BiH je zaglavljena zbog pokušaja bošnjačkoga unitarizma

Trideset godina nakon Daytonskog mirovnog sporazuma Bosna i Hercegovina i dalje balansira između poslijeratne stabilnosti i izazova novih podjela, o čemu je bilo riječi na konferenciji koja je održana na Sveučilištu Indiana. Tamo su govorili stručnjaci, političari i diplomati o nasljeđu Daytonskog sporazuma, njegovim dugoročnim učincima na BiH i Balkan, kao i o izazovima s kojima se zemlja suočava na putu prema europskoj integraciji.

Konferencija je bila prilika da se analizira ključna uloga Sjedinjenih Američkih Država u mirovnom procesu. Uvodne poruke dali su američki diplomati i političari koji su bili izravno uključeni u pregovore i provedbu Daytonskog sporazuma. Jasno je bilo da je SAD tijekom rata bio suočen s nužnošću jačeg angažmana, prelazeći iz pozicije pasivnog promatrača u ključnog aktera koji je oblikovao političku dinamiku u BiH. Uvodni izlagači istaknuli su kako je Clintonova administracija, pod vodstvom diplomata poput Richarda Holbrookea, prepoznala da je mir mogao biti postignut samo odlučnom američkom diplomacijom i vojnom intervencijom. SAD je postao središnji igrač u pregovaračkom procesu, što je rezultiralo potpisivanjem Daytonskog sporazuma, koji je okončao krvavi sukob, ali također postavio temelje za dugoročne političke izazove u BiH. Panelisti Max Primorac, ugledni američki diplomat, Jasmin Mujanović, Marko Prelec i Zoran Oklopčić dali su posve različitu perspektivu razvoja Bosne i Hercegovine. Od rigidnog unitarizma Mujanovića do dosljedne federalizacije koju zagovara Primorac.

Na konferenciji je istaknuto kako se, dok je američka diplomacija bila ključna u postizanju mirovnog sporazuma, nije smjela zanemariti uloga Europske unije i NATO-a. BiH je, iako daleko od ispunjavanja uvjeta za članstvo u tim organizacijama, bila ključna za stabilizaciju Balkana. Konferencija je naglasila kako su NATO i EU igrali ključnu ulogu u osiguravanju mira i stabilnosti nakon rata, a BiH je postavljena kao prioritet u procesu proširenja.

- Uloga NATO-a i EU-a u BiH nije bila samo politička nego i vojna. NATO je pomogao u stabilizaciji i provedbi sporazuma, dok je EU igrao ključnu ulogu u oblikovanju BiH kao funkcionalne države s europskom perspektivom - rekli su sudionici. Jedan od važnijih dijelova konferencije bila je rasprava o bošnjačkom unitarizmu i strahovima od dominacije Bošnjaka u političkom sustavu BiH. Temeljna prijetnja koju su neki politički akteri u BiH percipirali bila je mogućnost bošnjačkog političkog monopola kroz snažnu centralizaciju vlasti. Iako Daytonski sporazum pokušava održati ravnotežu, politički analitičari i dalje upućuju na nepomirljive stavove među političkim liderima, osobito kada je riječ o podjeli moći među etničkim skupinama.

Bošnjački politički lideri često su smatrali potrebnim imati snažnu centraliziranu vlast kako bi BiH postala funkcionalna država, dok su Hrvati i Srbi tu politiku vidjeli kao prijetnju vlastitoj autonomiji. Taj politički sukob ostaje među najvećim izazovima u procesu pomirenja.

Pitanje budućnosti BiH bilo je u fokusu konferencije. Iako je BiH formalno na putu prema EU, unutarnje političke podjele, korupcija i nesuglasice oko ustavnih reformi i dalje ometaju njezin napredak. Panelisti su se složili da BiH mora nastaviti raditi na političkom pomirenju i jačanju institucionalne stabilnosti kako bi mogla ispuniti uvjete za članstvo u EU.

U budućnosti BiH će biti suočena s potrebom redefinirati svoj politički okvir, osiguravajući ravnotežu među etničkim skupinama i poštivanje ljudskih prava. Također, od presudne je važnosti nastavak borbe protiv korupcije, reforma pravnog sustava i omogućavanje slobode medija.

- Iako su postignuti neki pozitivni pomaci, BiH se još uvijek suočava s dubokim političkim i institucionalnim izazovima. Da bi postala stabilna članica EU-a, nužno je unaprijediti političke institucije i osigurati ravnotežu među svim narodima - zaključeno je na konferenciji. Trideset godina nakon Daytona Bosna i Hercegovina je na političkom raskrižju. Iako se zemlja oporavila od ratnih strahota, pred njom su izazovi koje mora prevladati kako bi osigurala dugoročnu stabilnost i postala punopravna članica Europske unije. Dok SAD, EU i NATO ostaju ključni partneri u tom procesu, BiH mora nastaviti s reformama kako bi osigurala političko pomirenje i ekonomski prosperitet.

U konačnici, budućnost BiH ovisi o spremnosti njezinih političkih lidera da izađu iz okvira etničkih podjela i stvore funkcionalnu i stabilnu državu koja će ispuniti svoje europske ambicije. Trideset godina nakon Daytona jasno je da mir i stabilnost u BiH ne ovise samo o prošlim ugovorima već i o političkoj volji za buduće reforme i pomirenje među njezinim narodima.