Večernjakovi reporteri u Banjaluci

Davor Dragićević: Moj sin je brutalno pretučen i nije dugo bio u vodi

Foto: Ivica Galović/Pixsell
Foto: Ivica Galović/Pixsell
Foto: Ivica Galović/Pixsell
Foto: Ivica Galović/Pixsell
Foto: Ivica Galović/Pixsell
29.04.2018.
u 10:03
David je bio kriminalcima idealan za takav posao jer je znao golem broj mladih ljudi. Bio je popularan. Međutim, nije htio raditi za dilere
Pogledaj originalni članak

Pravda, istina... pravda, istina – ori se sa središnjeg trga u Banjaluci svakoga dana u predvečerje. Zrak je težak i ljepljiv, zagušen transparentima i tisućama visoko podignutih, zgrčenih šaka. Okupljeni su odjeveni u identične majice kratkih rukava: na prednjoj je strani lik mladića, na stražnjoj strane natpis “Kada nepravda postane zakon, otpor je tvoja dužnost”.

Sa zvučnika dopiru stihovi pjesme “Klinac iz geta” u hip-hop ritmu. Pocupkuju ljudi svih životnih dobi, starci i djeca podjednako, različitih profesija, svih nacionalnosti, ovamo pristigli iz udaljenijih krajeva Republike Srpske, ali i iz cijele Bosne i Hercegovine. “Od ulice ne možeš pobjeći, svaki će te problem stići, samo najjači prežive, ali njih je malo”, pjevaju uglas, a onda naglo utihnu nakon što je mikrofon uzeo crnomanjasti muškarac. 

“Jesmo li ljudi?” uzviknuo je, na što masa odgovara: “Jesmo!” “Uskratili ste priče, suze, smijeh, uskratili ste jedan život, gospodo. Ubili ste Davida jednom, ali drugi put nećete. Pravda za Davida, pravda za sve nas, pravda za našu djecu. Mir, dostojanstvo, bez politike, vjere, nacije. Mi, gospodo, ostajemo ovdje. A ti, Davide, dobro znaš da tata zna sve”, riječi su kojima je završio skup, mirno kako je i počeo, ali uz puno pritajenog bijesa. 

Potpora iz cijelog svijeta 

Bio je to 32. dan prosjeda za Davida Dragičevića, 21-godišnjeg studenta elektrotehnike, sportaša, pjesnika, umjetnika, čije je beživotno tijelo pronađeno na obali Vrbasa potkraj ožujka, otkad građani uporno traže da se slučaj riješi, a krivci privedu pravdi. No, kako se to još nije dogodilo, prosvjed koji se uporno događa svake večeri u posljednjih je mjesec dana prerastao u pokret protiv represivnog sustava koji, kako se smatra, zataškava istinu.

Diljem grada niču jumbo plakati s Davidovim likom, voze se biciklističke utrke njemu u spomen, a Facebook grupa koja promiče tezu kako Davidova smrt nije nesretan slučaj i koja njegove “krvnike želi vidjeti iza rešetaka”, u samo nekoliko tjedana okupila je više od 90.000 aktivnih članova. Na spomenutoj se društvenoj mreži prikuplja i novac za troškove odvjetnika, kao i za nagradu tešku 50.000 eura za informaciju koja može dovesti do počinitelja, a ondje se mogu pročitati poruke potpore odaslane sa svih kontinenata, među njima i velik broj Hrvata iz Splita, Zagreba i Rijeke, koji se barem virtualno priključuju borbi za istinu o Davidovoj smrti.

No, glavna snaga pokreta događa se u najužem središtu Banjaluke na mjestu koje je posljednjih dana neslužbeno dobilo novi naziv Davidov trg, na kojem je mladić posljednji put viđen živ, a gdje se u danima vikenda okupi i više od 10.000 ljudi u znak podrške Davidovu ocu Davoru Dragičeviću.

Na početku razgovora, koji smo vodili na terasi kafića u središtu grada, kaže nam kako nije spavao 40-ak noći, još od Davidova nestanka, ali masa koja svake večeri stoji na trgu uz njega daje mu nadljudsku snagu. Iz crne torbe s laptopom, od koje se ne odvaja, vadi desetke dokumenata, a u ruci mu mobitel čija se baterija neprekidno prazni pa je on opet puni.

– Pogledajte samo sve te poruke, iz Malezije, Indonezije. Evo jedne iz Splita, gdje sam 1987. služio u Ratnoj mornarici... Pitajte što god želite: ja sam preko noći postao odvjetnik, istražitelj, glasnogovornik.... sve što treba. U najkraćim crtama: ova je država ubila moga sina. Krivce za njegovu smrt treba tražiti u najvišim strukturama MUP-a Republike Srpske, u sprezi s Tužiteljstvom – govori u dahu paleći cigaretu za cigaretom.

Samo u prvih desetak minuta razgovora, razgovor s Davidovim ocem prekinulo je četvero, petero slučajnih prolaznika. Jedan od njih je mladić koji Davida poznaje iz škole, a prišla mu je i sredovječna žena pa mu pružila novčanicu da u njezino ime upali svijeću za pokojnog sina. Davidu Dragičeviću gubi se svaki trag nešto nakon ponoći 18. ožujka, kada je nadzorna kamera ispred robne kuće Boska, na mjestu današnjih prosvjeda, snimila kako se zaustavio u razgovoru s dvojicom muškaraca, koji su ga potom počeli slijediti.

Za roditelje, Davora i Suzanu, uslijedilo je šest dana agonije sve dok policija nije objavila da je njegov leš pronađen na ušću rijeke Crkvine u Vrbas. U potvrdi o smrti koju potpisuje patolog Željko Krajan riječ je o slučajnoj smrti koja je nastala utapanjem odmah nakon nestanka 18. ožujka.

Na istoj tiskovnoj konferenciji u MUP-u, koju je predvodio Darko Ilić, načelnik uprave za organizirani i teški kriminal, moglo se čuti i to kako je policija tijekom pronalaska tijela u njegovoj odjeći pronašla i predmete koje potječu iz opljačkane kuće u banjalučkom naselju Lauš. Prema prijavi vlasnika, iz kuće je otuđen novac, laptop i memorijski stik, a premda laptop kod njega nije nađen (policija ga navodno traži u rijeci), ova je provalu pripisana Davidu. 

Neovisna obdukcija

Kada se u javnosti pojavila snimka nadzorne kamere opljačkane kuće na kojoj se vidi silueta pljačkaša koja ne nalikuje njihovu sinu, mladićeva obitelj sa zgražanjem je odbacila sve navode patologa i inspektora. Također, kako je otac na prepoznavanju uočio cijeli niz kontuzija po tijelu koje upućuju na to da je pretučen, odbio je pokopati sina sve do druge, neovisne obdukcije koju je obavio patolog s beogradske Vojnomedicinske akademije, čiji nalaz je utvrdio da je tijelo moglo biti u vodi od dva do četiri dana, nipošto cijeli tjedan. No, gdje se onda nalazio David najmanje dva dana nakon nestanka?

– Moje je dijete brutalno pretučeno, držano zatočeno, drogirano i zatim zadavljeno, a oni su ga proglasili lopovom i narkomanom. Na početku mi ljudi nisu vjerovali, pa sam potom iznosio detaljne podatke i provjerene informacije. Nisu mi ni u policiji vjerovali da je bio živ u vrijeme potrage, a siguran sam da jest, između 18. i 21. ožujka. Mi smo ga tražili dok su ga drugi tukli i maltretirali. Kada sam vidio Davidovo tijelo, bilo mi je jasno da brutalno pretučen i da nije dugo bio u vodi… najviše nekoliko sati – kazao je Davidov otac pa se osvrnuo na snimku na kojoj se, kako policija tvrdi, vidi da je David kobne noći opljačkao kuću.

– Ta je snimka lažna, montirana. Vidi se da osoba koja ulazi i izlazi iz kuće nije ista. Muškarac koji izlazi viši je, grbaviji i šepa. David je bio sportaš, zdrav i bez ijedne ozljede – objašnjava Davor.

No, rezultate prethodne istrage policija je dostavila Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka smatrajući da u ovom slučaju ne postoje elementi kaznenog djela. Tužilaštvo se u vezi s ovim slučajem dva puta obratilo javnosti priopćenjima u kojima navode da tim tužitelja “utvrđuje sve okolnosti smrti mladića” i onda je zavladao muk. David Dragičević pokopan je na Novom groblju nedaleko od obiteljskog doma, tek nakon rezultata neovisne obdukcije. Pogreb se, međutim, pretvorio u prosvjedni skup. Mladi ljudi, dirnuti Davidom smrću, u rukama su držali poruke mjerodavnim institucijama – “Zašto šutite”.

Na posljednjem ispraćaju pojavio se i predsjednik RS-a Milorad Dodik koračajući u sredini kolone koju su predvodili obitelj i prijatelji. U jednom trenutku u rukama mu se našao i transparent, ali ga je brzo savio i uklonio. Pitamo Davidova oca što mu je značila Dodikova prisutnost. – Ništa. Politika me apsolutno ne zanima. Došao je i u moju kuću kao građanin, tako je rekao. Ponudio mi je financijsku pomoć, ali to sam odbio – kaže Davor Dragičević. 

Novinar uvjeren u ubojstvo

Potom ga pitamo o motivima ubojstva njegova sina, no on odmahuje rukom. Posjeduje informacije koje zasad ne može podijeliti s javnost, ali pritom ne želi nametati “svoju istinu”, već traži istinu, štogod ona sa sobom donijela, pa nas upućuje da pročitamo komentare na Facebook stranici i utjecajne blogere. Jedan od njih, novinar Slobodan Vasković, ponudio je verziju koja se, kako smo utvrdili, poklapa s mišljenjem većine prosvjednika. Evo kako on vidi pozadinu tragične smrti banjalučkog studenta.

– Neki pojedinci iz policije izravno su umiješani u ubojstvo Davida Dragičevića, njegovo planiranje, organiziranje otmice, premlaćivanje, mučenje, mrcvarenje i surovo umorstvo. I nije ih mali broj. Njegovo ubojstvo naručeno je i pomno planirano najmanje mjesec i pol do dva, a nalogodavci su zapovjednici jedne od tri grupe za premlaćivanje i egzekucije koje operiraju u Banjaluci, sastavljene od lokalnih nasilnika, kabadahija, kriminalaca, pojedinaca iz policije i privatnog sektora, onog njegova dijela koji radi milijunske poslove i ima izuzetno jake veze na svim razinama vlasti – navodi novinar te dodaje kako te grupe imaju golem novac na raspolaganju, imaju svoju vojsku, koja je stalno na ulici i u brojnim ugostiteljskim objektima, a najjači njihov argument jest ucjena. Te grupe stvarni su vladari Banjaluke i toliko su uzeli maha da ovaj grad gotovo nezaustavljivo klizi u sunovrat. 

Sprega kriminala i korupcije

David Dragičević, tvrdi novinar, posljednja je u nizu žrtava spomenutih grupa, svjesno likvidirana, prije toga stravično mučena, premlaćivana i, na kraju, udavljena i bačena u rijeku.

– Dileri i njihovi suradnici, kojih ima i u policiji, novače mladiće Davidove dobi; prvo ih navlačeći na droge, kao korisnike, a potom ih pretvarajući u dilere-ovisnike. To je industrija koja cvjeta u Banjaluci, za tu industriju znaju svi. David je bio idealan za takav posao jer je znao veći broj mladih ljudi. Bio je popularan. David Dragičević, međutim, nije htio raditi za dilere, i to jeden od motiva zbog kojeg se nalazio na njihovu udaru, kao i na udaru njihovih zaštitnika u policiji, gdje pojedinci imaju znatan udio u ovoj prljavoj, neljudskoj raboti. David Dragičević nije bojao dilera, njihovih šefova, posebno ne njihovih vojnika jer je bio fizički izuzetno spreman, poznavatelj brojnih borilačkih vještina i kao takav on jednostavno nije ustuknuo pred banjalučkim podzemljem. Zbog svega toga trebalo ga je “naučiti pameti” i to je završilo kobno po njega – navodi Slobodan Vasković, koji tvrdi kako se na videosnimci snimljenoj ispred robne vidi da je David slobodan, zdrav čovjek koji hoda čilo te da nije drogiran. 


– Ako se ponovno pozorno sagledaju ključne minute snimka, jasno je da su Davida mladići opkolili mladići, da su ga sačekali i da ga mame. No, nisu smjeli udariti na Davida pojedinačno jer bi se uspio obraniti, zato ih je moralo biti mnogo, mnogo više. I bilo ih je. David je odveden iza Metalske škole, gdje je čekalo između 15-20 batinaša, koji su ga nemilosrdno pretukli.
Toliko nemilosrdno da na njegovu licu postoji samo jedan centimetar kvadratni koji nije dobio snažan udarac.

David Dragičević je “samljeven”. Meksička kaša. Nakon toga odvučen je automobilom na, zasad, nepoznatu lokaciju. Dovukli su Davida do automobila, odatle poderane traperice i rane na koljenima. Od 18. do 21. ožujka bio je mučen, potom udavljen na nepoznatoj lokaciji nakon čega je još dva dana držan mrtav, a njegovo je tijelo kasno noću 23. ožujka ili rano ujutro 24. ožujka bačeno u Crkvenu – tvrdi novinar koji je prije nepune dvije godine napustio Banjaluku zbog prijetnji smrću pa i pokušaja likvidacije, a sve nakon što ga je Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske i inače visokopozicionirani član Dodikove stranke, javno optužio da ruši institucije RS-a.

Priča o tragičnoj smrti Davida Dragičevića priča je o sprezi kriminala i korupcije u vlasti koja se prelijeva na ulice, gdje se sukobljava sa sve glasnijom grupom građana koji traže pravdu i istinu za Davida, ali i za neku novu djecu. Prosvjed ide dalje, ali ne bez otpora jer se banjalučkim vlastima od njega ledi krv u žilama. Među prosvjednicima se svakodnevno mota veći broj agenata u civilu, autobusi s prosvjednicima nerijetko se zaustavljaju na rampama, Facebook grupu podrške netko je neki dan pokušao hakirati, a neki od kafića koji su donirali novac za ovu borbu nenadano je, u više navrata, posjetila financijska inspekcija.

No, u trenutku pisanja ovog teksta stigla je informacija kako će se u Narodnoj skupštini Republike Srpske 10. svibnja održati posebna sjednica posvećena slučaju Davida Dragičevića. Priliku da se obrati zastupnicima tražio je i dobio njegov otac Davor. Ovu je vijest komentirao tek s nekoliko riječi. “Idemo do kraja. Poslije ću plakati za sinom, a sada se moram boriti.“ S Davidova trga i danas dopire pjesma “Klinac iz geta”, koju je napisao i otpjevao David Dragičević.
 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.