Hrvatsko tržište rada doživjelo je značajnu prekretnicu jer je prvi put najveći broj dozvola za boravak i rad izdan državljanima Filipina, čime su prestigli radnike iz Bosne i Hercegovine, koji su godinama činili okosnicu strane radne snage u Hrvatskoj. Ova promjena jasno pokazuje da se struktura stranih radnika mijenja i da Hrvatska sve više traži radnu snagu iz udaljenijih dijelova svijeta.
Sektor turizma
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, od 1. siječnja do 31. ožujka 2026. godine izdano je ukupno 47.040 dozvola za boravak i rad. Najveći broj dozvola izdan je državljanima Filipina, njih 8684, dok su državljani Bosne i Hercegovine na drugom mjestu s 8396 dozvola. Slijede Nepal sa 7315 izdanih dozvola, Srbija s 5871 te Sjeverna Makedonija s 3217. Među državama iz kojih dolazi sve više radnika nalaze se i Indija, Uzbekistan, Kosovo, Egipat i Turska, što dodatno potvrđuje širenje izvora radne snage izvan neposrednog susjedstva.
Najveći broj dozvola odnosi se na sektore turizma i ugostiteljstva, gdje je izdano 16.238 dozvola, zatim graditeljstva s 13.653 te industrije sa 6250. Slijede promet i veze te trgovina. Ovi podaci potvrđuju dugotrajan i izražen nedostatak radne snage u ključnim sektorima hrvatskog gospodarstva, osobito u onima koji su najintenzivniji tijekom turističke sezone. Promjena na vrhu liste stranih radnika nije došla slučajno. Poslodavci već dulje vrijeme upozoravaju kako sve teže pronalaze radnike iz Bosne i Hercegovine, tržišta koje je godinama bilo prvi i najvažniji izvor radne snage zbog blizine, sličnog jezika i kulturnih navika. Danas je taj bazen radnika u velikoj mjeri iscrpljen jer je velik broj radno sposobnog stanovništva već otišao raditi u inozemstvo ili je već zaposlen, pa hrvatski poslodavci nemaju na raspolaganju isti broj radnika kao prije.
Upravo zbog toga Hrvatska se sve intenzivnije okreće novim tržištima, ponajprije azijskim zemljama poput Filipina, Nepala i Indije. Radnici iz tih zemalja sve su prisutniji u ugostiteljstvu, građevinarstvu i drugim djelatnostima, a poslodavci ih sve češće angažiraju kako bi nadoknadili manjak domaće i regionalne radne snage. Unatoč toj promjeni, radnici iz Bosne i Hercegovine i dalje su iznimno traženi na hrvatskom tržištu rada. Njihova prednost i dalje je brzo uklapanje u radnu sredinu, poznavanje jezika i radnih navika te iskustvo rada u sličnim uvjetima. Mnogi od njih ističu kako su zadovoljni uvjetima rada u Hrvatskoj.
Plaće se, ovisno o sektoru, kvalifikacijama i iskustvu, kreću od 1000 do 3000 eura, a u brojnim slučajevima poslodavci osiguravaju smještaj, prehranu i druge pogodnosti. Primjetan je i zanimljiv trend u migracijskim odlukama radnika iz Bosne i Hercegovine. Dok su ranijih godina kao primarnu destinaciju birali Njemačku i druge zapadnoeuropske zemlje, danas se sve veći broj njih odlučuje za sezonski rad u Hrvatskoj, osobito na Jadranu. Razlozi za takvu odluku su višestruki, a uključuju geografsku blizinu, manju administrativnu složenost, sličan jezik te lakšu i bržu prilagodbu na radnu i životnu sredinu. Važnu ulogu u procesu zapošljavanja stranih radnika ima Hrvatski zavod za zapošljavanje, koji provodi test tržišta rada i daje mišljenje o opravdanosti zapošljavanja stranih radnika. Poslodavci su prije zapošljavanja državljana trećih zemalja dužni provjeriti postoji li odgovarajuća radna snaga na domaćem tržištu.
Ovisnost o strancima
Ako se utvrdi da takvih radnika nema, otvara se mogućnost zapošljavanja stranih radnika. Konačnu odluku o izdavanju dozvola donosi Ministarstvo unutarnjih poslova. U prva tri mjeseca ove godine zaprimljeno je 49.268 zahtjeva za mišljenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, od čega je izdano 33.486 pozitivnih mišljenja.
Ti podaci dodatno potvrđuju koliko hrvatsko gospodarstvo ovisi o stranoj radnoj snazi i koliko je potreba za radnicima izražena u različitim sektorima. Sve navedeno upućuje na duboku transformaciju hrvatskog tržišta rada. Hrvatska više ne može računati isključivo na radnu snagu iz susjednih zemalja, kao što je to bio slučaj ranijih godina, već se sve više uključuje u globalno tržište rada. U takvim okolnostima konkurencija za radnike postaje sve veća, a poslodavci su prisiljeni prilagođavati se novim uvjetima i tražiti radnu snagu ondje gdje je dostupna.