Dok Bosna i Hercegovina još uvijek većinu komunalnog otpada odlaže na odlagališta, dvije cementare u Federaciji Bosne i Hercegovine prošle su godine uvezle gotovo 64.000 tona goriva proizvedenog iz prethodno obrađenog otpada u drugim zemljama. Istovremeno, u zemlji već postoje određeni kapaciteti za pripremu takvog goriva, ali nedovoljno razvijena infrastruktura, loše odvajanje otpada i nedostatak pouzdanih podataka o domaćoj proizvodnji postavljaju pitanje koliko bi se vlastitih resursa BiH moglo iskoristiti umjesto da i dalje ovisi o uvozu.
Prema podacima koje je Feni dostavilo Federalno ministarstvo okoliša i turizma, tijekom 2025. godine Cement Lukavac uvezao je 59.601 tonu goriva iz otpada, dok je Heidelberg Materials Cement BIH u Kaknju uvezao 4.315 tona.
- Ukupno govorimo o 63.916 tona goriva poznatog pod oznakama RDF i SRF, koje se proizvodi preradom odgovarajućih vrsta neopasnog otpada i koristi se kao zamjena za dio fosilnih goriva u industriji - priopćilo je ministarstvo.
Količine uvezenog goriva rastu posljednjih godina. Dvije cementare uvezle su ukupno 49.731 tonu u 2023. godini, a 57.832 tone u 2024. godini, što znači da je uvoz porastao za približno 28,5 posto tijekom dvogodišnjeg razdoblja.
Ovi podaci pokazuju da postoji potražnja za alternativnim gorivima u domaćoj industriji, ali ne znače da Bosna i Hercegovina ima istu količinu otpada pogodnog za njihovu proizvodnju. Da bi dio domaćeg otpada postao industrijski energent, potrebno je izgraditi pouzdan sustav njegovog odvojenog prikupljanja, sortiranja, mehaničke obrade i kontrole kvalitete.
Upravo u tom dijelu sustava Bosna i Hercegovina se suočava s najvećim nedostacima.
Gorivo iz otpada nije isto što i miješani komunalni otpad
RDF, tj. gorivo dobiveno iz otpada, i SRF, standardizirano kruto gorivo proizvedeno od neopasnog otpada, proizvode se odgovarajućom obradom materijala koji se ne mogu razumno ponovno upotrijebiti ili materijalno reciklirati.
Njihova proizvodnja uključuje odabir odgovarajućih komponenti, uklanjanje neželjenih nečistoća, mehaničku pripremu i provjeru kemijskog sastava i energetske vrijednosti. Standardizirani SRF mora ispunjavati zahtjeve relevantnih tehničkih standarda, dok se naziv RDF šire koristi za gorivo pripremljeno iz otpada.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma naglašava da gorivo koje se uvozi u Federaciju BiH nije neprerađeni komunalni otpad iz kućanstava, već prethodno pripremljeni neopasni otpad koji prolazi kroz postupke selekcije, obrade, kemijske analize i kontrole kvalitete.
- Tijekom njegove upotrebe u cementnoj industriji provodi se postupak suizgaranja, tijekom kojeg se pripremljeno alternativno gorivo koristi zajedno s konvencionalnim izvorima energije u industrijskom procesu proizvodnje klinkera, osnovne komponente cementa. To znači da cementare ne uzimaju miješani otpad s komunalnih odlagališta i ne ubacuju ga izravno u proizvodni proces, već koriste gorivo koje mora ispunjavati određene tehničke i ekološke zahtjeve - objašnjavaju.
Posebno je važno razlikovati energetsku oporabu i recikliranje. Recikliranjem se materijali vraćaju u proizvodnju kao nove sirovine ili proizvodi, dok se energetskom oporabom koristi njihova energetska vrijednost. Stoga proizvodnja goriva iz otpada ne bi trebala biti zamjena za razvoj recikliranja, već jedna od mogućnosti za zbrinjavanje odgovarajućeg preostalog otpada koji se više ne može materijalno iskoristiti.
Domaća proizvodnja već postoji, ali koliko se goriva proizvodi u Bosni i Hercegovini?
Prema podacima iz Federalnog plana upravljanja otpadom za razdoblje 2026.-2030. godine, na području Federacije Bosne i Hercegovine tri gospodarska subjekta provode mehaničku obradu otpada za proizvodnju goriva iz otpada. Od toga su dva privatna subjekta, dok je treći komunalno poduzeće.
Iz odgovora Federalnog ministarstva nije moguće utvrditi koliko RDF/SRF godišnje proizvedu ta postrojenja, koliko toga dolazi iz domaćeg komunalnog otpada, niti koliko se tog goriva zapravo koristi u industrijskim postrojenjima u Bosni i Hercegovini.
Ekopak, operater sustava upravljanja ambalažnim otpadom, navodi da dio ambalaže koji se nakon prikupljanja i sortiranja ne može materijalno iskoristiti uglavnom završava na odlagalištima otpada. Međutim, posljednjih godina neki sakupljači uspostavili su suradnju s cementarama u Kaknju i Lukavcu te su počeli pripremati RDF od prikladnih nereciklirajućih komponenti.
Jedan od primjera je tvrtka PET Servis iz Zenice koja prikuplja ambalažni otpad iz različitih izvora, priprema ga za daljnju reciklažu, a u svom pogonu ima i proces pripreme RDF-a.
Međutim, za razvoj šire proizvodnje potrebni su podaci o sastavu i količinama kućnog preostalog otpada, njegovoj energetskoj vrijednosti, mogućnostima odvajanja, troškovima obrade i potrebama potencijalnih industrijskih korisnika.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u 2024. godini u zemlji je generirano više od 1,12 milijuna tona komunalnog otpada, dok je javnim prikupljanjem prikupljeno gotovo 977.000 tona. Većina prikupljenog otpada sastojala se od miješanih materijala, što dodatno otežava naknadnu obradu i iskorištavanje korisnih frakcija.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma navodi da je u Federaciji u istoj godini oko 85 posto generiranog komunalnog otpada završilo na odlagalištima, dok su odvojeno prikupljanje i recikliranje još uvijek nerazvijeni.
Međutim, ove ukupne količine ne mogu se smatrati potencijalnom sirovinom za proizvodnju alternativnog goriva. Značajan dio otpada može biti prikladniji za recikliranje, kompostiranje ili druge procese, dok neki materijali nisu prikladni za proizvodnju RDF/SRF zbog svog sastava, vlažnosti ili opasnih svojstava.
Lukavac značajno smanjio potrošnju ugljena
Najveću količinu alternativnog goriva iz otpada uvozi Cement Lukavac, koji je u 2025. godini nabavio 59.601 tonu RDF/SRF-a, u usporedbi s 46.703 tone u 2023. godini.
Prema podacima Federalnog ministarstva okoliša i turizma, korištenje alternativnih goriva omogućilo je ovoj tvrtki značajno smanjenje upotrebe fosilnih goriva.
- Godišnja potrošnja ugljena u Cementu Lukavac smanjena je s nekadašnjih približno 75.000 na približno 25.000 tona, dok su emisije ugljičnog dioksida iz fosilnih goriva smanjene za približno 150.000 tona godišnje - prema podacima ministarstva.
U cementnoj industriji, većina potrebne toplinske energije tradicionalno se osigurava korištenjem ugljena i drugih fosilnih goriva. Njihova djelomična zamjena gorivom iz odgovarajuće obrađenog otpada može smanjiti potrošnju ovih izvora energije, te ovisno o sastavu goriva i udjelu biogenih komponenti, doprinijeti smanjenju emisija fosilnog ugljičnog dioksida.
Međutim, ne može se pretpostaviti da je svaki RDF/SRF klimatski neutralan. Goriva proizvedena iz otpada mogu sadržavati i materijale fosilnog podrijetla, poput plastike, čije izgaranje također proizvodi emisije CO₂.
U Kaknju je upotreba alternativnih goriva manja. Prema podacima Federalnog ministarstva, cementara je 2025. godine uvezla 4.315 tona RDF/SRF-a, u usporedbi s 2.605 tona prethodne godine.
U ranijoj javnoj objavi, Heidelberg Materials Cement BiH naveo je da je tijekom 2025. godine u proizvodnji koristio 4.315 tona SRF-a i 1.903 tone rabljenih automobilskih guma, što je osiguralo približno deset posto potrebne toplinske energije iz alternativnih goriva.
Tvrtka naglašava da im glavna djelatnost nije zbrinjavanje otpada, već proizvodnja klinkera i cementa, pri čemu se alternativna goriva koriste za zamjenu dijela ugljena u kontroliranom industrijskom procesu.
Sendžana Muslić, viša stručna savjetnica za energetiku u Gospodarskoj komori Federacije BiH, smatra da korištenje prethodno obrađenih tokova otpada za industriju može donijeti smanjenje troškova, učinkovitije korištenje resursa i jačanje konkurentnosti.
Prema njezinim riječima, primjeri Lukavca i Kaknja pokazuju da se odgovarajuće obrađeni materijali mogu koristiti u industrijskim procesima uz ispunjavanje tehničkih, ekonomskih i okolišnih uvjeta.
- Konkretan primjer industrijske simbioze je povezivanje Termoelektrane Kakanj i Tvornice cementa Kakanj, gdje se troska i pepeo iz procesa termoenergije koriste kao alternativne sirovine u proizvodnji cementa - navodi kao dodatni pozitivan primjer.
Za razliku od RDF/SRF, u ovom slučaju se ne radi o gorivu, već o korištenju mineralnih komponenti u proizvodnom procesu. To smanjuje potrebu za dijelom primarnih sirovina i otvara mogućnosti za bolje iskorištavanje industrijskih ostataka.
Što bi razvoj domaće proizvodnje značio za lokalne zajednice?
Za Bosnu i Hercegovinu, razvoj vlastite infrastrukture za sortiranje, obradu i pripremu odgovarajućih tokova preostalog otpada mogao bi imati dodatnu važnost od same zamjene uvoznog goriva domaćim gorivom.
Takav sustav mogao bi omogućiti lokalnim zajednicama smanjenje dijela otpada koji se trajno odlaže, racionalnije korištenje postojećih kapaciteta odlagališta i razvoj novih djelatnosti u komunalnom sektoru.
Međutim, da bi se takve koristi ostvarile, postrojenja za pripremu RDF/SRF otpada morala bi biti dio šireg sustava gospodarenja otpadom, a ne zasebno rješenje temeljeno na stalnoj isporuci miješanog komunalnog otpada.
To podrazumijeva razvoj regionalnih centara gdje bi se otpad prikupljao, sortirao i obrađivao, uz prethodno odvajanje materijala za recikliranje i odgovarajući tretman biootpada. Takav model mogao bi otvoriti prostor za ulaganja u komunalnu opremu, postrojenja za sortiranje i obradu, transport i kontrolu kvalitete, kao i za suradnju lokalnih tvrtki s domaćim industrijskim korisnicima.
Za takve procjene potrebne su studije izvodljivosti koje bi, osim količine i sastava otpada, uključivale troškove odvojenog prikupljanja, prijevoza, obrade, kontrole emisija i konačnog zbrinjavanja materijala koji nisu prikladni za recikliranje ili energetsku oporabu.
Posebno je važno pitanje regionalnog povezivanja lokalnih zajednica, jer pojedine općine često nemaju dovoljne količine odgovarajućeg otpada niti financijska sredstva za izgradnju i održavanje modernih postrojenja.
Sendžana Muslić upozorava da investitorima nije potrebna samo odgovarajuća tehnologija i odobrenja za rad, već i dugoročna sigurnost opskrbe, kvalitetan ulazni materijal i tržište za ono što postrojenje proizvodi.
- Bez organiziranog odvojenog prikupljanja, pouzdane logistike i stabilne potražnje, čak i tehnički moderno postrojenje može poslovati s gubitkom. Upravo zato razvoj domaće proizvodnje RDF/SRF ne može ovisiti isključivo o spremnosti cementara da koriste takvo gorivo, već su potrebna ulaganja i koordinacija duž cijelog lanca gospodarenja otpadom - rekla je Muslić.
Uvoz je dopušten, ali uz posebne kontrole i ograničenja
Korištenje goriva iz otpada u cementnoj industriji zakonski je regulirano i podliježe posebnim uvjetima, a Federalno ministarstvo okoliša i turizma naglašava da se ne radi o slobodnom uvozu miješanog otpada radi njegovog zbrinjavanja.
Prema važećem okviru, kako objašnjava Ministarstvo, u Federaciju Bosne i Hercegovine može se uvoziti prethodno obrađeni neopasni otpad klasificiran pod šifrom 19 12 10, namijenjen energetskoj oporabi u postrojenjima koja imaju odgovarajuće dozvole.
- Izravni uvoznici mogu biti samo tvornice cementa u Lukavcu i Kaknju. Nije dopušten uvoz RDF/SRF-a radi privremenog skladištenja ili pretovara kod drugih gospodarskih subjekata, već se pošiljke moraju prevoziti odobrenom rutom do postrojenja za koje je izdana suglasnost. Okolinske dozvole također određuju maksimalnu količinu goriva iz otpada koju postrojenja mogu koristiti - objašnjavaju iz ministarstva.
Prema dostavljenim podacima, to ograničenje je 90.000 tona za cementaru Lukavac, a 30.000 tona za cementaru u Kaknju.
Ove količine predstavljaju dopuštene granice upotrebe i ne treba ih izjednačavati s godišnjim dozvolama za uvoz niti sa stvarno uvezenim ili korištenim količinama goriva.
Svaka pošiljka mora imati propisanu dokumentaciju o podrijetlu, sastavu, količini, prijevozu i namjeni, dok se kvaliteta goriva provjerava laboratorijskom analizom.
Ministarstvo navodi da se provjerava kaloričnost, sadržaj klora, žive i drugih teških metala, kao i dodatni kemijski parametri koji mogu utjecati na sigurnost industrijskog procesa i okoliša.
Da kontrola kvalitete nije samo formalna obveza, pokazuje i informacija Ministarstva da je tijekom 2024. i 2025. godine iz Cementare Lukavac vraćeno pet pošiljki goriva koje nisu zadovoljavale zahtjeve cementare, iako su, prema dostavljenim informacijama, bile u skladu s međunarodnim standardom.
Federalno ministarstvo navodi da je u cementari u Kaknju tijekom posljednje tri godine provedeno 24 inspekcijska nadzora, te da su nalazi vezani uz upotrebu RDF/SRF i emisije u zrak bili uredni. U istom razdoblju, u Cementari Lukavac provedeno je 20 inspekcijskih nadzora.
Problematika prekograničnog prijevoza otpada dodatno je došla u fokus javnosti u rujnu ove godine, kada je Federalno ministarstvo okoliša i turizma, nakon navoda o mogućem prijevozu otpada s područja Gospića u Hrvatskoj u Bosnu i Hercegovinu, zatražilo provjere od nadležnih institucija i razmatranje pojačanog nadzora nad pošiljkama RDF/SRF iz Hrvatske.
Energetska oporaba ne smije potisnuti recikliranje
Iako industrijska upotreba alternativnih goriva može donijeti određene ekonomske i ekološke koristi, stručnjaci upozoravaju da se razvoj takvih kapaciteta mora pažljivo planirati kako ne bi došao u sukob s osnovnim načelima kružnog gospodarstva.
Profesorica Dušica Pešević, voditeljica Odjela za zaštitu okoliša na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Banjoj Luci, smatra da se opravdanost energetske oporabe mora procijeniti tek nakon što se iscrpe mogućnosti sprječavanja nastanka otpada, ponovne upotrebe i recikliranja.
- Osnovni kriterij trebao bi biti hijerarhija gospodarenja otpadom - sprječavanje, priprema za ponovnu upotrebu, recikliranje, drugi oblici iskorištavanja (oporaba), pa tek onda zbrinjavanje - rekla je Pešević za Fenu, te posebno upozorila na mogućnost da bi ulaganje u velika postrojenja za termičku obradu stvorilo dugoročnu potrebu za stalnim količinama otpada, kako bi takva postrojenja bila ekonomski isplativa.
- Problem nastaje kada se izgradnja postrojenja za termičku obradu ili energetsko iskorištavanje temelji na dugoročnoj potrebi za velikim količinama miješanog komunalnog otpada - istaknula je.
Prema njezinim riječima, takav pristup može smanjiti motivaciju za ulaganja u odvojeno prikupljanje i recikliranje, jer se otpad počinje promatrati prvenstveno kao gorivo koje treba stalno osiguravati.
Upozorava da se energetskim korištenjem materijali nepovratno gube, za razliku od recikliranja, dok emisije i ostaci termičkih procesa zahtijevaju odgovarajuće praćenje i zbrinjavanje.
Međutim, naglašava da energetska oporaba sama po sebi ne mora biti problem i može imati opravdanu ulogu kada se koristi za preostali otpad koji se ne može razumno reciklirati, posebno kao alternativa njegovom zbrinjavanju.
Ključno je, prema Peševiću, da se kapaciteti planiraju prema stvarnim i budućim količinama preostalog otpada, uzimajući u obzir očekivano smanjenje stvaranja otpada i razvoj recikliranja.
Takav pristup zagovara Europska komisija, koja u svojim smjernicama upozorava na rizike prekomjernih kapaciteta za energetsku oporabu i potrebu davanja prioriteta rješenjima na višim razinama hijerarhije gospodarenja otpadom.
Novi plan predviđa obradu preostalog otpada, ali ulaganja tek trebaju biti realizirana.
Federalni plan gospodarenja otpadom za razdoblje 2026.-2030., koji je Vlada Federacije usvojila u srpnju ove godine, predviđa razvoj infrastrukture za mehaničku obradu miješanog komunalnog otpada, odvajanje reciklabilnih materijala i proizvodnju goriva iz otpada tamo gdje za to postoje tehnički, okolišni i ekonomski uvjeti.
Planira se uspostava regionalnog sustava gospodarenja otpadom kroz 12 funkcionalnih regija, s centrima koji bi, ovisno o lokalnim potrebama, imali kapacitete za sortiranje, obradu različitih vrsta otpada, kompostiranje i druge postupke.
Takvi centri mogli bi predstavljati osnovu za organiziraniju pripremu dijela preostalog otpada za industrijsku upotrebu, ali njihova izgradnja sama po sebi ne jamči da će domaća proizvodnja alternativnih goriva biti ekonomski opravdana.
Posebno je važno da Federalni plan istovremeno predviđa razvoj odvojenog prikupljanja i recikliranja, bez kojih nije moguće uspostaviti kvalitetan sustav za pripremu rezidualnih materijala.
Uz infrastrukturne nedostatke, otegotna okolnost ostaje nedostatak potpuno usklađenih podataka o različitim tokovima otpada.
Istovremeno, Europski mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM), čija je završna faza primjene započela početkom 2026. godine, a koji uključuje i cement, sve je važniji za industriju.
Bosna i Hercegovina već ima dio elemenata potrebnih za iskorištavanje preostalog otpada, odnosno industriju koja koristi alternativna goriva, pojedinačne tvrtke koje ih pripremaju i planske dokumente koji predviđaju razvoj odgovarajuće infrastrukture.
Ono što još uvijek nedostaje jest dovoljno razvijen i međusobno povezan sustav koji bi omogućio primarno odvajanje materijala za ponovnu upotrebu i recikliranje, a zatim i obradu odgovarajućeg preostalog otpada u skladu s potrebama industrije i propisanim uvjetima okoliša.
Povećanje domaće proizvodnje RDF/SRF moglo bi smanjiti dio potrebe za uvozom, otvoriti mogućnosti za nova ulaganja i doprinijeti smanjenju količine otpada koji završava na odlagalištima.