neobična ljubav prirodnih neprijatelja

Čudo prirode u Odžaku: na imanju Topalovića psi lanetu zamijenili majku i - odgojili ga

Čudo prirode u Odžaku: na imanju Topalovića psi lanetu zamijenili majku i - odgojili ga
01.08.2020.
u 15:35
Pogledaj originalni članak

Priroda, kao i život, lijepi su, ali i nepredvidivi. Prirodni lanci preživljavanja u kojem se točno zna tko su prirodni (ne)prijatelji demantira neobična priča koju bilježimo u živopisnom odžačkom selu Potočani smještenom na obroncima planine Vučjak.

Mjesto događanja imanje obitelji Ane i Huse Topalović, umirovljenika koji u svojoj vikendici i idiličnom okružju čekaju svoj zlatni pir, pet desetljeća skladnoga braka, piše Večernji list BiH.

Upravo u tom živopisnom i nesvakidašnjem okružju, gdje dominira cvrkut ptica, životinje koje se slobodno kreću ili tek s improviziranim ogradama kako kokoške, patke, guske, purani i druge domaće životinje ne bi zalutale u takvoj prirodnoj ljepoti i u surovom krugu opstanka postale plijen, počela je neobična priča o malenom lanetu koje je u obitelj Topalović donio prijatelj.

I ništa ne bi bilo čudno da se nije razvilo prijateljstvo između prirodnih neprijatelja, malenog laneta, a kasnije prekrasne srne, i njezina progonitelja – psa.

Hranila ga na bočicu

Sve je počelo prije nekoliko godina.

- Došao je čovjek i pitao me bih li uzela maleno lane jer je znao kakav nam je posjed - objašnjava nam Ana Topalović. - Lane se, kazao mi je, tek olanilo, a mama mu je pobjegla. Naravno da sam odmah prihvatila takav neobičan dar. Kazao mi je i to da ga moram hraniti na bočicu i da ima oštećene nogice, no bila sam spremna i to činiti kako bi lane preživjelo. Odmah smo ga nazvali Bambika - priča nam Ana.

Topalovići u svome idiličnome okružju imali su i pse ljubimce, velike tornjake Šargu i Behara koji su, gle čuda, preuzeli majčinsku brigu o malenom napuštenom lanetu. Lane se stalno kretalo najprije uz ogromnoga psa Šargu, a kada je on nastradao, tu je ulogu preuzeo Behar zaštitnički se ponašajući prema Bambiki pred naletom radoznale peradi. Behar se nastavio brinuti o lanetu koje, ipak, nije moglo preboljeti Šargu.

- Bambika je očito bila tužna jer se vidjelo da stalno leži na mjestu gdje je Šargo ležao tražeći ga, valjda, po mirisu - priča nam Ana baš kao u nekakvoj neobičnoj, ali istinitoj priči o lanetu i Šargi, dok unuka Ema upija svaku bakinu riječ.

Ma, kakva računala...

- Samo da znate, meni je ovdje tisuću puta ljepše u prirodi, nego uz računala i igrice. Ovdje su igrice uživo, ali sa životinjama koje me prijateljski gledaju, igraju se sa mnom, druže - dodaje Ema.

I tu priči nije kraj. Jednoga je dana zov prirode ili, bolje rečeno, ljubavni zov, odmamio Bambiku u šumu, no kada je došlo vrijeme za porod, Bambika se ipak vratila kući Topalovićima. Donijela je na svijet muško i žensko lane.

Oni su izrasli u veliku srnu i srndaća, ponovno pod zaštitničkom šapom Behara, a na radost svih ukućana, najviše djece koja se svakodnevno okupljaju kako bi svjedočili neobičnoj ljubavi i skladu u kojem žive različite životinje.

- Ovo je čudo prirode da su se ovako pripitomili i zajedno žive. Kada tako različite životinje, koje bi se po prirodi trebale mrziti, mogu zajedno živjeti, trebali bismo i mi svi zajedno - zaključuje baka Ana Topalović iz Potočana dok joj se oko nogu vrzmaju njezini brojni ljubimci...•

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.