, tek njih 100-tinjak, vraćen. Imamo i iznimno bogat muzej koji uključuje i prikaz života u ovim krajevima, galeriju slika, čuvamo i predmete utemeljitelja samostana, crkveno ruho i pisma biskupa fra Marijana Šunjića - objašnjava nam gvardijan. Nedaleko od samostana je groblje u Maljinama, mjestu u kojemu su Hrvati teško stradali, na što podsjeća spomenik u Bikošima podignut u spomen na 37 strijeljanih Hrvata ovog kraja.
Obnova kapelice
No, ipak, žitelji su smogli snagu te zajedno obnovili kapelicu unutar groblja ugrađujući u nju kamen iz nekadašnje u ratu srušene. Upravo je obnova kapelice, naglašava gvardijan, primjer ljubavi prema rodnom kraju koji trebaju slijediti i oni koji mogu pomoći franjevcima da gučogorsku crkvu, po ljepoti jedinstveno zdanje s dvama zvonicima, spase od propadanja te još jednom pokažu da su crkva i samostan jači od svih nevolja.