U vremenu društvenih podjela, demografskog pada i sve slabijeg povjerenja među zajednicama, Bosna i Hercegovina opstaje ponajviše zahvaljujući pojedincima i institucijama koji ustrajno grade prostor dijaloga, kulture i suživota. Jedan od njih je i fra Marko Kepić, franjevac iz Zenice i dugogodišnji promicatelj međureligijske suradnje, koji je ovogodišnji dobitnik Nagrade Zenice za doprinos kulturi, razvoju zajednice i međusobnom razumijevanju.
Umjesto osobne satisfakcije, ovo priznanje vidi, prije svega, kao poticaj zajednici koja djeluje u složenim poslijeratnim okolnostima.
Večernji list BiH: Fra Marko, kako doživljavate Nagradu Zenice i što ona za vas znači nakon dugogodišnjeg rada u ovom gradu i smatrate li da je ova nagrada priznanje vašem osobnom radu ili dugoj tradiciji franjevačkog djelovanja u Zenici?
- Nagrada Grada Zenice, prije svega, baca mali snop svjetla na djelovanje i život ove zajednice. Nagrada je, prije svega, ohrabrenje za daljnje djelovanje jer smo svjesni da je ova zajednica od rata umanjena za šest tisuća vjernika i da nekad djelujemo s osjećajem da naše postojanje i naše djelovanje bivaju tek na periferiji života ovoga grada. Zato ovu nagradu vidim više kao ohrabrenje nego priznanje: jer danas mi nastavljamo, u novim teškoćama i okolnostima, tek ono što su mnogi fratri i njihov puk, nastojeći živjeti franjevačku karizmu, poduzimali u pastoralu, graditeljstvu, kulturi i humanitarnom radu.
Večernji list BiH: U obrazloženju nagrade navodi se da kroz svoj pastoralni i društveni angažman ostavljate “poseban trag”. Što vas najviše motivira u tom služenju ljudima?
- Da ostavljam “poseban trag”, vjerujem da je pretjerano reći jer smo svjesni već navedenih okolnosti. Mislim da djelovanje mora biti oslobođeno isključivosti, nastojeći iskreno podržati sve ono dobro i plemenito. Jer, u suprotnom, lako se može upasti u ravnodušnost i gorčinu.
Večernji list BiH: Ovu nagradu predložio je zbor seniora “Kasiopeja”. Koliko vam znači što je priznanje došlo upravo od jedne građanske i kulturne zajednice?
- “Kasiopeja”, gradski zbor, vrlo je poseban; okuplja starije osobe – uglavnom gospođe, obilježen je multikulturalnošću, njeguje kulturu pod ravnanjem prof. Aldine i svojim trudom i radom postiže rezultate na kojima mnogi mogu pozavidjeti. Zato vjerujem da je ovaj zbor sličan našoj vjerničkoj zajednici, ponajviše po starosnoj dobi, ali ipak ne odustaje od svog doprinosa u kulturi. Zato zahvaljujem ovom zboru, koji nas uz blagdane dariva svojim koncertima, ali i na sluhu i prepoznavanju našega djelovanja.
Večernji list BiH: Franjevci u Bosni stoljećima djeluju u duhu blizine čovjeku i služenja. Kako se taj franjevački duh danas očituje u Zenici i djeluju li franjevci samo među vjernicima ili svim ljudima?
- Franjevačka prisutnost u Bosni dulja je od sedam stoljeća. Najveći dio toga vremena bio je težak, ali svojim služenjem, nadahnjujući se na karizmi Franje Asiškog, franjevci nastoje podržati sve dobro i vrijedno, ostajući ljudi mira i dijaloga. Vjerujem da se i danas u Zenici može osjetiti dašak franjevačke karizme. U početku fratri iz Guče Gore brinuli su se o vjernicima u ovom zeničkom kraju, a kao samostalna župa u Zenici postoji već blizu dvjesto godina. Kako rekoh, u toj dugoj povijesti djelovanja učinili su mnogo za vjernike i ovaj grad. I danas naše djelovanje, bilo u pastoralnom radu, u međureligijskom dijalogu ili svim drugim aktivnostima, nastoji jednostavno slijediti tu karizmu.
Večernji list BiH: Obnova crkve sv. Ilije i župnog dvora ističe se kao važan doprinos kulturnoj baštini. Koliko je očuvanje takvih mjesta važno za identitet grada?
- Crkva sv. Ilije i kuća u samom središtu grada treće su sjedište franjevaca u Zenici i nacionalni su spomenik od 2007. godine – djelo su velikog arhitekta Josipa Vancaša. Obnova unutrašnjosti crkve velikim je dijelom završena u suradnji s arhitektima, slikarima i kiparima. Preostaje vanjsko uređenje jer, koliko god da je u središtu grada, ona svojom oronulošću govori da je na periferiji interesa i stoga ostaje veliki zadatak obnove ovog kompleksa, koji ostavlja dojam maloga dvorca, i zbog toga je važan za identitet grada i njegovu povijest.
Večernji list BiH: Župni dvor danas je i kulturni centar s izložbama, promocijama i predavanjima. Može li kultura biti prostor susreta ljudi različitih uvjerenja i vjera?
- Pored crkve, koja se smatra najboljim prostorom akustike, gdje se događaju mnogi koncerti i gradske manifestacije, uređena je i Dvorana “Fra Ljubo Hrgić”, gdje se održavaju prigodna predavanja i izložbe. Zato vjerujem da je kultura ta koja snagom onog što je vrijedno i plemenito okuplja ljude bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.
Večernji list BiH: Posebno ste angažirani u međureligijskom dijalogu. Koliko je on danas potreban u svakodnevnom životu, a ne samo na službenim susretima?
- Vjerujem da je danas taj dijalog vrlo važan s obzirom na trenutačnu stvarnost i da upravo religije mogu ponuditi mnogo toga što nas povezuje i vodi dijalogu i suživotu. Religije su važna sastavnica onoga što čini jezgru ljudskih identiteta. I upravo su zbog toga osobito odgovorne za stvaranje “zdravog” čovjeka i međuljudskih odnosa. Znamo, pojam “tolerancija” blista na zastavama prosvjetitelja i njihovih nasljednika. Je li taj pojam uistinu zadnja riječ, neupitni i najpouzdaniji, uvijek valjani recept za iscjeljenje rana našeg vremena, kako je rekao teolog Halik. Nadam se da ćemo biti sposobniji za dijalog.
Večernji list BiH: Susret “Duh Asiza” okuplja predstavnike svih vjerskih zajednica. Kakve konkretne rezultate takvi susreti donose među ljudima?
- Susreti “Duh Asiza” u našoj crkvi događaju se blizu 20 godina. Vrlo su posjećeni, medijski popraćeni i vjerujem da su vrijedni događaji u vremenima isključivosti. Svjesni da je ovo za mnoge periferan događaj ili čak pogrešan način djelovanja, ostajem pritom da je uvijek važno njegovati ono elementarno i ljudsko, a to je dijalog te da isključivost, koliko god općeprihvaćena, ne može polučiti ono što je snaga dijaloga.
Večernji list BiH: Kao povjerenik za dijalog i ekumenizam Provincije Bosne Srebrene, s kakvim se izazovima najčešće susrećete u međureligijskom radu?
- S ovim povjerenstvom malo se proširuje djelovanje: uz “Duh Asiza” u Zenici, organizirani su i susreti u Sarajevu na Bistriku te druge manje aktivnosti. Nekad se može činiti da i mnogi sudionici ovih susreta nisu do kraja uvjereni u ovakvu ideju: jer nakon 40 godina od ovog događaja u Asizu kao da se dijalog srozava na prazne fraze, da se naši međureligijski susreti događaju neiskreno ili poluiskreno, bez istine i završavaju u “dijaloškoj magli”. A svi znamo: u dijalog se ulazi bez nijekanja svog identiteta, ali i bez straha da svaki dijalog nužno vodi sinkretizmu.
Večernji list BiH: Poruka “Pax et Bonum” (Mir i dobro) temeljna je franjevačka ideja. Koliko je ta poruka danas aktualna u bosanskohercegovačkom društvu?
- Upravo, što smo govorili o međureligijskim susretima, vjerujem da dijalog može doprinositi i opravdati Pax, a zauzimanje za čovjeka te njegovanje i podržavanje onog dobrog i plemenitog učiniti da se opravda Bonum.
Večernji list BiH: Podržavate zborove, mlade glazbenike i kulturne projekte. Koliko umjetnost i glazba mogu povezati ljude različitih generacija i identiteta?
- Već je rečeno o predlagačima nagrade – Gradski zbor “Kasiopeja”, o mnogim koncertima u crkvi. Također treba spomenuti i naš bend Novo nebo, koji djeluje već 40 godina u našoj župi, kao i podršku i ustupanje prostora za koncerte polaznicima glazbene škole. Sve to govori kolika je snaga i važnost glazbene kulture.
Večernji list BiH: Kako vidite Zenicu u budućnosti - kao grad multikulturalnosti, dijaloga i zajedničkog života različitih naroda i religija?
- Teško je proricati. Možda bi nas zbog svih navedenih problema mogao obuzeti pesimizam. Ali ostaje nada da će uvijek biti ljudi koji će imati sluha za vrijedno i dobro i boriti se protiv zatvorenosti, koja nas jedino može duhovno osiromašiti.
Večernji list BiH: Ako postoji nešto što posebno želite naglasiti, neki događaj, poruka, osjećaj ili misao, što biste izdvojili za građane Zenice?
- Vjerujem da se uvijek treba zauzimati za vrijednosti: koliko god se nekad činilo da su beznačajne, slabe ili tek događaj na rubu, uvijek netko to prepoznaje, a i sami se izgrađujemo ili čak dobijemo priznanje.
Večernji list BiH: Bliži nam se i najveći kršćanski blagdan. U svjetlu ovih užasnih geopolitičkih zbivanja, kad svijet ide u sunovrat, kakvu nam poruku Uskrs šalje u ovim vremenima?
- Svjesni da su sve naše male radosti pomućene teškim događajima u svijetu, stojimo uvijek potreseni spoznajom da ljudska povijest ne poznaje trenutke bez nasilja. Danas nas oni još više pritišću jer se bojimo širenja sukoba, posljedica na ekonomskom planu, produbljivanja podjela, osobito tamo gdje je pomirenje i mir u zametku. Ono što može brinuti je i površno navijačko svrstavanje uz pojedinu zaraćenu stranu i gubitak suosjećanja za patnje ljudi. Stoga, dok se pripremamo proslaviti Veliki petak i Uskrs, svjesni da Gospod svojom mukom silazi u onaj krug pakla koji ljudi stvaraju na zemlji, u njegovu vapaju na križu: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” čujemo solidarnost s patnjom svih žrtava čija su vjera i nada razapete te shvaćamo da je Uskrs Božji odgovor na ovo pitanje i navještaj nade. Zato, svjesni sve dramatičnosti nasilja i patnje ljudi, ne smijemo izgubiti suosjećajnost dok molimo da se u nama upali svjetlo vjere i nade da zlo nema posljednju riječ.