Krajem svibnja dobio je priznanje Večernjakov pečat u kategoriji "Ponos BiH za pothvat godine" i ta fotografija krasi njegov profil na Facebooku, a prošlog mjeseca stiglo mu je još jedno priznanje, i to u Indiji. Radi se o Vedranu Zubiću, profesoru geografije u Dobrinji, kojeg su učenici već birali za najboljega, a sada priznanja prima i na svjetskoj razini. Posljednje priznanje uručeno mu je u New Delhiju. Nakon te nagrade Vedrana smo kontaktirali kako bismo mu čestitali i provjerili kako se proveo u Indiji i o kakvoj se državi radi iz njegove perspektive. - Indija je država velikih kontrasta. Takvu suprotnost sjaja i bijede teško je naći bilo gdje na Zemlji. Slobodno mogu reći da su "planet za sebe". Kada se nađete u državi koja je šest puta veća od Francuske, a ima stanovnika dvostruko više od Europe, teško je očekivati da ćete sve vidjeti za desetak dana. Imao sam čast i priliku obići samo jedan segment Indije te na licu mjesta upoznati njezine geografiju, povijest, ali i kulturu i religiju - priča nam Zubić.
Dodjela nagrada
Ističe da je u kratkom vremenu puno toga prošao i vidio. - Svaki dan bili smo u drugom gradu. Od rodnog mjesta Krišne do Agre u kojoj bliješti Taj Mahal, od Jaipura i jahanja deva do Rishikesha na Gangesu, gdje smo gledali tradicionalna kupanja hindusa, od podnožja Himalaje do resorta u viktorijanskom stilu u kojima su se odmarali Englezi prije više od stoljeća. Najviše smo vremena proveli u Delhiju, gdje se održavao sam kongres i dodjela nagrada. U Delhiju od prašine nikada ne vide sunce, a sva priča o kastama događa vam se pred očima. Od sjajnog hotela u kojem imate sve skrenete 50 metara ustranu i ulazite u zonu potpunog jada i očaja, gdje ljudi leže na cesti. Svakako vas zbuni vožnja suprotnom stranom, ali još više krave na cesti koje kao svete životinje mogu boraviti gdje god žele. Vožnja urbanim zonama je "vlak smrti". Opće ludilo brzine i nedostatak poštovanja pravila dominiraju na cestama. Najveća nagrada je to što sam dobio priliku vidjeti sve, ali je velika čast ponijeti i samo laskavo priznanje - priča nam poznati profesor. Pitamo ga i bi li se mogao naviknuti na život u drugoj najmnogoljudnijoj zemlji. - Moram priznati, teško. Od hrane do zraka, od shvaćanja života do kulture. Mislim da su oni ipak planet za sebe - ispričao nam je. Podsjetimo, u prošlom razgovoru za Večernjak otkrio je i koja je tajna da ga se nekoliko godina već bira za najboljeg profesora. - Djeca su najbolji dio ovog društva. S njima je najlakše raditi jer su iskrena i otvorena. Ja se trudim biti i profesor i predavač, i prijatelj i zabavljač, i aktualan i sveobuhvatan. Morate biti dio njih, sjesti s njima u razredu, kroz nastavu pričati o svemu u domeni znanosti, odgovarati na pitanja, komunicirati, razgovarati s njima na stepenicama. Jednostavno, bitno je da osjete da ste dio njih i oni dio vas. Tada steknete povjerenje. Tada s vama razgovaraju. Tada se razvijaju odgoj, obrazovanje, znanost i kvalitetno znanje. Nema nekog recepta ili "tajne". Važno je da osjete emociju i da vam je stalo! Takvi su profesori. Biti profesor ne znači održati nekoliko nastavnih sati na dan. Profesor mora biti misionar - naglasio je. Dao nam je tada i svoje viđenje geopolitičkih zbivanja koja se prelijevaju na čitav svijet. - Geopolitika je posebna priča. Živimo u razdoblju "preslagivanja svijeta", vraćanju nekih starih "igrača" na scenu, demografskoj eksploziji Afrike, naglom rastu ekonomije Azije i Latinske Amerike. Prvi put u povijesti Europa je postala "politički kusur". Vidimo i kako se Britanija vraća na scenu u istočnu Europu i na Balkan, utjecaj Rusije i Kine. Sve to zajedno ide kroz snažnu inflaciju i nerealnu ekonomiju. Jasno je da Europa ima "viška novca" i da on gubi na vrijednosti. Premještanje proizvodnje i traženje jeftinijih resursa i radne snage došli su na naplatu. Uz to je i ogromna ovisnost o energentima iz Rusije. Pitanje je kako će se to završiti. Vidite da države kao Norveška i Britanija, koje imaju svoju naftu i plin, te Francuska, koja ima 58 nuklearnih elektrana, nemaju problem "energetskog šoka".
Život neće prestati
Veći dio Europe je u problemu. Prvi put javila se "energetska segregacija" jer Mađari dopuštaju samo onima koji imaju automobilske oznake te države točiti gorivo po nižoj cijeni! A desetljećima slušamo o slobodnom tržištu. Problem nejedinstva bio je i kod migrantske krize. Vidite i da se prave terminali, kao onaj u Aleksandropoliju, ili novi plinovodi, kao onaj preko Danske, iz Norveške k Poljskoj! Posebna priča smo mi koji smo o grijanju i energiji počeli govoriti u listopadu i studenome. Bit će uvijek energenata, ali po kojoj cijeni? Život neće prestati, ali kao što postoji prirodna, morat će postojati i društvena akomodacija na trenutačno stanje - kazao je među ostalim.