Kao i svakog ljeta, mostarska djeca spas od nesnošljivih hercegovačkih vrućina traže na rijeci Neretvi. Jedno od omiljenih i najposjećenijih kupališta je ono u Vojnu, smješteno na poluotoku mostarskog jezera. Tako je bilo i danas. Već od ranih jutarnjih sati, mališani su se okupljali uz hladnu Neretvu jer je živa u termometru već oko devet sati najavljivala nepodnošljiv, vreo dan.
A onda se, u jednom trenutku, na horizontu pojavio bijeli, gusti dim.
Kako su požari u Hercegovini tijekom ljetnih mjeseci gotovo svakodnevna pojava, nitko na plaži tome isprva nije pridavao posebnu pozornost. Ljudi su navikli na miris paljevine ljeti. No, kako je vrijeme odmicalo, prizor je postajao sve zlokobniji. Dim je naglo mijenjao boju, postajući sve gušći i tamniji, a nebo iznad sjevernog ulaza u grad ubrzo su nadletjeli air tractori. Dječja igra je utihnula. Mališani su, s dječjom znatiželjom i uzbuđenjem, izišli iz vode i promatrali niske prelete zrakoplova koji su gasili požar, potpuno nesvjesni o kakvoj se opasnosti zapravo radi.
Prizori kao iz megapopularne serije "Chernobyl"
Ova scena s mostarskog kupališta sablasno je podsjetila na kultne kadrove iz serije Chernobyl. Baš poput stanovnika Pripjata koji su te kobne travanjske noći 1986. godine izišli na most promatrati neobičan sjaj iz zapaljenog reaktora, dok je po njima padao radioaktivni pepeo, tako su i Mostarci danas gledali u nebo iznad Vojna. Dok su udisali zrak koji je polako poprimao oštar, plastični miris, nitko od njih nije znao da gleda u nevidljivog neprijatelja.
Iluzija o običnom šumskom požaru rasplinula se onog trenutka kada su novinski portali objavili prve izvanredne vijesti: gori Uborak, najveća deponija otpada u regiji.
Upozorenja su ubrzo počela stizati sa svih strana: "Zatvarajte vrata i prozore! Ne izlazite vani!" Proglašeno je izvanredno stanje, a gradom se proširio strah jer kolika je stvarna ozbiljnost situacije – još uvijek nitko sa sigurnošću ne može procijeniti.
Stopostotna šteta i opasnost od eksplozije metana
Gradonačelnik Mostara Mario Kordić potvrdio je da je situacija kritična, a šteta na Uborku iznimno velika.
"Izgorjela nam je reciklažna hala, izgorjela su sva postrojenja kompletno u hali, oštećena je oprema koja se nalazi gore na deponiji. Naporom vatrogasaca zasad se uspjela sačuvati upravna zgrada. Međutim, šteta je, mogu reći, stopostotna i to je poprilično veliki problem trenutno u gradu Mostaru", izjavio je Kordić nakon hitno sazvane sjednice Stožera civilne zaštite.
Kordić je objasnio da će proglašenje izvanrednog stanja omogućiti brže donošenje odluka za sanaciju, ali je priznao da ogroman problem za grad i regiju nastaje već s redovitim odlaganjem otpada koje je sada potpuno onemogućeno.
Ipak, ono što najviše plaši građane su dramatične riječi aktivista i mještana. Nijaz Hodžić uputio je dramatičan apel javnosti, naglašavajući da je situacija daleko opasnija nego što vlasti prezentiraju.
"Potrebno je izmještanje stanovništva, i to odmah! Ovo je katastrofa. Opasno je jer, ako plamen dospije u dubinu odlagališta, može doći do eksplozije metana koji se nakupio u samom odlagalištu. To bi moglo dovesti do toga da nestanu Bijelo Polje i pola Mostara", upozorio je uznemireni Hodžić.
Ljudski faktor i spaljena zemlja
Hodžić tvrdi da se otpad godinama nije zbrinjavao po pravilima struke te da su zatrpani svi odušci na odlagalištu. Prema njegovim riječima, uzrok požara je čisti ljudski nemar.
“Oni su jutros, usred vrućine, ložili vatru na odlagalištu. Oni su izazvali požar, ljudi koji su popravljali stroj za ravnanje, koji je ostao ondje i sada je u potpunosti izgorio. Sve su mašine izgorjele”, kazao je Hodžić, dodajući da su već podnesene kaznene prijave protiv odgovornih za ovu ekološku bombu.
On naglašava da se ovaj požar ne može ugasiti vodom za jedan dan. Najlon i plastika unutar deponije mogu tinjati mjesecima, a jedini spas je hitno zatrpavanje odlagališta zemljom kako bi se prekinuo dotok kisika. U međuvremenu, zrak u Mostaru je postao toksičan.
“Trenutačno se ne može disati. Svoju ženu, koja je plućni bolesnik, moram voziti izvan grada. Svi kronični bolesnici moraju biti hitno evakuirani. Moj kolega je povraćao, morao je ići kući piti mlijeko jer se otrovao. Ja sam zdrav, a ne mogu disati. Dim je pritisnuo i sam centar grada”, zaključio je Hodžić.
Posljedice koje ćemo tek zbrajati
Dan koji je počeo dječjim smijehom, skokovima u Neretvu i bezbrižnim ljetnim radostima, završio je jezivom tišinom, zatvorenim prozorima i strahom koji se uvukao u svaki mostarski dom.
Sada je već sasvim jasno: požar na Uborku upisat će se kao jedna od najvećih ekoloških katastrofa koje su pogodile Mostar u njegovoj novijoj povijesti. Dok toksični oblak polako pritišće kotlinu, o stvarnim posljedicama po zdravlje ljudi znat ćemo tek u danima, a možda i godinama koje dolaze. Mostaru danas preostaje samo da se nada da će te posljedice, usprkos svemu, biti minimalne.