U Bosni i Hercegovini djeca danas odrastaju uz svjetlo ekrana. Pametni telefoni i tableti sve su češće prvi “igrači”, “učitelji” i “čuvari” dječje pažnje. U restoranima, čekaonicama, automobilima i domovima mali ekrani postali su dio svakodnevice, često prije nego što dijete nauči čitati ili pisati. Roditelji se nalaze između praktičnosti i zabrinutosti, dok stručnjaci sve glasnije upozoravaju da ovakav tempo digitalnog odrastanja ostavlja posljedice. Djeca sve teže funkcioniraju bez stalne digitalne stimulacije, san im je kraći i isprekidaniji, a vrijeme provedeno u kretanju, igri i razgovoru sve je ograničenije. Ono što se godinama smatralo bezazlenom navikom, sada se, potkrijepljeno znanstvenim dokazima, sve češće prepoznaje kao rizičan obrazac.
Što kažu podaci
Takav zaključak potvrđuje i niz novih znanstvenih istraživanja objavljenih tijekom 2025. godine, o kojima piše i Washington Post. Za razliku od ranijih, često proturječnih studija, noviji podaci donose znatno jasniju sliku o povezanosti ranog pristupa pametnim telefonima s razvojnim i zdravstvenim poteškoćama kod djece i adolescenata. Jedno od ključnih istraživanja proveo je Ran Barzilay, dječji psihijatar i istraživač sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, koji je s timom analizirao podatke više od 10.500 djece u 21 istraživačkom centru u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegovi rezultati upućuju na to da čak i razlika od jedne godine u dobi dobivanja prvog pametnog telefona može imati mjerljive posljedice. Djeca koja su pametni telefon dobila s 12 godina imala su znatno veći rizik od poremećaja sna i problema s tjelesnom težinom u usporedbi s djecom koja su telefon dobila godinu dana kasnije. Prema Barzilayu, ti se učinci ne pojavljuju naglo, već se postupno razvijaju i prate dijete kroz adolescenciju. Upravo su ga takvi nalazi naveli da preispita i vlastite roditeljske odluke. Dok je njegovo dvoje starije djece dobilo pametne telefone ranije, najmlađem djetetu odlučio je svjesno odgoditi pristup tehnologiji. - Ovo nisu podaci koje možemo zanemariti - upozorio je, naglašavajući da nije riječ o moralnoj panici, nego o obrascima potvrđenima na velikim uzorcima. Slične zaključke donose i dugoročna istraživanja razvoja mozga i kognitivnih sposobnosti adolescenata. Analize pokazuju da djeca koja intenzivnije koriste društvene mreže s vremenom ostvaruju slabije rezultate u zadacima koji zahtijevaju koncentraciju, pamćenje i razumijevanje pročitanog. Iako su razlike na prvi pogled suptilne, one se s godinama pretvaraju u opipljiv pad školskog uspjeha. Znanstvenici upozoravaju da problem nije samo u vremenu provedenom pred ekranom, nego u načinu korištenja. Posebno su rizični obrasci koji nalikuju ovisnosti - stalna potreba za provjeravanjem sadržaja, osjećaj nemira bez telefona i nemogućnost samokontrole. Kod takvih adolescenata bilježi se znatno veći porast depresivnih i anksioznih simptoma, ali i veći rizik od suicidalnih misli.
Promišljen pristup
Zbog sve snažnijih dokaza pitanje pametnih telefona sve se rjeđe promatra kao isključivo privatna roditeljska odluka, a sve češće kao javnozdravstveni izazov. Ipak, stručnjaci naglašavaju da rješenje nije u naglim zabranama, nego u promišljenom i postupnom uvođenju tehnologije. Barzilay pritom ističe da se roditelji ne bi trebali osjećati krivima zbog ranijih odluka. - Djeca su pametne telefone dobivala ranije jer nismo znali dovoljno. Danas znamo više - poručuje. Njegova poruka roditeljima, ali i društvu u cjelini, jednostavna je - tehnologija će uvijek biti prisutna, ali način na koji je uvodimo u djetinjstvo može imati dugoročne posljedice na zdravlje i dobrobit.