Zamislite težinu životnog križa u kojem ste prisiljeni vlastito dijete oboljelo od kuge, neizlječive zarazne bolesti, ostaviti samo u kući da umre, a vi se povlačite u obližnju planinu kako biste preživjeli, a nakon toga možda i sami umrli od gladi. Teške su to životne priče koje su proživjeli stanovnici Crnog Vrha i njegovih zaseoka, uključujući Biliće i Sreće, smještenih podno Zec-planine, za vrijeme epidemija kuge u 18. i 19. stoljeću, osobito tijekom petogodišnjeg razdoblja kuge koje počinje 1813. godine.
Povijesni zapisi
Na povijesne okolnosti života u Crnom Vrhu nekoliko stotina okupljenih, danas po svijetu rasutih vjernika Solakove Kule na području Grada Konjica, u prigodi blagoslova obnovljene kapelice na kužnom Bilića groblju, najstarijem u župi, protekloga je vikenda podsjetio vlč. Drago Škarica. Prema podacima koje je pročitao, područje Crnog Vrha u vrijeme osmanske vlasti bilo je važno područje trgovine prema Dubrovačkoj Republici, ujedno i stočarski prolaz, piše Večernji list BiH.
"U zapisima Mustafe Bašeskije stoji da je u Sarajevu od kuge u vrijeme epidemije umiralo stotinu ljudi dnevno. Trgovci koje tadašnja osmanska vlast, za razliku od Hrvatske, nije kontrolirala sa sobom su kugu donijeli i na ovaj prostor, koji je bio teško pogođen. Ljudi su bili prisiljeni ostaviti čak i oboljelu djecu jer im nisu mogli pomoći kako bi sami preživjeli, povlačeći se u Zec-planinu", dio je povijesnih zapisa o epidemiji kuge koja je ugasila život u Crnom Vrhu, mjestu bogate povijesti koja seže još u doba rimskih kršćana, života ispunjenog težinom, ali i bogatstvom, među ostalim i duhovnim zvanjima.
Iako Crni Vrh već dugo nema stanovnika, mnoge, osim priča o kugi koja ga je pokosila, za ovaj kraj i za kužno Bilića groblje u zaseoku Bilići vežu lijepe uspomene iz djetinjstva. Raseljeni vjernici iz Solakove Kule, jedne od triju župa u dolini Neretvice, odlučili su ih oživjeti obnavljajući groblje na koje se nekad hodočastilo na Duhovski ponedjeljak.
"Ja sam iz Crnog Vrha, zaseoka Ravne, i već godinama živim u Njemačkoj. Dolazim ovdje svake godine, a vraćam se punoga srca, napunjen snagom i energijom, srećem ljude koje dugo nisam vidio. Ni ove godine nisam htio propustiti druženje i misu te sam sa svadbe u Požegi produžio u Crni Vrh. Za mene je ovo mjesto posebno, sjećam se dok sam bio dijete zavjeta na Bilića groblje i nakon mise igre, kola i užine", kazao nam je Zvonko Jozinović.
Rade Bilić, poduzetnik iz zaseoka Sreće koji živi u Zagrebu, glavni je donator projekta obnove kapelice koji su pomogli svi raseljeni vjernici Solakove Kule. "Sjećam se kako smo s bakama nekad išli na zavjet na Bilića groblje, s kojeg smo se vraćali sretni jer smo ovdje osjetili neki poseban mir koji nigdje drugdje nismo pronašli. Dolazim često u ovaj kraj, kad god mogu.
Žalosti me što ljudi nema, putova također, ali eto, ima nas koji ga volimo i čuvamo uspomenu i sjećanje na život ovdje, zavjete, krunicu i to je jedno neopisivo bogatstvo mira i sreće koje smo sa sobom nosili po povratku sa zavjeta na Bilića groblje", kazao nam je Rade Bilić.
Misu pod kojom je blagoslovljena obnovljena kapelica na zavjetnom Bilića groblju, uz sudjelovanje brojnih svećenika i časnih sestara, među ostalima vlč. Marina Marića, župnika u župama Obri i Solakova Kula, vlč. Luke Brkovića, vlč. Drage Škarice i vlč. Slavka Rajića, predvodio je vlč. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije. On je u svojoj propovijedi zahvalio vjernicima Solakove Kule jer u njima i dalje gori plamen ljubavi prema ovom kraju koji svjedoči o njihovoj kršćanskoj pripadnosti i pripadnosti hrvatskome narodu.
Najprisutnija stvarnost
Posebno se usredotočio na blagoslov te križ koji se nalazi na vrhu jednog od zidova kapelice, u koji su ugrađeni dijelovi kuća nekadašnjih stanovnika Crnog Vrha, križ koji je najprisutnija stvarnost u životu vjernika ovog kraja kroz stoljeća.
"Blagoslov znači dar, milost i mir. Bog ga daje svima koji ga traže, a ja bih vas pozvao da budete blagoslov jedni drugima", poručio je okupljenima u svojoj propovijedi vlč. Slađan Ćosić.
Nakon mise pod kojom je blagoslovljena obnovljena kapelica na zavjetnom Bilića groblju u Crnom Vrhu, druženje raseljenih vjernika Solakove Kule nastavilo se uz pjesme, sjećanja i uspomene na rodni kraj. Crni Vrh ponovno je barem na jedan dan oživio, a uz njega i sjećanje na znane i neznane ljude čije je živote pokosila kuga, uz mir koji vjernicima donosi molitva na ovakvim zavjetnim grobljima.