Učenici trećeg razreda jedne osnovne škole na području Sarajeva dobili su zadatak da napišu sastav o temi “Ja u mašti...”. Tema je zadana učenicima sa željom da se potakne dječja mašta u jednoj pozitivnoj mjeri, ali je priča imala sasvim drugi kraj.
Šok na početku
Rad jednog učenika ubrzo je plijenio pozornost šire zajednice. “Jednog dana sam izašao iz kuće prošetati. Sreo sam jednu ženu kako u kolicima vozi svoju bebu. Bebu sam ubio i nastavio se šetati dalje. Zatim sam se vratio pa ubio i majku djeteta, da ne ostaju svjedoci. Nastavio sam mirno šetati, pa sam sreo još jednu bebu. I nju sam ubio. Pa još jednu. Sve sam bebe poubijao. Onda sam došao kući i ugledao svoju baku. Pošao sam i nju ubiti, ali su naišli moji roditelji...”, napisao je dječak. U tom trenutku, oglasilo se zvono za kraj sata. Učenik je napisao da nije stigao dovršiti sastavak, te ga je predao nastavnici. Ona je, pročitavši rad, svoj šok podijelila s kolegama, pedagozima i dječakovim roditeljima. Oni su savjetovali da dječaku dopusti dovršiti sastavak. Željeli su vidjeti gdje završava ova priča kako bi problem mogli sagledati u cijelosti. U nastavku je dječak napisao sljedeće: ‘Izašao sam kroz prozor da me roditelji ne vide, pa sam ubio baku. Zatim sam ubio i roditelje. Na kraju sam sve poubijao, ostao sam sam na svijetu.’ S dječakom je obavljen razgovor, a on je rekao da se samo šalio i da je njegova mašta u kojoj ubija sve oko sebe rezultat nekakvog crtića koji je gledao.
Samo devet godina
Ono što je najviše zaprepastilo sve one kojima je rad došao u ruke je mirnoća dječaka koji opušteno šeće ulicama i ubija sve oko sebe. A pritom ima samo devet godina. Ovaj slučaj je pokrenuo lavinu reakcija na informaciju o mašti devetogodišnjeg dječaka. Još jednom je postavljeno pitanje kako crtani filmovi utječu na djecu, što videoigre rade dječjem razumu i kako će sve to zajedno imati posljedice u budućnosti. - Ako dijete od 9 godina danas mašta o tome kako ubija sve, pa čak i svoje roditelje, tko kaže da se to stvarno neće dogoditi za desetak godina. Radi se o velikom alarmu, ne samo za roditelje ovoga djeteta, nego za cijelu zajednicu. Roditelji trebaju razmisliti kako njihovo dijete provodi vrijeme, te kako na njegov razum utječu stvari s kojima se susreće u svakodnevnom životu - rekli su nam naši sugovornici. Sigurno je kako će ovaj slučaj pokrenuti niz reakcija stručnjaka od kojih se očekuje analiza i odgovor zašto se ovo događa djeci u BiH.
Pa čemu se imamo čuditi i čemu nadati kada se djeca konstantno filuju bolesnim (sotonskim) crtićima, agresivnim uradcima i prikrivenim okultizmom bez ikakvog problema ili upita sa strane...pa makar i od roditelja koji sve to šutke podnose i guraju glavu u pijesak?? Sve nam ovo globalizacija i tzv.demokratsko društvo donosi, sve se planski odrađuje a mi šutimo i ne komentiramo......kasno će biti kada kola krenu niz brdo a sekunde nas od toga dijele!!