Kasno ljeto i rana jesen vrijeme su selidbe ptica. Taj se proces odvija u tišini, mnogi ga i ne primijete. Kako taj proces teče ove godine, govori Josip Vekić, voditelj Službe zaštite u PP Hutovo blato kod Čapljine, inače inženjer lovstva i zaštite.
- Još je toplo nakon ovih kiša, ljeto se produljilo pa sa selidbom neke vrste baš i ne žure. Neke koje su trebale otići na jug u Afriku još se mogu vidjeti, dok su druge otišle. Kao primjer mogu navesti čaplje govedarice, koje su odlazile u kolovozu, a još su tu, čak je i populacija nešto veća, vjerojatno su iz nekih drugih područja došle kod nas. Drže se na poplavnim livadama s domaćim životinjama ovcama i kravama, iznenađeni smo zbog toga. Većina ptica je u proputovanju, nekoliko dana budu na Hutovu blatu, odmore se, a onda odlaze dalje za Afriku. Posljednjih godina zamjećujemo da neke vrste ostaju. Lastavice su nas napustile, još ima nešto piljaka (lat. Delichon urbicum, ptica selica iz porodice lastavica) i bregunica (lat. Riparia riparija, također ptica selica iz porodice lastavica), ljudi ih teško raspoznaju. Tu je još i pokoja grlica, na proputovanju je orao zmijar, neke vrste sokolova, kao što je sokol lastavičar. Većina tih vrsta ide za hranom. Dojam je da se rute u nekoj mjeri mijenjaju, ptice sve više idu uz kopno, recimo Hutovo blato, Crna Gora, Albanija, Grčka, Turska pa Afrika - objašnjava Vekić.
Dakle, i za ptice vrijedi – hvali more, drži se kraja.
- Vjerojatno, neke su slabiji letači, ne mogu preživjeti jaki vjetar i kiše, onda odabiru sigurniju rutu. Moglo bi se reći da izbjegavaju nevrijeme, dok su druge dobri letači pa brzo prevale udaljenost. Prstenovanjem ptica otkrivaju se te rute, na osnovi čega mi pretpostavljamo kojim rutama idu i kojom brzinom. Kažem, neke se usput zadržavaju i hrane, a neke bez problema prolaze velike udaljenosti. Zemlje u kojima je razvijenije prstenovanje ptica, primjerice Mađarska, rasporede dvadesetak ekipa do u Afriku. Oni prate ptice koje su u Mađarskoj prstenovali do u kasnu jesen, vide koliko su preletjele, za koliko dana, koliko su teške, jesu li se uhranile, jesu li izgubile na masi, u kakvoj su kondiciji i tako znaju gdje se zaustavljaju. Mi tek krećemo tim putem, valjda će biti više stručnjaka da i mi nešto napravimo. Nismo davno krenuli pa za sada nemamo dovoljno domaćih snaga - dodaje naš sugovornik.
Sudeći po njegovim riječima, ptice se privikavaju na klimatske promjene o kojima sada svi govore, više nitko ne sumnja u njih.
- Sigurno je to. Primjećujem nekoliko novih vrsta koje su sada kod nas gnjezdarice. Za ilustraciju mogu poslužiti čaplje govedarice. Selile su se koncem kolovoza, a lani su se vratile već koncem prosinca. Možda čak nisu ni išle u Afriku, moguće da su bile na pučinskim otocima ili u Italiji. Čim su osjetile da nema zime, one su se vratile. Moja pretpostavka, ako ne bude snijega ili neke jače zime, one će tu i prezimiti. U BiH se one jedino gnijezde u Hutovu blatu. Došle su prije nekoliko godina, našle su tu stanište, možda će se nekad prebaciti na Duvno, Livno, gdje ima više stoke. To je jedna od simbioza ptica i domaćih životinja. U serijama iz Afrike mogu se vidjeti kako stoje na domaćoj stoci ili bivolima, jedu nametnike, štrkove – nametnike na sisavcima, obade, muhe. Mi nismo imali tih vrsta ptica, ali posljednjih godina sve ih je više - kaže Vekić.
U posljednjih nekoliko godina koncem ljeta i početkom jeseni u Hutovu blatu vršilo se prstenovanje ptica. Na upit hoće li se vršiti ove godine, ing. Vekić kaže:
- Hoće, prstenovanje ptica počet će 7. listopada, kamp će, kao i prošlih nekoliko godina, voditi Nenad Spremo iz Srbije. Najavili su se i prstenovači iz Slovačke, kod njih je to razvijeno, a zatim i njihovi kolege iz Mađarske. Kamp će biti održan od 7. do 21. listopada. Mi za sada nemamo stručnjaka za prstenovanje ptica - kaže Vekić.