Oči poslovne zajednice u BiH, brojnih tvrtki, poljoprivrednih proizvođača i svih onih koji svoje proizvode plasiraju uglavnom na tržište Europske unije uprte su u razvoj situacije nakon što je američki savezni sud blokirao stupanje na snagu carina američkog predsjednika Donalda Trumpa, ali i nakon istjecanja novoga roka za dogovor EU-a i SAD-a (9. srpnja). Nepoznato je što će američka administracija sljedeće napraviti nakon odluke suda, a takva neizvjesnost ne djeluje pozitivno na financijska tržišta. Bosna i Hercegovina bi, unatoč skromnoj trgovinskoj razmjeni sa SAD-om, o ishodu itekako ovisila posredno jer bi svaki poremećaj u trgovini EU - SAD imao posljedica i za BiH, koja većinu svoje vanjske trgovine obavlja sa zemljama Unije. Jasno je da, ako kupci naših proizvoda iz EU-a budu primorani povećati cijenu svojih proizvoda zbog mogućih nametnutih carina, to može smanjiti njihovu potražnju, a posljedično i potražnju za proizvodima bh. poduzeća. Najveće posljedice bile bi za metalsku i autoindustriju BiH, koje značajan broj proizvoda isporučuju dobavljačima iz EU-a.
Podaci iz razmjene
S druge strane, posebno je zanimljivo što se, prema svemu sudeći, BiH ni kriva ni dužna našla na udaru najavljenih američkih carina jer, ako se analiziraju podaci iz vanjske trgovine, Bosna i Hercegovina ima deficit u trgovini sa SAD-om. Večernji list je došao do podataka koji govore o velikim razlikama u iznosima vanjske trgovine na relaciji SAD - BiH. Podaci SAD-a pokazuju da je u BiH u 2024. godini izvezeno robe u vrijednosti 53 mil. dolara. Podaci BiH pokazuju da je iz SAD-a u istoj godini uvezeno 350 mil. USD. S druge strane, podaci BiH pokazuju kako smo u SAD izvezli 129 milijuna dolara, dok Amerikanci kažu da su iz BiH uvezli 179 milijuna dolara.
Ovakva odstupanja nisu rijetka u podacima o bilateralnoj robnoj razmjeni, prvenstveno zbog metodologije vođenja podataka. Prilikom izvoza podaci se pripisuju državi destinacije, a prilikom uvoza pripisuju se državi podrijetla. Stručnjaci navode da su podaci obiju država u ovom slučaju formalno točni, ali ne govore o pravom odnosu bilateralne trgovine između BiH i SAD-a. Naime, kada se robe iz SAD-a izvoze u BiH, u carinskoj deklaraciji se kao destinacija navodi BiH. Te robe su zasigurno bile i uvezene. Međutim, preostali registrirani uvoz iz SAD-a najvjerojatnije se odnosi na robe koje jesu podrijetlom iz SAD-a, ali je država uvoza neka treća država. Zaključak navedenoga je kako su podaci BiH o uvozu iz SAD-a suštinski točniji i obrnuto, da su podaci SAD-a o izvozu iz BiH u tu državu suštinski točniji. No, usporedba uvoza i izvoza onda u biti znači da je bilanca vanjske trgovine dviju zemalja zapravo na štetu Bosne i Hercegovine, odnosno s Amerikom imamo deficit.
Usporedimo sada prosječne carinske stope dviju zemalja koje idu blago u korist Amerike, ali ni blizu da bi pravdale ogromne carine koje SAD namjerava uvesti. Svjetska trgovinska organizacija navodi kako je prosječna carinska stopa BiH u 2023. godini iznosila 6,2%, dok je s druge strane prosječna carina SAD-a u istoj godini na sve proizvode iznosila 3,4%. Istodobno, prosječna stopa BiH na industrijske proizvode, kao nositelju stvaranja nove vrijednosti, iznosila je 5,73%, a prosječna stopa SAD-a na iste proizvode iznosila je 5,22%, što je tek za 0,5% niže od prosječne stope u BiH.
Odnos prema EU
Važno je uputiti i na činjenicu da BiH obavlja više od 70 posto vanjske trgovine s EU, a istodobno ima i sporazume, tako da bi eventualna promjena propisa ili snižavanje standarda kao dogovor s nekom trećom stranom ugrozili bh. izvoz na europsko tržište. A jednom ugrožen pristup i plasman za dugo vremena ne bi mogli popraviti. Također, argumenti za fokus na EU tržišta sadržani su i u činjenici da je u trgovinskom aranžmanu koji je BiH dogovorio s EU određeni broj proizvoda potpuno isključen iz procesa liberalizacije. Riječ je o značajnom broju poljoprivrednih proizvoda za koje postoji proizvodnja u BiH i/ili koja zapošljava veliki broj ljudi u određenim lokalnim zajednicama, pa i šire. Kada bi otvorili bescarinski pristup trećim državama, došlo bi negativnih utjecaja koji bi mogli ugroziti domaće proizvođače, a u lancu efekata i cijele lokalne zajednice koje egzistencijalno ovise o radu tih industrija.