Vjetrenica, Ivanica, a posebice Glavska, samo su neka od prirodnih čuda općine Ravno. Krstareći konačno asfaltom povezanim središtem općine Ravno s 44 kilometra udaljenom Ivanicom, naišli smo na napušteno seoce kojeg nema na karti, nema ni na popisu naselja općine Ravno, gdje je poredano pedesetak raznih imena. Očito je naselje napušteno i prije posljednjeg rata, dok ga nema na popisu ili pak kao malo pripada nekom od "okolnih" naselja. Za taj dio općine Ravno to bi značilo kilometrima daleko. Sagledavši sve u mjestu i oko mjesta, zaključili smo da je Baljivac bio samostalna cjelina.
Kuće od kamena
Da mjesto živi, brinu se mrtvi. S lijeve strane na prilazu naselju otkrili smo groblje koje, očito je po novim grobnicama, cvijeću i vremenu pokopa, živi nakon smrti, piše portal Vecernji.ba. Na prilazu je nedavno posađeno i nekoliko kostila. Zanimljivo, svi mještani su imali isto prezime - Šošo! Drugi dokaz da mjesto nije zaboravljeno omanja je njiva zasađena krumpirima. Suputnici – Nedjeljko Knežević i Miro Obradović iz šumske Uprave HN županije, bili su razočarani vidjevši da šikara i vrijeme djeluju negativno na poodavno napuštene kuće i okućnice. Za razliku od njih, uz tekst potpisani bio je oduševljen viđenim. Sve kuće su od kamena, premda glavnini zbog izletničke odjeće nismo kroz gustiš i bojazan od zmija koje obično vole boraviti u napuštenim naseljima, mogli prići. Dovoljno je vidjeti pa zaključiti da su ih pravili izvanserijski majstori, kamenoklesari.
U jednoj od građevina, dojam je najimućnijeg mještanina, otkrili smo spavaću sobu s krevetima od kamena! Pod, strop, zidovi, sve je od kamena. Sa strana su dva oveća kamena kreveta, u sredini malo ognjište, na bočnoj strani prozorčić za provjetravanje. Mislimo da u takvoj sobi vatra nije ni trebala jer se do sobe dolazi kroz metar i pol široki svod. Iznad je poćemeren kameni balkon… Čudo u kamenu koje još ne vidjesmo! Svakako je zanimljivo koju reći o kamenim krevetima. To su oko 1,2 metra široke, lijepo obrađene kamene ploče složene jedna uz drugu, ukupno duže od osobe prosječne visine. Na njih se obično stavljala "stura" od ručica omlaćenog žita, na koju se namještala prostirka, a na nju gunj! O toplini gunja od ovčje vune ne treba ni pričati, zato i cijenimo da je vatra u takvoj prostoriji služila, prije svega, za noćna sijela nego za grijanje. Vani po dužini goleme čatrnje također su ćemeri od kamena. Jednostavno stati, gledati i diviti se smislu za ljepotu vlasnika i umijeću klesara i zidara. S obzirom na mali prostor pod kameni brežuljak zbijenog seoca, začudili smo se kad uočismo tri guvna za vršidbu žita. Sigurno među gušćim kućama ima još koje. Čemu guvna ako nema zemlje? Dvojbu smo riješili napuštajući naselje kada smo u dolini otkrili napušteno kraško poljce. Da je zaključak bio točan, uvjerili smo se i po zapisu u Turističkoj monografiji općine Ravno (autori: Domagoj Vidović, Stanislav Vukorep, Vesna Slobođan), u kojoj stoji da se na imanju Šoša "1975. nalazio motorni mlin", odnosno mlin za mljevenja žita! To znači da Šoše nisu živjeli samo od stočarstva, kao većina ljudi u toj gorskoj "nedođiji", nego i od proizvodnje žita.
Bar vikendicu napraviti
Zaključak, mišljenja smo da će se u tako krasan krajolik netko od mlađih Šoša vratiti ili bar vikendicu napraviti. Što se pak turizma tiče, ni tu nema dvojbi, već danas Baljivac je spreman za turističke posjete i priče o nekadašnjem životu tamošnjih ljudi, ljepoti kamenih kuća, stočarstvu, vršidbi žita i, naravno, očuvanim kamenim krevetima!