Godinu na isteku u Bosni i Hercegovini obilježio je institucionalni iskorak u vidu početka pregovora sa EU, ali i izazovi poput ponovnog rasta inflacije, usporavanja izvoza te kašnjenja u provođenju ključnih reformi vezanih uz pristup EU fondovima.
Bosna i Hercegovina je u 2025. zadržala kurs sporog, ali stabilnog ekonomskog rasta, suočavajući se s izazovima recesije kod svojih glavnih vanjskotrgovinskih partnera, prvenstveno Njemačke i Italije.
Početne optimistične projekcije rasta BDP-a od oko tri posto revidirane su naniže zbog pogoršanja vanjskog okružja. Stvarni rast BDP-a kretao se između 2,4 posto i 2,8 posto (prema procjenama MMF-a i Centralne banke BiH).
Iako je izvoz usporio, primarni pokretači rasta bili su domaća potražnja, podržana povećanjem plaća i potrošnje, te nastavak građevinskih radova, posebno na infrastrukturnim projektima poput koridora Vc.
Jedan od najvažnijih socio-ekonomskih događaja bilo je značajno povećanje minimalne plaće u oba entiteta, što je izravno povećalo kupovnu moć najsiromašnijih i bilo primarni pokretač domaće potražnje.
Povećanje je izazvalo rasprave u poslovnoj zajednici zbog straha od smanjenja konkurentnosti. Ipak, mnoge kompanije su morale povećati i prosječne plate kako bi zadržale kvalificiranu radnu snagu.
Nakon blagog usporavanja u 2024., inflatorni pritisci su se ponovo intenzivirali, dostižući prosječnu stopu od oko 3,6 posto do 4,3 posto na godišnjoj razini.
Kao uzroci se navode rast cijena hrane i energenata, ali i značajan utjecaj domaće potražnje generiran povećanjem plaća i mirovina. Valuta vezana uz euro osigurava monetarnu stabilnost, ali ograničava Centralnu banku u samostalnoj borbi protiv inflacije.
Ekonomsku agendu 2025. snažno je definirao odnos s Europskom unijom, posebno nakon otvaranja pregovora o pristupanju.
BiH je imala obvezu do svibnja 2025. usvojiti i dostaviti detaljan plan reformi za korištenje sredstava iz Plana rasta EU. Politički zastoj i kašnjenja u usvajanju ovog dokumenta doveli su do privremenog gubitka pristupa dijelu namijenjenih sredstava, što je bila ključna ekonomska prepreka.
Usvojen je Program ekonomskih reformi 2025. - 2027., s fokusom na povećanje konkurentnosti, poboljšanje poslovnog okružja i digitalizaciju.
Zbog ekonomske stagnacije i recesijskih tendencija u eurozoni, BiH je zabilježila usporavanje rasta izvoza robe. Izvoz je rastao sporije (početkom godine oko 5,7 posto) u odnosu na uvoz, što je dovelo do daljnjeg povećanja vanjskotrgovinskog deficita.
Izravne strane investicije su ostale na skromnoj razini, ne dostižući potrebne iznose za značajan tehnološki skok. Investitori su i dalje oprezni zbog političke neizvjesnosti i složenog administrativnog okružja.
Proračuni na svim razinama vlasti su uvećani (npr. u FBiH je iznosio više od 8,2 milijarde KM) primarno zbog rasta prihoda od neizravnih poreza zbog inflacije i potrošnje.
Ukupni javni dug ostao je na umjerenoj razini (oko 35-40 posto BDP-a), što je i dalje relativno nisko u odnosu na zemlje u regiji. Ipak, fokus je bio na učinkovitijem korištenju zaduživanja za financiranje kapitalnih infrastrukturnih projekata.
Za Bosnu i Hercegovinu 2025. je bila godina kontradikcija - ostvaren je umjeren rast BDP-a i monetarna stabilnost, ali su inflatorni pritisci i strukturni problemi zadržali ekonomski potencijal ispod optimalnog.