- Za sve gospodarske projekte od ključnog je značaja politička sigurnost - stabilnost. Mislim kako je nepotrebno odgovarati imamo li mi to. U pripremi novih izbora ova će godina proći u obećanjima i sporadičnim rješenjima. Što će sljedeća donijeti po pitanju stabilnosti, ostaje nam za nadati se - realno, bez uljepšavanja ili potrebe da se stanje prikaže lošijim, za Večernji list komentirao je predsjednik Udruženja banaka BiH Berislav Kutle. Na toj dužnosti aktivno prati gospodarsku, političku i društvenu situaciju te govori o mogućim smjerovima napretka zemlje.
Što pokazuju podaci o bankarskom sustavu u BiH u prošloj godini?
- Rezultati poslovanja banaka (neslužbeni - nerevidirani) u 2017. godini pokazuju trend poboljšanja poslovanja po svim segmentima, što potvrđuje već poznatu tezu kako je bankarski sektor najuređeniji, najstabilniji, samoodrživ dio bh. ekonomije. Prema prvim neslužbenim podacima, aktiva bankarskoga sektora porasla je u prošloj godini 8,2% i iznosi 28,256 mlrd. KM, depoziti su rasli 10,7% (19,669 mlrd. KM), a krediti su ostvarili rast od 7% (18,422 mlrd. KM). Treba napomenuti kako su nešto više rasli krediti gospodarstva od onih stanovništva, dok su depoziti gospodarstva više od dvostruko brže rasli od onih stanovništva.
Zašto se to događa?
- Na taj trend pozitivnog poslovanja utjecao je i utjecat će veliki broj čimbenika pojedinačno, kao i u interakciji jedan s drugim. Kao prvi segment je činjenica kako banke od priznanja BiH kao suverene države, a posebice nakon krize 2008. godine, kontinuirano podižu kvalitetu svog poslovanja. Tako nastoje potvrditi svoju viziju ostvarujući zacrtanu - usuglašenu misiju. Viziju u kojoj banke ostaju profitabilne katalizirajući pozitivni ekonomski, društveni, kao i utjecaj na očuvanje čovjekove okoline za sve sudionike. Kreiranje samoodržive vrijednosti preduvjet je razvoja od kojeg imaju koristi svi sudionici. Taj razvoj generira se na način koji omogućuje bankama biti učinkovitima, efektivnima i dovoljno profitabilnima kako bi podržale lokalnu zajednicu, konkurentnost klijenata, kao i kvalitetu življenja svakoga pojedinca. Ostvarujući svoju misiju, banke su u prošloj godini bile u situaciji iskoristiti sve poslovne mogućnosti na najbolji mogući način te otuda i ovako dobar rezultat. Iznimno veliku pozornost banke su posvetile (i u prošloj godini) optimiziranju troškova. To znači upravljati dugoročnim učincima odnosa troškova i potencijalnih prihoda. Banke su svjesne činjenice da će se svaki projicirani trošak dogoditi, a prihod temeljen na tom trošku i ne mora.
Što je obilježilo godinu iza nas u bankarskom svijetu?
- Segment koji omogućuje kontinuitet poslovanja je konstantan rad na podizanju kvalitete usluga, kao i uvođenje novih proizvoda na kojima počiva budućnost banaka. Kvaliteta i zadovoljstvo djelatnika jedan je od ključnih čimbenika o kojem ovisi kvaliteta poslovanja. Jasno je kako su to sve preduvjeti kako bismo s kvalitetnim klijentom u optimalnim uvjetima mogli ostvariti rezultat. Banke (općenito) temelje svoj uspjeh na pet osnova: klijent je krvotok - krv života i razlog zbog kojeg banke postoje; razvoj ljudi - djelatnika - svi moraju biti motivirani i angažirani u kreiranju uspjeha banke; suradnja i sinergija svih sudionika motor je koji vuče banku prema ostvarenju sve većeg biznisa i optimalne profitabilnosti; upravljanje rizikom srce je bankarstva koje mora raditi u svakom segmentu; disciplina i exikucija. To je focus koji banke čini uspješnima. To znači u svakom trenutku činiti ono što je rečeno. Karakteristika prošle godine nastavak je kontinuiteta pada kamata na kredite, što je dovelo da pada kamatnoga prihoda. Zabilježen je veći relativni pad kamata od povećanja kredita, što je dovelo do tog učinka. Na drugoj strani vage zabilježen je pad kamata na depozite, što je imalo za posljedicu rast kamatnoga neto prihoda. To je imalo izravan utjecaj na rast profitabilnosti - samoodrživosti banaka. Sljedeći segment u kojem su banke napravile pozitivne pomake u prošloj godini rast je nekamatnog prihoda. Taj rast ostvaren je kreiranjem novih proizvoda, kao i smanjenjem troškova, posebice digitalizacijom proizvoda - procesa. Unatoč izrazito nepovoljnoj društveno-političkoj situaciji u BiH, banke su uspjele postotak nepovoljnih kredita držati pod kontrolom, što je dodatno doprinijelo ukupnom rezultatu njihova poslovanja. Na kraju, važno je konstatirati kako su banke ostale transparentne, samoodržive, profitabilne institucije u službi svojih korisnika usluga - svakoga pojedinca.
Što vam to govori, rastu depoziti, dobit banaka, ali se ne oslobađa taj financijski potencijal?
- Prokletstvo, ali u isto vrijeme realnost današnjega vremena su prevelika očekivanja, kao i brzina kojom bi se trebala ostvariti. Posljedica toga je sveopća ljutnja ako nisu ostvarena ta (željena) očekivanja. Tražimo krivca svugdje samo ne na pravom mjestu - u sebi. Mi kreiramo ta očekivanja. To možemo preslikati na naša očekivanja o oslobađanju financijskoga potencijala. To je, prema definiciji, dugoročan strategijski definiran proces koji traži, uz sve parametre, i pravilno utrošeno vrijeme. Nije to utrka na 100 metara. To je proces u kojemu se svi i sve trebaju mijenjati u kontinuitetu s puno truda, ustrajnosti i odricanja - napora na koji mi nismo ni naviknuli, a onda nismo ni spremni. Osloboditi nešto (financijski potencijal) znači imati definiran novi okvir u kojem će se kretati i ostvarivati rezultati. Mi smo još daleko od toga i nisam siguran da smo na pravom putu. Depoziti banaka rastu u BiH povećanjem štednje, a u EU kreiranjem novog novca - bez pokrića, što neizravno slabi i našu valutu. Taj rast ne donosi prave učinke - i neće sve dok ne izgradimo kompletan novi okvir - model upravljanja tim potencijalom. Banke u svijetu aktivno rade na tome suočene s paralelnom konkurencijom startup “fintech” tehnologija. Dolaze novi igrači na tržište s puno manje ograničenja i regulative. Sve dok su banke “vlasnici” klijenata i baze podataka, mogu raditi tako. Taj trend se prebrzo mijenja i svi moramo biti spremni na posljedice. Nove digitalne tehnologije sve brže i drastičnije mijenjaju pogled na posao. U sljedećih 5 do 10 godina financijski svijet potpuno će drugačije izgledati. Ovakav pogled na financije će nestati. Na nama je pokušati upravljati događajima ili će oni nama. U tim novim procesima, kreiranju financijskih mogućnosti, banke su samo jedan od igrača. Morat će se dobro potruditi da ostanu subjekti u svim tim promjenama.
Godinama se govori o BiH kao o zemlji mogućnosti za ulaganje u infrastrukturu, energetiku, poljoprivredu..., istodobno, rezultati ne ohrabruju. Do koga je?
- Svakome imalo informiranom jasno je kako je država BiH zemlja velikih mogućnosti. Isto tako, jasno je da nije dovoljno kako bi se to i dogodilo. Za sve ove projekte od ključnog je značaja politička sigurnost - stabilnost. Mislim da je nepotrebno odgovarati imamo li mi to. U pripremi novih izbora ova godina će proći u obećanjima i sporadičnim rješenjima. Što će sljedeća donijeti po pitanju stabilnosti, ostaje nam za nadati se - nada zadnja umire. Za svaki - i najmanji pozitivan pomak potrebno je ostvariti sve preduvjete. Mi smo još daleko od toga. Kad govorimo o državi, na što mislimo. Sve izvan putovnica, novca i registracije auta s “državne” razine ima različite definicije.
Početak, ali ne i dovoljno za promjenu percepcije političke stabilnosti države, mirnodopski je ustav, a on je još uvijek u fazi znanstvene fantastike. Još prije petnaestak godina jedan utjecajan stranac mi je rekao kako smo mi zemlja osuđena na bogatstvo. Do nas samih je hoćemo li to realizirati ili ne. Tražiti krivca - rješenje u nekom drugom, znači ostati živjeti u tzv. comfort zoni, a to izravno vodi u neuspjeh.
Zašto bankari i predstavnici vlasti ne sjednu zajedno i dogovore kako financijski potencijal, koji nije malen, usmjeriti u razvoj, od čega će svi imati koristi?
- Postoji jedna izreka koja kaže kako vidimo onoliko koliko znamo - ili hoćemo znati (vidjeti). Preduvjet ovakve suradnje je da istu sliku na isti način gledaju i predstavnici vlasti kao i bankari. To znači da s istim znanjem gledaju i komentiraju sliku - kompletnu, a ne samo ciljani dio. Drugi preduvjet je definiranje zajedničkog interesa u kojem će i vlast, kao i banke, moći ostvarivati svoju viziju. Tu banke imaju veća ograničenja jer upravljaju tuđim sredstvima i kao takve podliježu europskoj regulativi od koje je vlast još uvijek daleko. Bankarstvo počiva na kontinuitetu, ustrajnosti kojom ostvaruje samoodrživost, a vlast na mandatu i rezultatima tog mandata. Jasno je da postoje načini i bezbrojne mogućnosti kako je moguće ostvariti suradnju (postići kooperativnost) na ključnim pitanjima bitnim za kvalitetu građanina BiH ako se pronađu akteri dovoljno kompetentni, moralni i voljni mijenjati stečene navike. Ne treba se zavaravati, to neće biti lako i jednostavno iako se nadam da je moguće i nakon izbora izvodivo. Moramo vjerovati kako je to moguće kako bismo mogli ozbiljno na tome raditi. Zajednički interes banaka i predstavnika vlasti je poboljšanje kvalitete življenja građana. Jasno je kako je način na koji jedni i drugi djeluju različiti zbog uloge i odgovornosti koje imaju po definiciji posla. Postoji dovoljno presjeka tih dvaju skupova koji život građana mogu podići na višu razinu. Ne treba se zavaravati da to samo te dvije strane mogu učiniti bez aktivne uloge - truda građana.
Banka, kojoj ste dugi niz godina bili na čelu, prošle je godine, ponovno prema ocjeni Euromoneyja, ocijenjena najboljom. Što je rezultat takvih ocjena?
- Rezultati UniCredit banke posljedica su kontinuiteta u radu te banke od formiranja samostalne države BiH. Jasno je kako se to što je danas ta banka nije moglo postići preko noći i bez vizije, samoodricanja svih sudionika u tom procesu. Ono što je karakteristika te banke je ustrajan rad na razvoju ljudi kao ljudskih bića, s naglaskom na pravilan razvoj sukcesora na svim razinama. Rezultat toga je da se promjena u rukovodstvima banke odražavala samo nabolje (što i rezultat pokazuje). Svaka nova garnitura donosila je i donosi, uz kontinuitet, i novi napredak u poslovanju. To najbolje pokazuje zadovoljstvo klijenata (djelatnika) te banke.
Građani stalno tvrde kako su kamatne stope na zajmove razmjerno visoke, očekujete li da bi mogle skliznuti naniže i o čemu to ovisi?
- Kakve su kamate, visoke ili niske, ovisi o interesnoj sferi onoga tko ih gleda. S gledišta klijenta ta kamata je uvijek previsoka, a s bančina nedovoljna da pokrije sve rizike i omogući samoodrživost. BiH je već jednim dijelom u EU, bar kad je bankarski sektor u pitanju. Organizacija banaka, pogled na rizik zaštita depozitara, pa i kamatne stope približavaju se EU mnogo brže od države u kojoj živimo. Današnja razina kamatnih stopa najniža je od postanka države. Trend snižavanja kamata bio je značajan u prošloj godini, tako da su one danas u prosjeku niže čak nego i u nekim zemljama EU. To je rezultat realne situacije s ponudom i potražnjom novca na bh. tržištu. Poznat je podatak kako čak i naša država ima veće depozite od kredita, što je prvi put u povijesti da svojim izvorima možemo zadovoljiti potrebu za kreditima. Depoziti relativno brže rastu od potražnje za kreditima, što utječe na smanjenje kamate i na depozite, kao i na kredite. Jasno je kako se veća promjena odrazila na depozite nego na kredite. Općenito, kamata kao takva ista je kategorija za sve sudionike i ne pravi toliku razliku. Problem bh. građana je prevelika nezaposlenost, kao i mala prosječna primanja. S prosječnom plaćom od 820 KM svaka kamata je velika i svaka rata kredita previše opterećuje. Današnja kreditna izloženost građana je tolika da ne dopušta veće zaduženje bez povećanja plaća i - ili povećanja zaposlenosti. U BiH postoji apsurd da je veliki broj uspješnih tvrtki multiplicirao dobit u prošlih nekoliko godina, a plaće drži daleko ispod prosjeka BiH. S takvom politikom nema povećanja potrošnje - standarda. Realno je očekivati i daljnja smanjenja kamatnih stopa na predane dok god je ponuda depozita veća od potražnje za kreditima i dok ECB svaki mjesec ubacuje novih 60 do 70 mlrd. eura novog novca bez pokrića.
U BiH su svima puna usta EU, a onda smo i dalje “uspješni” u varanju i krijumčarenju, od izvoza jabuka, mesa, do mlijeka, pa čak i naoružanja. Može li takva zemlja dobiti članstvo u EU?
- Sudbina BiH je EU, samo se ona sama po sebi neće dogoditi. Jedna od prvih promjena, kao preduvjet, jasno je definiranje i formalno potvrđivanje što je to BiH. Državu s ovakvom političkom nestabilnošću nitko ne želi u svom dvorištu. Na nama je, ali i na međunarodnoj zajednici, skupa riješiti to pitanje. Druga evidentna činjenica je da BiH ima dovoljno dobre zakone na većini razina, ali stupanj provedbe tih zakona nije ni 30%, a tako se ne može u ozbiljno društvo. Mi olako pristanemo, potpišemo, a onda se pravimo kao da nismo. Stvori se dojam kako političkom establišmentu nije stvarni - samo deklarativni cilj EU. Očito je da će, ako želi u EU, BiH morati imati kompletno drugačiju strukturu i kvalitetu političara. Na sreću, takvih ljudi ima u BiH i nadam se kako će biti na pravim mjestima u skoroj budućnosti, inače smo sami sebe osudili na siromaštvo i besperspektivnost.
Stalno svjedočimo odlasku velikog broja ljudi. Kako zaustaviti taj trend?
- Trend odlaska mladih sposobnih ljudi evidentan je u BiH posljednjih 25 godina, kao i depopulacija stanovništva. Taj trend nemoguće je zaustaviti (iz više razloga), ali je obveza svih odgovornih u državi svesti ga na optimalnu mjeru. Jasno je kako je ponuda i potražnja radne snage općenito u BiH u nerazmjeru. Kvalifikacijska struktura nezaposlenih i potreba za djelatnicima u potpunoj su suprotnosti. Treći segment su sposobni mladi ljudi koji ne mogu ostvariti ambicije u zemlji kako bi živjeli od svoga rada. Danas se takvima pruža jedinstvena prilika ostvariti se u EU i dobro je što to čine jer nezadovoljan čovjek nikome ne čini dobro. Postavlja se pitanje analize tih odlazaka i kako ih optimizirati - nemoguće ih je zaustaviti. Četvrti element je sustav školstva koji omogućuje građanima završiti fakultet uz male troškove i kao takvi raditi u EU bez ikakve naknade za školovanje. Studenti u EU, a posebice u Americi, po 10 godina vraćaju studentske kredite. Gotovo deset posto svih kredita stanovništva Amerike odnosi se na studentske. Mnogo je veći problem od trenutačnog odlaska zastario sustav školovanja, posebice prirodno smanjenje stanovništva, a onda i njegovo starenje. Ta dva problema traže dugoročno strategijsko djelovanje, a ja ne vidim ni početak tog procesa.
Od većine građana stalno se čuju ocjene: ne valja politički sustav, ne valja država, vlast je korumpirana. Rekao bih kako tu nešto ne štima i postavlja se pitanje kakvi smo mi građani, što činimo da se dogode promjene u osobnom, ali i društveno-političkom smislu?
- Postoji u znanosti pedesetak životnih principa na koje bi čovjek trebao obratiti pozornost - kojih bi se trebao držati. Prvi je tzv. princip ogledala. To znači kako prije nego što bilo što radimo, bilo koga optužujemo, pogledamo sebe u ogledalu i jasno definiramo što je naša uloga - odgovornost u svemu tome. Jasno nam je kako nam se to često učini kao nemoguć - Sizifov posao, ali nam je vidljivo kako je ipak odgovornost i na nama. U samom pitanju ste definirali - konstatirali stanje, što je puno jednostavnije od prijedloga rješenja. Da je rješenje jednostavno i brzo, o tome ne bismo ni pričali. Mi smo se u posljednjih 25 godina zavijali u paučinu i sami sebe sputavali. Uz svu domaću pamet, mi se sami danas ne možemo izvući iz te paučine. Veliku odgovornost što smo tu gdje jesmo ima i međunarodna zajednica kojoj bismo morali naći interes zbog kojeg će nas pomoći iščupati. Pričati o tome zašto smo tu je bespredmetno, treba tražiti mogućnosti izlaska. Ne treba se zavaravati činjenicom kako će biti lako i da može to netko napraviti i bez našeg aktivnoga doprinosa.
Iako su prisutne dugi niz godina, kriptovalute su izazvale izvjesnu pomutnju na financijskom tržištu. Mediji posljednjih dana govore o padu nakon strelovitog rasta. Kako vi gledate na kriptovalute i njihovu budućnost?
- Crypto currency - kriptovalute su jedan od proizvoda - rezultat razvoja digitalnih tehnologija. Razvojem tih tehnologija za prijenos podataka - financijskih transakcija, od početka 2004. godine počele su se razvijati i kriptovalute. Danas u svijetu egzistira više desetaka kriptovaluta. Najpoznatiji i s najvećom tržišnom kapitalizacijom je bitcoin (191 mlrd. američkih dolara), slijedi ethereum (105 mlrd. američkih dolara), zatim ripple (48 mlrd. američkih dolara), pa cordano, steller, litecoin, EOS, NEO, NEM itd. Kriptovalute su danas stvarnost koja ima svoju tržišnu kapitalizaciju više od 500 mlrd. američkih dolara. Kako je to, prema samoj definiciji, špekulativan posao iza kojeg ne stoji nikakva realna vrijednost, osim odnosa ponude i potražnje, on se tako i ponaša. Danas u svijetu očito postoji viška valute kao legalnog sredstva plaćanja. Otvorila se mogućnost većih ulaganja u tako rizične poslove koji, s druge strane, nude (potencijalno) velike zarade, kao i gubitke. Rastom potražnje na ograničenu ponudu kriptovaluta (jer svaka od njih ima fiksnu ponudu) javlja se mogućnost sve veće špekulacije. Jasno je kako, kao u svakom poslu velikih mogućnosti, glavnu riječ vode veliki igrači (koje nitko ne vidi). Područje djelovanja kriptovaluta postaje sve veće dok jača potražnja jer se javlja dosta zainteresiranih da zaradu i na tim transakcijama. Realan problem je što sva vrijednost tih kriptovaluta počiva samo na enormnoj potražnji - do kad će ona trajati, to znaju samo najveći igrači. Tehnologija na kojoj počivaju kriptotransakcije zove se “blockchain”. To je tehnologija budućnosti i ona uvodi pravu revoluciju u financijskom svijetu. Više od 92% europskih banaka ulaže u razvoj te tehnologije. Prvi ju je Ripple počeo razvijati, a banke koristiti od 2013. za tzv. RTGS - prijenos novca u realnom vremenu. Te transakcije “blockchain” tehnologijom prenose se sigurno, trenutačno gotovo besplatno s računa jednog na račun drugog korisnika. Kao takve mijenjaju dosadašnji prijenos gdje je transakcija trajala najmanje jedan dan i bila relativno skupa. Sve više banaka - institucija uključeno je u razvoj tog tipa tehnologija na kojima počiva budućnost svih uslužnih djelatnosti. •