U intervjuu se dotaknuo važnosti Božića kao poruke spasenja, nade i mira te uloge Crkve u društvu opterećenom nesigurnostima, podjelama i iseljavanjem. Ali i iskušenja unutar BiH, tako i suvremenoga čovjeka. Njegove riječi nude ohrabrenje, poziv na međusobno poštovanje i nužnost očuvanja duhovne dubine Božića u vremenu izazova.
Što poruka Božića, Boga koji postaje čovjekom, danas znači vjernicima u Bosni i Hercegovini?
- Poruka Boga koji postaje čovjekom vjernicima u Bosni i Hercegovini znači jednako i isto što i drugim ljudima koji žive bilo gdje u svijetu. Jednostavna je istina Božića: Bog je postao čovjek samo zato da bi čovjeku na posvema nov način ponudio oslobođenje od lošega i zloga, po tomu omogućio čovjekovo posvećenje, oboženje ili pobožanstvenjenje i na kraju život vječni. Središnja je istina Božića: rodio se Spasitelj svijeta, druga osoba Presvetoga Trojstva postala je čovjek.
U vremenu opterećenom iseljavanjem, nesigurnošću i podjelama, gdje prepoznajete izvore nade za naše društvo?
- Isus Krist je nada naša. Tako je pisao apostol Pavao u jednoj svojoj poslanici. I s Pavlom tu istinu Crkva ponavlja stalno, navješćuju je svi Isusovi propovjednici i potvrđuju svi njegovi svjedoci. Naime, Isus je utjelovljeni Bog, Spasitelj svijeta, sin Blažene Djevice Marije, ali Isus je također bio iseljenik i prognanik. Njegov cijeli život bio je obilježen raznim oblicima nesigurnosti, a bio je također gotovo svakodnevni svjedok podjela u društvu u kojemu je živio. No, to ne samo da ga nije odvratilo od njegova poslanja da bude svjedok i primjer nade, nego ga je još više poticalo da to bude. Da za ljude bude svjedok nade. Da ljudima pokaže da je moguće bolje. Stoga je upravo u Isusovu primjeru izvor nade za svakoga čovjeka i za svako društvo. Blaženi oni koji tako čine, rekao bi Isus.
Kako Crkva u Vrhbosanskoj nadbiskupiji danas nastoji konkretno živjeti i svjedočiti božićnu poruku?
- Duboko sam uvjeren da se katolici koji žive u Vrhbosanskoj nadbiskupiji zaista trude nasljedovati Isusov uzor kao i primjere svetaca. Sveci su autentično nasljedovali i ostvarili nauk zajedničkog uzora svih kršćana, Isusa Krista, Gospodina našega, i dokaz su da je svetost moguća u ljudskom životu. Zahtjevan je pothvat i herojsko djelo nasljedovati Krista i svece. Ono je vrlo zahtjevno i istina je da često nadilazi čovjekove sposobnosti ali je, dakle, djelo svjedočenja božićne poruke moguće.
Papa Franjo često je pozivao na Crkvu blizine i milosrđa, a to čini i njegov nasljednik papa Lav XIV. Kako se ta vizija ostvaruje u pastoralnoj praksi mjesne Crkve u BiH?
- Kreposti blizine s Bogom i ljudima te vrlina milosrđa prema osobama u potrebi stalna su oznaka i sadržaj kršćanske vjere. One to jednostavno moraju biti i sastavni su i neizostavan dio autentičnoga svjedočenja. Stvarna blizina i solidarnost te milosrđe i kršćanski karitas obraz su Crkve. Crkva koja ih vrši je Crkva koja, kako bi narod kazao, ima obraza. U konkretnoj praksi to, naravno, vrše pojedini katolički vjernici jer takva djela su i njihov obraz, a vrše ih i crkvene karitativne ustanove koje se zaista trude. I naravno da u tome imaju i moju podršku. Tako je sasvim logično da i pape na općecrkvenoj razini podržavaju ovakvo djelovanje. Bilo bi čudno i neobično kad tako, ne daj Bože, ne bi činili jer, osim što je to humanitarno pomaganje ljudima, takva se djela kršćana vrše također u ime Isusovo.
Mladi sve više napuštaju zemlju. Što Crkva može učiniti kako bi im vratila povjerenje, nadu i osjećaj smisla?
- Pitanje ostanka ljudi u zemlji u kojoj su rođeni ili njihova odlaska u neke druge krajeve ponajprije je pitanje čovjekova izbora i njegova prava da živi gdje sam izabere. S druge strane, nije mali broj ljudi koji rodne krajeve napuštaju jer ih na to navode nesigurni ekonomski uvjeti, nedostatak sigurnog posla, nedovoljna primanja, političke borbe koje ne žele slušati, pravna nesigurnost i tako redom. A Crkva može i treba, dapače mora, činiti što je njezino poslanje: svima naviještati crkveni socijalni nauk i sve ljude pozivati na odgovorno vršenje njihovih službi kako bi čim prije počelo rješavanje uzroka iseljavanja i stvaranje uvjeta za jače poštivanje ljudskih prava, među kojima su dostojanstvo i pravo na rad vrlo važni, i tako ojačala izgradnja općega dobra, društvene sloge, pomirenja i gospodarskoga razvitka.
Božić je blagdan mira. Koju biste božićnu poruku uputili narodima i politički odgovornima u Bosni i Hercegovini?
- Gledano iz kršćanske perspektive i kroz načela Isusova nauka, mir je granica koju nitko nikada i nigdje ne bi smio dirati ili ugroziti. S onu stranu mira redovito su tragedija, nesreća, razaranje, žalost, suze i smrt. To je stalna poruka u ime Isusa, Kralja mira.
U multireligijskom i multikulturnom društvu kako Božić može pridonijeti jačanju međusobnog poštovanja, dijaloga i suživota?
- Postoje društva koja su u povijesnom smislu tradicionalno bila i ostala viševjerska i višekulturna. Među njima je i Bosna i Hercegovina. No, u naše vrijeme gotovo su sva društva obilježena prisutnošću ljudi različitih vjera i kultura, pa vaše pitanje stoga vrijedi posvuda. A u odgovoru na njega možda je korisno uočiti da bi Božić mogao doprinijeti jačanju međusobnog poštovanja, dijaloga i suživota, najprije po svojim vrednotama koje su općepoznate, ali i po tome što je Božić, po događajima koji se zbivaju u njegovo vrijeme, u novije vrijeme "nadrastao" kršćanstvo i proširio se izvan njegovih granica. Ponekad te nove stvarnosti i pojave sa sobom nose izazove koji prijete Božić "isprazniti" od Isusa i toga treba biti svjestan, ali donose sa sobom također na neki način otvorena vrata za novu evangelizaciju, posebice ljudi koji su se u religioznom smislu na neki način udaljili od kršćanstva, ali se u socijalnom i kulturnom smislu ipak prepoznaju kao dio kršćanstva, što potvrđuje i njihovo ponašanje. Taj odškrinuti prozor ili čak otvorena vrata apostol Pavao, primjerice, najveći misionar svih vremena, sigurno bi pokušao iskoristiti da navijesti evanđelje. I nemojmo zaboraviti, apostol Pavao cijeloga je života mudro propovijedao u multireligijskim i multikulturnim društvima i tako u njih unosio kršćanske vrednote.
Kako vjernici mogu sačuvati duhovnu dubinu Božića u društvu snažno obilježenom konzumerizmom?
- Možda su ljudi stalno imali sklonost prema konzumerizmu, ali nisu imali materijalnih uvjeta kako bi tu sklonost prakticirali. Možda je takva sklonost dio čovjekove naravi, a možda i nije, no na toj razini ova je tema pitanje za psihologe. U svakom slučaju, sklonost naravi ili ne, konzumerizam je fenomen koji je prisutan među ljudima našega vremena, također u blagdanske dane. I dok kao kršćani znamo da je veselje dio ljudskoga života i da je ono potrebno, poznato je također da je u svemu, kako bi rekli mudri ljudi, najteže biti normalan. Stoga, neka svih Božjih stvorenja i ne dao Bog da se dogodi povratak u siromaštvo, ali također valja biti zdravo oprezan pred sve češćom pojavom "obožavanja" vrednota ovoga svijeta, što ne doprinosi čuvanju duhovne dubine Božića.
Što Božić osobno znači vama, kao nadbiskupu i pastiru, i kako ga nastojite živjeti?
- Božić je blagdan rođenja Spasitelja svijeta, a i svetkovina Božje blizine i istine da se Bog poistovjetio s čovjekom, ne samo u Isusu iz Nazareta, nego se poistovjetio sa svakim, posebice s čovjekom u potrebi. O tome svjedoči više njegovih pouka, a osobito poznata prispodoba o posljednjem sudu u kojoj Isus to izravno naučava kada više puta kaže: "Što god ste njima učinili, meni ste učinili." To je dvoje značenje Božića i meni i zadaća je svakoga kršćanina vjerovati i živjeti u skladu s tim. To dvoje osnovne su istine kršćanske vjere i morala.
Koju biste poruku ili ohrabrenje za Božić i novu godinu uputili vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije i svim ljudima dobre volje te čitateljima Večernjeg lista?
- Poruka je vrlo jednostavna: neka vas sve Bog blagoslovi i učvrsti u vjeri da je Isus Sunce pravde, Krist Gospodin, Svjetlo i Spasitelj svijeta. I neka vas blagoslovi u primjeni moralnoga pravila da je čovjek put do Boga, odnosno da su ljubav i poštovanje prema drugom čovjeku, a osobito onom u potrebi, jedini put koji vodi u sreću već na ovoj zemlji i jedini ključ koji otvara vrata raja i prolaz u vječni život.