Oslikavanje uskrsnih jaja voskom, šaranicom ili perom, ali i tradicijski vez na križiće, heklanje i pletenje neće izumrijeti s našim majkama i bakama. O njegovu očuvanju i prenošenju na naraštaje koji dolaze, brinu članice Udruge "Eko srce Gromiljak“, koje su za
učenike Osnovne škole Gromiljak u općini Kiseljak i ove godine, drugi put zaredom, ususret Uskrsu organizirale prigodnu radionicu.
Prema riječima ravnateljice škole Gordane Vujice, ove godine imaju dvostruko više polaznika.
- Prošle godine ih je bilo 20, a ove godine imamo 40 polaznika, djece i viših i nižih razreda koji su željeli učiti o šaranju jaja vojskom, o pletenju, vezenju, heklanju. Jednostavno, veliko je zanimanje među učenicima svih dobnih skupina, i djevojčicama i dječacima - kazala
nam je ravnateljica škole.
Mirjana Barbić, predsjednica Udruge "Eko srce Gromiljak“, kaže da je ove godine radionica, ne samo masovnija već i proširena prilikom za svladavanje ručnih radova, od pletenja, vezenja na križiće do heklanja.
- Naša udruga pripremila je sav materijal, od voska, šarenica i pera kojim se šaraju jaja, do ručnih radova. Evo, recimo, vunene čarape, nema ništa zdravije za nositi, u njima se noge ne znoje, a tople su. U udruzi imamo žene koje sve ove tehnike znaju i voljne su ih prenositi na mlade. Na taj način čuvamo našu tradiciju, a mlade odvajamo barem na neko vrijeme od mobitela - kaže nam Barbić.
A da tradiciju imaju na koga prenijeti, pokazuje upravo veliko zanimanje polaznika. Među njima smo zatekli i Evu Miličević, koja se s obitelji vratila iz Njemačke te je školovanje nastavila u OŠ Gromiljak.
- Ljepše mi je puno ovdje u Gromiljaku, nego u Njemačkoj - kaže Eva dok svladava tehniku ukrašavanja uskrsnih jaja voskom.
Devetogodišnje blizanke Anu i Ivu Sučić također smo zatekli među polaznicima radionice. Kažu kako nije teško i da će nastaviti učiti kako oslikati jaja voskom.
Nema nimalo sumnje da će uz pokazanu želju i zanimanje za koju godinu polaznici sami oslikavati uskrsna jaja, plesti, vesti i heklati te, kad jednom budu imali vlastitu djecu i unuke, tradiciju prenijeti i na njih. Lanac je to koji ne treba prekidati već nastaviti jer ručni rad, osim ljepote samih radova, na one koji se njime bave, djeluje umirujuće poput sedativa s poželjnim "nuspojavama".