Vlatko Bošković, konceptualni umjetnik iz Višića kod Čapljine, originalnu blagdansku ponudu izložio je na prilazu veletržnici u Tasovčićima. Uz one klasične - pšenicu, svijeće, vijence, prigodno cvijeće, tu su i neuobičajeni aranžmani. Vlatko nam je rado govorio o predblagdanskom razdoblju i svojoj neobičnoj ponudi, piše Večernji list BiH.
- Primiče nam se vrijeme Božića, ove nedjelje već palimo i treću adventsku svijeću, u ovoj jurnjavi života bliže nam se blagdani koji su jedino vrijeme okupljanja. Mjesec dana prije počnu ukrašavanja pa, kad dođu blagdani, postajemo malo "razvodnjeni". Evo, jutros ugledam prave žive jele, i to nordijske, na ulazu na veletržnicu, što me je obradovalo. Vidim, grad ima prekrasne izloge, Čapljina je lijepo okićena, međutim, to su samo stvari koje se stave i odu. Ja svake godine radim nešto drukčije, radim stare škrinje, stare pisaće strojeve, stare fenjere i prekrasne štikle koje lijepo figuraju i u izlogu i u kući.
Moja je ponuda malo drukčija uz, rekao bih, klasične stvari, tu su štikle koje kupim, primjerice, na nekim velikim popustima u dućanima. One se posebnom tehnikom uranjaju u boje, dodaju se gliteri - blagdanske teme - teme Božića i Nove godine. To je za mene nešto prekrasno i drukčije, mislim da su nam jele i neke druge stvari malo odgledane, malo smo više zasićeni onim uobičajenim. Ovo su neke umjetničke stvari za koje sam dobio ideju putujući po Austriji, Italiji... Sjećam se kako mi je jedan Talijan davno u Trstu rekao: "Gospodine, izlog je taj koji kupca mora zadržati i uvesti ga unutra, a tada nastupa djelatnik i prodavač".
Odakle vam ove stare stvari, primjerice, strojopis?
- Volim obilaziti stare šufite, stare šiše, Dalmatici kažu - šufite, mi kažemo - šiše, tu pronalazim prekrasne stare škrinje, kamene stupe, neke preslice, predmete iz nekih zaboravljenih vremena, što me vraća u djetinjstvo, ožive uspomene na naše roditelje, naše bake i nekako ne dam da to ide u zaborav. Ja im udahnem notu teme u kojoj se nalazimo, sad im dam notu Božića, drugi put notu Uskrsa i tako ih oživim. Mogu se one uklopiti, na kraju krajeva, to je naša etnobaština.
Očito obilazite stare "šiše", ima li još kod našeg naroda starih stvari?
- U posljednjih nekoliko godina pojavili su se kolekcionari koji sakupljaju etnostvari, što mi je jako drago. Kad nekada prođem autom, primjerice, pokraj kontejnera i vidim neku preslicu, staru stupu… obično zastanem. Nekad mi je čak i neugodno: pitat će se ljudi što onaj radi kraj kontejnera, ali ipak dođem, uzmem predmet, restauriram ga i imam za neka buduća vremena. Za mene to je jako lijepo...