Ako se dug koristi za tekuću potrošnju, teret današnjih troškova snosit će buduće generacije

Kakva je situacija u BiH kroz prizmu strateških, ekonomskih, pravnih, društvenih i političkih aktualnosti, doznajemo u razgovoru s prof. dr. sc. Božom Vukojom. Ovaj istaknuti stručnjak za portal Večernjeg lista BiH govori o stanju u BiH, problemima kriminala i korupcije, proračunu, javnom dugu i institucionalnoj nejednakosti te drugim važnim pitanjima.

BIH radi korupcije prema međunarodnim istraživanjima gubi oko 4 milijarde eura  

Godišnji gubici Bosne i Hercegovine zbog neučinkovitosti, netransparentnosti i korupcije procjenjuju se na oko 4 milijarde eura, prema različitim međunarodnim izvorima, i to kroz sljedeće kanale: 

Neujučinkovite javne nabave (~2 milijarde eura) – javni sektor troši znatna sredstva kroz postupke koji nisu transparentni i u kojima je rizik od korupcije visok. Javne nabave čine oko 10 % BDP-a, ali su posebno ranjive na zlouporabe, što smanjuje gospodarsku učinkovitost. 

Utaja izravnih i neizravnih poreza (~1 milijarda eura) – neučinkovit nadzor i slaba provedba poreznih propisa dovode do značajnih gubitaka koji utječu na financiranje ključnih javnih usluga. 

Nerealna i nepotrebna porezna oslobođenja (~1 milijarda eura) – neopravdana oslobođenja od plaćanja poreza dodatno smanjuju prihode, uključujući i one koji bi se mogli usmjeriti na obrazovanje, zdravstvo i ulaganja u infrastrukturu. 

Ključni problem nisu samo brojke, nego i posljedice: smanjenje javnih ulaganja, slabljenje kvalitete javnih usluga, manjak kapitala za razvoj i, najvažnije, stvaranje okruženja koje nije konkurentno ni domaćim ni stranim investitorima. 

Primjeri i ilustracije 

Neke procjene ukazuju na to da se putem javnih nabava godišnje izgubi i do 2 milijarde KM zbog netransparentnog postupanja, dodjele ugovora mimo propisanih procedura te slabog nadzora, uz političke, koruptivne i druge utjecaje. Monitoring javnih nabava pokazuje da je samo jedna od deset nabava niskog rizika, dok većina postupaka nosi srednji ili visok rizik od koruptivnih radnji. 

Ti podaci potvrđuju da bez sustavnih reformi i transparentnih procedura država gubi znatan dio javnih sredstava – ne samo u apsolutnim iznosima, nego i u društvenim i gospodarskim prilikama koje bi ta sredstva mogla stvoriti. 

Pravna sigurnost i institucionalni interes 
Korupcija i pravosuđe 

Bosna i Hercegovina nalazi se među zemljama s najvišom percepcijom korupcije u Europi. Prema međunarodnim indeksima BiH je na 114. mjestu od 180 zemalja, što odražava ozbiljne izazove u transparentnosti i integritetu javnog sektora. To je porazan podatak za zemlju koja ima ambiciju pristupiti Europskoj uniji. 

Sustav javnih nabava, kao ključni dio upravljanja javnim resursima, posebno je ranjiv. Učestalo se navode slučajevi pogodovanja, sukoba interesa, namještanja natječaja pod političkim i drugim utjecajima te izostanka učinkovitog nadzora, uz niz normativnih i provedbenih nedostataka. 

Politički utjecaj na pravosudne procese 

Politički utjecaj na izbor tužitelja, sudaca i drugih ključnih aktera u pravosudnom sustavu smanjuje povjerenje javnosti u jednakost i objektivnost pravde. Sustav u kojem se pravosuđe doživljava kao produžena ruka političkih interesa gubi legitimitet i stvara okruženje u kojem se ozbiljni slučajevi – posebno oni povezani s korupcijom, kriminalom, zlouporabom javnih funkcija i javnih sredstava – odugovlače ili završavaju zastarom. Poznati su brojni primjeri predmeta koji su na sumnjiv način dovedeni do zastare.Takav status sustava ne samo da umanjuje pravnu zaštitu građana, nego posredno potiče osjećaj nekažnjivosti kod onih koji zloupotrebljavaju položaj. 

Potencijalne reforme 

Reforme se mogu usmjeriti na: 

• produljenje rokova zastare za teška kaznena djela korupcije i organiziranog kriminala 

• uvođenje prekida zastare u slučajevima dokazane institucionalne opstrukcije 

• javno i digitalno praćenje sudskih predmeta i postupaka javne nabave 

• depolitizaciju pravosudnih institucija i javnih poduzeća 

Ako se institucije reformiraju u smjeru pravne predvidivosti i odgovornosti, to neće samo smanjiti korupciju – nego će povećati društveni kapital i povjerenje građana, što je temelj za ulaganja i gospodarski rast. 

3. Interesi mladih i obrazovanih 

Odlazak mladih – demografska i društvena kriza 

Bosna i Hercegovina suočava se s ozbiljnim demografskim izazovima. Procjene ukazuju na snažne negativne migracijske trendove, djelomice zbog političkih i ekonomskih razloga, ali i zbog osjećaja da mladima domaće okruženje ne pruža odgovarajuće prilike. 

U razdoblju od 2010. do 2019. zemlju je napustilo više od 400.000 građana, pri čemu najviše odlaze mladi u dobi od 20 do 29 godina. To je najvitalniji dio stanovništva, uglavnom školovani ljudi u koje je visokoškolski sustav uložio znatne resurse. Demografska situacija sve više poprima obilježja katastrofe: BiH se ubraja među zemlje koje gube najveći broj stanovnika, osobito mladih i obrazovanih. Žalosno, ali istinito. 

Istraživanja među mladima pokazuju da korupcija, nezaposlenost i nepovjerenje u institucije značajno utječu na odluku o odlasku. U nekim istraživanjima više od polovice mladih izražava spremnost na odlazak, a kao razloge navode nepotizam i zapošljavanje po rodbinskoj ili političkoj pripadnosti. 

Povjerenje mladih i očekivanja 

Ankete pokazuju da čak 81,6 % mladih ne vjeruje institucijama vlasti, a mnogi smatraju da korupcija i neučinkovitost blokiraju njihove šanse za napredovanje. Većina mladih prepoznaje mogućnost stjecanja kvalitetnog obrazovanja, ali nedostatak prakse, zapošljavanja i perspektive otežava planiranje budućnosti u domovini. 

Rješenja usmjerena na mlade 

Kako bi mladi ostali i doprinijeli društvu, uz opće iskorjenjivanje korupcije potrebno je: 

• bolje povezati obrazovanje s tržištem rada 

• osigurati prilike za zapošljavanje i poticaje za startupove 

• uključivati mlade u procese donošenja odluka 

Ako država ne odgovori na ove izazove, trend odlaska mladih nastavit će se, ostavljajući društvo demografski osiromašeno i gospodarski slabije. 

4. Interesi civilnog društva i zajednice 

Civilno društvo u BiH, iako često marginalizirano, ostaje jedan od najvažnijih subjekata demokratskog nadzora i reformi. Organizacije civilnog društva (NVO) imaju važnu ulogu kroz: 

• praćenje rada vlasti i javnih politika 

• promicanje transparentnosti i odgovornosti 

• podršku ranjivim i marginaliziranim skupinama 

Međutim, njihov utjecaj često je ograničen zbog nedostatka financijskih sredstava, političkih pritisaka i fragmentiranog zakonskog okvira. 

Za jačanje civilnog društva potrebno je: 

osigurati financijsku i pravnu podršku organizacijama 

uključiti ih u mehanizme nadzora javnih nabava i reformskih procesa 

osigurati registre i transparentan pristup informacijama kako bi javnost mogla pratiti rad institucija 

5. Politička odgovornost i demokratsko upravljanje 

Za stabilnost i razvoj ključno je da političke institucije budu odgovorne, transparentne i predvidive. To podrazumijeva: 

• depolitizaciju javnih institucija i poduzeća 

• javnu objavu kandidata za javne funkcije i kriterija izbora 

• transparentno izvještavanje i evaluaciju rada institucija 

• mehanizme sankcioniranja zlouporaba i korupcije 

Time se osigurava kredibilitet državnih tijela i povećava povjerenje građana, što je preduvjet društvene kohezije i gospodarskog napretka. 

6. Integracija interesa – strategija reformi 

Reformski pristup mora biti integriran i koordiniran: 

• ekonomski interesi: transparentne javne nabave, kontrola poreza 

• pravni interesi: depolitizirano pravosuđe i praćenje predmeta 

• mladi: obrazovanje, zapošljavanje i participacija 

• civilno društvo: nadzor i transparentnost 

• politička odgovornost: kredibilitet institucija 

Sinergija tih elemenata stvara funkcionalnu državu u kojoj zakon vrijedi za sve i u kojoj se resursi koriste za opće dobro. 

7. Bolji položaj mladih – izbor za budućnost 

Bosna i Hercegovina nalazi se u trenutku u kojem svaki izbor znači smjer razvoja ili stagnacije. Stara latinska izreka to sažima: 

„Quae civitas voluntatem iuventutis non audit, futurum suum perdit.” 

„Država koja ne sluša volju mladih, gubi svoju budućnost.” 

Na predstojećim izborima 2026. građani imaju priliku izabrati ne samo političare nego i put odgovornosti, hrabrosti i zajedničkog napretka. Mladi nisu samo resurs – oni su temelj budućnosti. Ako želimo da ostanu, da grade i doprinose društvu, moramo izabrati reforme koje štite njihove interese, osiguravaju pravnu sigurnost i jačaju institucije. Sada je trenutak za djelovanje. 

Kako ocjenjujete proračun Federacije BiH za 2026. godinu? 

Proračun Federacije BiH za 2026. godinu iznosi oko 8,9 milijardi KM i nominalno je veći nego prethodnih godina. Na prvi pogled to može djelovati kao znak stabilnosti i rasta. Međutim, struktura proračuna važnija je od same veličine. 

Najveći dio rashoda i dalje odlazi na mirovine, socijalne transfere, plaće i tekuće obveze sustava. Kapitalna ulaganja postoje, ali nisu dominantna razvojna poluga. To znači da proračun prvenstveno održava postojeći sustav, umjesto da snažno potiče novi razvojni ciklus. 

Drugim riječima: proračun je socijalno stabilizirajući, ali nedovoljno razvojno usmjeren – prije bi se moglo reći da je i izborno orijentiran. 

Značajan dio proračuna planira se pokriti kreditima. Je li to opasno? 

Zaduživanje samo po sebi nije problem – sve države se zadužuju. Pitanje je: za što se zadužujemo? Ako se dug koristi za infrastrukturu, energetiku, digitalizaciju ili obrazovanje, tada dug generira rast i vraća se kroz povećane prihode.Ako se dug koristi za tekuću potrošnju, buduće generacije plaćaju današnju potrošnju. Najveći rizik nastaje kada dug postane instrument održavanja socijalnog mira, a ne instrument gospodarskog rasta. Tada se ulazi u tihu spiralu ovisnosti o novom zaduživanju. 

Koliko je javni dug BiH zaista zabrinjavajući? 

Ukupni javni dug BiH, gledano u odnosu na BDP, nije dramatičan u usporedbi s mnogim europskim zemljama. Međutim, struktura po entitetima pokazuje razlike – fiskalna pozicija jednog entiteta znatno je osjetljivija od drugog. 

No važnije od samog postotka jest struktura duga: 

1. koliki dio ide na investicije 

2. koliki dio ide na refinanciranje starog duga 

3. koliki dio ide na tekuću potrošnju 

Ako se dug ne koristi za povećanje produktivnosti, postaje politički alat, a ne razvojni mehanizam. Također nije dobro da se stari dug po nižim kamatnim stopama otplaćuje novim dugom po višim stopama. 

BiH ima kreditni rejting B+. Može li emisija državnih ili općinskih obveznica aktivirati domaću štednju? 

To je vrlo realna mogućnost. Građani BiH u bankama drže milijarde KM (procjene govore o više od 20 milijardi) uz niske prinose. Ako bi država ili entiteti emitirali transparentne, namjenske obveznice – infrastrukturne, energetske ili obrazovne – dio te štednje mogao bi se aktivirati. 

Ključ je povjerenje. Građani će ulagati samo ako: 

1. znaju gdje novac ide 

2. postoji transparentno financijsko izvještavanje 

3. postoji sekundarno tržište i likvidnost 

4. upravljanje sredstvima je profesionalno, a ne političko 

Bez institucionalne vjerodostojnosti financijski instrumenti ostaju mrtvo slovo na papiru. 

Kod najvećih institucija i javnih poduzeća – gdje je najveći problem punjenja proračuna? 

Najveći problem nije samo visina poreza, nego niska produktivnost velikih sustava i slab učinak javnih poduzeća. Institucije poput Elektroprijenosa BiH, Elektroprivrede BiH, BH Telecoma ili Razvojne banke FBiH upravljaju golemim kapitalom. 

Ta bi poduzeća trebala biti generatori razvoja kroz: 

1. dobit 

2. dividende 

3. investicije 

4. tehnološki razvoj 

5. transparentnost korporativnog upravljanja 

Umjesto toga, dio njih posluje pod političkim utjecajem, sa sporim investicijskim ciklusom i slabim sustavom odgovornosti. Proračun se puni ponajprije kroz potrošnju (PDV), a manje kroz stvaranje nove vrijednosti. 

Koliko je problem nejednakost u primjeni zakona? 

To je možda i najdublji problem. Kada najveće institucije imaju poseban zakonski status, vlastite zakone različite od drugih institucija, režime plaća ili ograničen revizorski nadzor, stvara se institucionalna nejednakost.Građani i mala poduzeća podliježu strogoj kontroli, dok veliki sustavi ponekad funkcioniraju po posebnim pravilima. Ako državna revizija nema puni doseg nad svim institucijama koje upravljaju javnim novcem, ako se naknade uprava ne uklapaju u jedinstveni okvir ili ako se javne nabave relativiziraju, otvara se prostor za: 

1. nepotizam 

2. političko zapošljavanje 

3. sukob interesa 

4. netransparentne ugovore 

5. kriminal i korupciju 

Nejednakost u primjeni zakona razara povjerenje i smanjuje učinkovitost proračuna. 

Kako se računovodstvena, ekonomska i revizorska profesija mogu uključiti? 

Struka mora prijeći iz formalne u aktivnu ulogu. Potrebno je: 

1. uvođenje forenzičnih revizija u rizičnim sektorima 

2. kontinuirani digitalni nadzor javnih nabava i rada Ureda za žalbe 

3. obvezno praćenje realizacije revizorskih nalaza 

4. javna objava plaća, bonusa i ugovora uprava javnih poduzeća i institucija 

5. stroga primjena zakona o sukobu interesa 

6. ograničenje broja mandata za sve funkcije na najviše dva 

Revizija ne smije biti izvješće koje se arhivira – ona mora imati posljedicu. 

Sudstvo i tužiteljstvo – gdje je ključ? 

Bez učinkovitog procesuiranja svaka reforma ostaje simbolična. Potrebno je: 

1. specijalizirani odjeli za financijske istrage s dovoljnim kapacitetima 

2. digitalna transparentnost javnih ugovora 

3. zaštita zviždača 

4. fokus na oduzimanje nezakonito stečene imovine 

5. donošenje okvirnog zakona o nezastarijevanju velikih prijevara i teškog kriminala 

Kazna bez financijske posljedice ne mijenja sustav. Primjerice, osnivanje institucije 

„Poskok” s pet tužitelja i tisuću zaostalih teških predmeta djeluje kao ismijavanje struke i pogodovanje zastarama. 

Što je najveći problem BiH u vezi s proračunom? 

Najveći problem nije samo dug, niti samo visina poreza. Najveći problem je struktura sustava: 

1. javna potrošnja raste brže od produktivnosti 

2. veliki sustavi nisu dovoljno odgovorni 

3. pravila nisu jednaka za sve 

4. investicije nisu prioritet u odnosu na tekuću potrošnju 

Dok se ne uspostavi princip jednakih pravila za sve, dok se dug ne koristi za rast i dok javna poduzeća ne budu vodili najstručniji – a ne najpodobniji – proračun će rasti samo kroz poreze i novo zaduživanje. To nije razvoj, nego odgađanje problema. 

Zaključna poruka za javnost 

BiH nema problem nedostatka potencijala – ima problem strukture upravljanja. Ako se uspostavi: 

5. jednaka primjena zakona 

6. profesionalno upravljanje javnim kapitalom 

7. razvojno usmjereno zaduživanje 

8. stvarna odgovornost 

Važno je znati ,usvojeni proračun neće rasti zato što su porezi veći, nego zato što je gospodarstvo snažnije. To je suština fiskalne stabilnosti. 

Bavite li se izradom, monitoringom i savjetovanjem u EU projektima? 
 
Da, područje EU projekata danas predstavlja iznimno važan segment savjetodavnih usluga, osobito u kontekstu dostupnosti fondova i potrebe za kvalitetnim upravljanjem projektima. 
 
Kroz naše iskustvo u financijama, kontroli i upravljanju rizicima, aktivno sudjelujemo u: 
• pripremi i izradi projektnih prijedloga, uključujući financijske konstrukcije i budžetiranje, 
• uspostavi sustava financijskog praćenja i kontrole troškova, 
• monitoringu provedbe projekata, s naglaskom na usklađenost s pravilima financiranja, 
• izradi financijskih i narativnih izvješća, 
• savjetovanju u vezi s prihvatljivosti troškova i upravljanjem rizicima, 
• pripremi za revizije i kontrole od strane nadležnih tijela. 
 
EU projekti zahtijevaju visoku razinu stručnosti, preciznosti i razumijevanja regulatornog okvira. Upravo su znanje, iskustvo i sustavan pristup presudni za uspješnu provedbu i izbjegavanje financijskih korekcija. 
 
Posebno je važno naglasiti da osnivanje društva UHY EU Projekt d.o.o. Mostar predstavlja strateški iskorak u jačanju specijaliziranih kapaciteta u ovom području. Vaše iskustvo kao prvog direktora REDAH-a dodatno potvrđuje koliko su kompetencije, razumijevanje razvojnih politika i institucionalnih procedura ključni za kvalitetnu pripremu i provedbu projekata. 
 
U konačnici, EU projekti nisu samo administrativni proces – oni su razvojni alat. A da bi se taj alat učinkovito koristio, potrebna je kombinacija stručnog znanja, financijske discipline i strateškog promišljanja . 

Što nam možete reći o mogućem utjecaju umjetne inteligencije na klasičnu reviziju financijskih izvještaja? 
Umjetna inteligencija danas više nije apstraktna buduća tehnologija, nego alat koji se već konkretno koristi u reviziji financijskih izvještaja. U praksi, njezina najveća vrijednost nije u tome da zamijeni revizora, nego da promijeni način na koji se revizija provodi – od tradicionalnog uzorkovanja i ručnih provjera prema analizi cjelokupnih skupova podataka i sofisticiranijem upravljanju rizicima. 

Ako bih u intervjuu trebao izdvojiti jedno područje u kojem umjetna inteligencija najviše mijenja klasičnu reviziju, to bi bilo uzorkovanje. Tradicionalna revizija u velikoj se mjeri temelji na testiranju uzorka, jer je u praksi nemoguće pregledati sve transakcije unutar jednog poslovnog sustava. Revizor, na temelju procjene rizika i profesionalne prosudbe, odabire reprezentativni uzorak i na temelju njega izvodi zaključke o cijeloj populaciji. Umjetna inteligencija taj model značajno transformira. 

U klasičnom pristupu, uzorkovanje je kompromis između razine sigurnosti i raspoloživih resursa. Što je uzorak veći, veća je i razina pouzdanosti, ali raste i vrijeme potrebno za testiranje. AI alati danas omogućuju analizu 100% populacije transakcija u relativno kratkom vremenu. To ne znači da revizor mora detaljno pregledati svaku pojedinu stavku, ali znači da sustav može „proći” kroz cijelu bazu podataka i identificirati one transakcije koje odstupaju od očekivanih obrazaca. 

Primjerice, kod testiranja glavne knjige, umjesto odabira nasumičnog ili statističkog uzorka knjiženja, AI alat može analizirati sve unose i označiti one koji imaju karakteristike povećanog rizika: neuobičajeno velike iznose, ručna knjiženja, knjiženja provedena izvan radnog vremena, neobične kombinacije konta ili česte korekcije istog računa. Revizor tada ne bira uzorak unaprijed, nego pregledava transakcije koje je sustav identificirao kao rizične. Time se uzorkovanje pomiče s tradicionalnog statističkog modela prema modelu temeljenom na riziku i podacima. 

Slično vrijedi i za testiranje prihoda. U klasičnoj reviziji revizor bi, primjerice, odabrao određeni broj faktura iz populacije i provjerio njihovu dokumentaciju. Uz AI pristup, moguće je analizirati sve fakture izdane u određenom razdoblju i izdvojiti one koje odstupaju od uobičajenog obrasca – primjerice, fakture izdane pred kraj godine, fakture s neuobičajenim rabatima ili transakcije s novim kupcima. Na taj način uzorak više nije reprezentativan u statističkom smislu, nego ciljan prema područjima najvećeg rizika. 

Važno je naglasiti da umjetna inteligencija ne eliminira potrebu za uzorkovanjem u potpunosti. Čak i ako sustav analizira 100% podataka, revizor i dalje mora detaljno testirati određene stavke, pribaviti dokaznu dokumentaciju i provesti suštinske postupke. Međutim, razlika je u tome što je izbor tih stavki znatno informiraniji. Umjesto oslanjanja na slučajni odabir ili unaprijed definirane kriterije, uzorak se formira na temelju analize cijele populacije. 

Još jedna važna promjena odnosi se na procjenu rizika prije samog uzorkovanja. AI alati mogu analizirati povijesne podatke, trendove i odnose između različitih financijskih kategorija te identificirati područja u kojima postoji veća vjerojatnost pogreške ili manipulacije. Ako sustav, primjerice, detektira neuobičajen rast potraživanja ili odstupanja u maržama u odnosu na industriju, revizor može odlučiti povećati opseg testiranja u tim područjima. Drugim riječima, uzorkovanje postaje dinamično i prilagodljivo, a ne statičan proces definiran na početku angažmana. 

U kontekstu detekcije prijevara, prednost analize cjelokupne populacije posebno dolazi do izražaja. Klasično uzorkovanje može propustiti izolirane, ali značajne nepravilnosti koje se ne nalaze u odabranom uzorku. AI sustav, analizirajući sve transakcije, može prepoznati rijetke, ali rizične obrasce koji bi inače ostali skriveni. Time se smanjuje rizik da materijalno značajna pogreška ostane neotkrivena samo zato što nije bila uključena u uzorak. 

Ipak, s ovim pristupom dolaze i novi izazovi. Ako revizor analizira 100% podataka putem AI alata, mora razumjeti metodologiju kojom su transakcije označene kao rizične. Pitanje se više ne svodi samo na veličinu uzorka i razinu pouzdanosti, nego na kvalitetu algoritma i kriterije prema kojima se transakcije rangiraju. Profesionalna prosudba ostaje ključna – revizor mora procijeniti jesu li kriteriji razumno postavljeni i pokrivaju li relevantne rizike. 

U praksi se tako događa pomak od kvantitativnog uzorkovanja prema kombinaciji analize cijele populacije i ciljanog testiranja. Revizor više ne postavlja primarno pitanje „Koliko stavki trebam testirati?”, nego „Koje stavke nose najveći rizik i zašto?”. Umjetna inteligencija omogućuje precizniji odgovor na to pitanje, ali ne preuzima odgovornost za konačnu odluku. 

Zaključno, najveći praktični utjecaj AI alata na reviziju vidi se upravo u transformaciji uzorkovanja. Umjesto oslanjanja na ograničeni, statistički odabrani dio populacije, revizor danas može imati uvid u cjelokupnu bazu podataka i fokusirati se na rizične transakcije. To povećava učinkovitost, potencijalno podiže razinu sigurnosti i mijenja način razmišljanja o dokazima u reviziji. No, unatoč tehnološkom napretku, profesionalna prosudba i odgovornost revizora ostaju temelj revizijskog mišljenja. 

Jedan od najčešćih primjera korištenja AI alata u reviziji je analiza kompletne glavne knjige. 

 Klasična revizija se velikim dijelom oslanja na uzorkovanje, jer je fizički i vremenski nemoguće pregledati sve transakcije. Danas analitički alati, potpomognuti algoritmima za detekciju anomalija, mogu obraditi 100% transakcija i izdvojiti one koje odstupaju od uobičajenih obrazaca. Primjerice, sustav može automatski označiti ručna knjiženja izvršena izvan radnog vremena, knjiženja neuobičajeno velikih iznosa ili transakcije koje kombiniraju konta koja se rijetko pojavljuju zajedno. Revizor se tada ne bavi nasumičnim traženjem problema, nego analizira konkretno identificirane rizične stavke. 

Slično vrijedi i za područje prihoda, koje je u reviziji gotovo uvijek označeno kao područje povećanog rizika. AI alati mogu analizirati obrasce fakturiranja, uspoređivati datume isporuke i datume priznavanja prihoda te prepoznavati neuobičajene koncentracije prihoda pred kraj godine. Ako sustav detektira da je značajan broj faktura izdan zadnjih dana godine, a roba je isporučena tek u sljedećem razdoblju, to postaje jasan signal za dodatnu provjeru. Takva analiza u klasičnom pristupu često ovisi o ograničenom uzorku i iskustvu pojedinog člana tima, dok AI omogućuje sustavniji i sveobuhvatniji pristup. 

U području detekcije prijevara umjetna inteligencija također ima važnu ulogu. Algoritmi strojnog učenja mogu prepoznati obrasce ponašanja koji odstupaju od uobičajenog poslovanja, poput naglih promjena bankovnih računa dobavljača, neuobičajenih isplata ili čestih korekcija knjiženja. U praksi to znači da sustav može identificirati potencijalno lažnog dobavljača ili sumnjive isplate i time pomoći revizoru da pravovremeno reagira. Posebno u velikim sustavima s milijunima transakcija, ovakvi alati znatno povećavaju vjerojatnost otkrivanja nepravilnosti. 

Značajna primjena AI-a vidi se i u analizi ugovora i druge dokumentacije putem tehnologije obrade prirodnog jezika. Umjesto ručnog čitanja stotina ugovora o najmu, kreditnih sporazuma ili komercijalnih ugovora, sustav može automatski izdvojiti ključne klauzule, rokove, kamatne stope ili opcije produženja. U kontekstu standarda poput MSFI 16, gdje je potrebno identificirati sve relevantne elemente ugovora o najmu, takvi alati znatno ubrzavaju proces i smanjuju rizik da se nešto previdi. Revizor zatim provodi detaljnu analizu samo onih ugovora koji su složeniji ili rizičniji. 

Umjetna inteligencija pomaže i u fazi planiranja revizije. Analizom povijesnih financijskih podataka, trendova u industriji i vanjskih ekonomskih pokazatelja, AI alati mogu pomoći u identifikaciji područja povećanog rizika. Primjerice, ako sustav uoči da potraživanja rastu brže od prihoda ili da su marže neuobičajeno visoke u odnosu na konkurenciju, to postaje signal za detaljnije testiranje. Na taj način planiranje revizije postaje više podatkovno utemeljeno, a manje isključivo oslonjeno na subjektivnu procjenu. 

U nekim slučajevima AI se koristi i za kontinuirano praćenje transakcija, osobito kod klijenata s razvijenim internim sustavima kontrole. Takvi sustavi mogu u realnom vremenu pratiti prekoračenja ovlasti, kršenja segregacije dužnosti ili neuobičajene promjene podataka. Revizor tada može procijeniti pouzdanost tih kontrola i prilagoditi opseg testiranja. Time se klasični model periodične revizije postupno nadopunjuje elementima kontinuiranog nadzora. 

Važno je naglasiti da AI alati ne donose konačne zaključke umjesto revizora. Oni generiraju indikatore, rangiraju rizike i izdvajaju potencijalno problematične stavke, ali profesionalna prosudba i odgovornost ostaju na revizoru. Upravo zato je ključno da revizor razumije kako alat funkcionira, koje podatke koristi i koja su njegova ograničenja. Postoji rizik pretjeranog oslanjanja na „black box” modele čiji su algoritmi netransparentni, pa je sposobnost kritičke evaluacije rezultata jednako važna kao i tehničko znanje. 

U praksi se AI sve više integrira i u samu dokumentaciju revizije. Alati mogu automatski generirati analitičke izvještaje, sažetke odstupanja i početne nacrte radnih papira. To smanjuje administrativno opterećenje i ostavlja više vremena za analizu i komunikaciju s klijentom. Posebno kod velikih angažmana, takva učinkovitost može biti značajna konkurentska prednost. 

Zaključno, praktična primjena umjetne inteligencije u reviziji već danas obuhvaća analizu kompletnih baza podataka, detekciju anomalija i prijevara, obradu ugovora, naprednu procjenu rizika i podršku u planiranju i dokumentiranju revizije. Najveća promjena nije samo u brzini obrade podataka, nego u pomaku fokusa – s mehaničkog testiranja na interpretaciju, razumijevanje rizika i strateško promišljanje. Revizor budućnosti neće manje raditi, ali će raditi drugačije: uz snažnu podršku tehnologije, ali i dalje s punom profesionalnom odgovornošću za konačno revizorsko mišljenje. 

Što znači biti Partner ili pak direktor  revizorskog društva u vremenu stalnih regulatornih promjena? 
 
Prije svega, to znači strateški upravljati društvom tako da se regulatorni zahtjevi ne promatraju isključivo kao obveza, već i kao okvir za razvoj kvalitete, konkurentnosti i dugoročne održivosti poslovanja. Uloga direktora je osigurati da se promjene pravodobno prepoznaju, učinkovito implementiraju i pretvore u dodanu vrijednost za klijente. 
 
Takvo okruženje zahtijeva jasno definiranu strategiju ulaganja u znanje, digitalizaciju i razvoj stručnih kompetencija zaposlenika, kao i fleksibilnu organizacijsku strukturu koja omogućuje brzu prilagodbu tržišnim i regulatornim zahtjevima. Istodobno je važno održavati visoke profesionalne standarde i neovisnost, jer su kvaliteta i vjerodostojnost revizije ključni diferencijatori na tržištu. 
 
Direktor mora povezati regulatorne zahtjeve, poslovne ciljeve i očekivanja klijenata u koherentnu strategiju rasta, uz očuvanje povjerenja tržišta i dugoročne reputacije društva. Unatoč tehnološkim promjenama, profesionalna prosudba i etičnost ostaju nezamjenjiv temelj struke. 
 
Kako digitalizacija i umjetna inteligencija mijenjaju revizorsku profesiju? 
 
Digitalizacija i umjetna inteligencija značajno mijenjaju revizorsku profesiju, prije svega omogućujući brži, precizniji i sveobuhvatniji pristup analizi podataka. Umjesto oslanjanja isključivo na uzorke, danas je moguće analizirati cjelokupne skupove podataka te ranije i učinkovitije prepoznavati potencijalne rizike i nepravilnosti. 
 
Umjetna inteligencija pomaže u automatizaciji rutinskih i ponavljajućih zadataka, ali ne zamjenjuje profesionalnu prosudbu revizora. Naprotiv, oslobađa vrijeme za dublje razumijevanje poslovanja klijenata, kvalitetniju procjenu rizika i donošenje utemeljenih zaključaka. 
 
Primjena naprednih tehnologija podiže ukupnu kvalitetu revizije, ali istodobno zahtijeva kontinuirano učenje i odgovornu primjenu, uz strogo poštovanje profesionalnih, regulatornih i etičkih standarda. 
 
Koje će vještine revizorima biti najvažnije u bliskoj budućnosti? 
 
Temeljne stručne vještine – razumijevanje računovodstva, revizijskih standarda i regulatornog okvira – i dalje ostaju ključne, ali same po sebi više neće biti dovoljne. 
 
Sve veći značaj imat će: 
• analitičke i digitalne vještine, 
• rad s velikim količinama podataka, 
• razumijevanje i odgovorna primjena novih tehnologija, 
• kritičko razmišljanje i profesionalni skepticizam, 
• snažne komunikacijske kompetencije. 
 
Etika, prilagodljivost i spremnost na kontinuirano učenje bit će presudni čimbenici uspjeha u profesiji koja se ubrzano mijenja, dok povjerenje ostaje njezin temelj. 
 
Zašto bi mladi danas odabrali karijeru u reviziji? 
 
Realno je priznati da revizija danas nije jednako popularan karijerni izbor među mladima kao što je bila ranije. Profesija se često percipira kao zahtjevna, uz visoka očekivanja i intenzivan tempo rada. 
 
Unatoč tome, revizija pruža iznimno kvalitetnu osnovu za profesionalni razvoj. Omogućuje stjecanje širokog spektra znanja, dubinsko razumijevanje poslovanja različitih industrija te razvoj snažnih analitičkih i organizacijskih vještina. Iskustvo stečeno u reviziji visoko je cijenjeno na tržištu rada, bez obzira ostaje li pojedinac dugoročno u struci ili karijeru nastavlja u financijama, menadžmentu ili poduzetništvu. 
 
Kako zadržati talentirane ljude u zahtjevnoj profesiji poput revizije, radom na softverima i umjetnoj inteligenciji? 

Ako želimo zadržati talentirane ljude u reviziji, moramo biti iskreni: današnja generacija stručnjaka ne odlazi samo zbog plaće. Odlazi zbog načina rada, osjećaja smisla i mogućnosti razvoja. 

Revizija je intelektualno zahtjevna profesija, ali je i operativno vrlo opterećena – puno rutine, administracije i repetitivnih procesa. Upravo tu tehnologija i umjetna inteligencija mogu napraviti ključnu razliku. 

Prvo, moramo smanjiti rutinski teret. 
AI i moderni audit softveri mogu automatizirati obradu velikih setova podataka, prepoznavati anomalije, generirati radne papire i ubrzati izvještavanje. Kada uklonimo repetitivni dio posla, revizori se mogu fokusirati na ono što ih čini stručnjacima – profesionalnu prosudbu, analizu rizika i savjetodavnu vrijednost. To značajno povećava zadovoljstvo poslom. 

Drugo, talenti žele razvoj. 
Ako revizor vidi da će kroz nekoliko godina biti samo “iskusniji u istom”, velika je vjerojatnost da će potražiti izazov drugdje. Ali ako mu omogućimo edukaciju iz data analitike, IT revizije, ESG-a, forenzike ili primjene AI alata, on postaje digitalni revizor budućnosti. To mijenja percepciju karijere – od tradicionalne kontrole prema strateškom savjetovanju. 

Treće, važno je redefinirati kulturu. 
Revizija je tradicionalno usmjerena na naplative sate i sezonsku izdržljivost. Međutim, dugoročno zadržavanje ljudi zahtijeva drugačiji pristup – vrednovanje inovacija, unapređenja procesa i mentorstva. Ako netko razvije alat koji skrati proces testiranja za 20%, to bi trebalo biti jednako vrijedno kao i dodatni naplativi sati. 

Četvrto, fleksibilnost više nije benefit – nego standard. 
Tehnologija omogućuje hibridni rad, digitalnu kolaboraciju i efikasnije upravljanje projektima. Ako inzistiramo na starim modelima rada u novom tehnološkom okruženju, gubimo konkurentnost kao poslodavac. 

I na kraju, uključivanje ljudi u promjene. 
Najbolji način da zadržite talent je da ga uključite u izgradnju budućnosti firme. Interni AI projekti, timovi za digitalizaciju, prostor za eksperimentiranje – to stvara osjećaj vlasništva i dugoročne pripadnosti. 

Zaključno, umjetna inteligencija nije prijetnja reviziji – ona je prilika da profesiju učinimo intelektualno izazovnijom i atraktivnijom. Ako želimo zadržati talente, moramo im omogućiti da rade pametnije, razvijaju se brže i imaju stvaran utjecaj. 

Revizija budućnosti neće biti manje zahtjevna – ali će biti pametnija. A talentirani ljudi ostaju tamo gdje vide budućnost. Moja najveća želja je da moja djeca moji studenti ,uposlenici pronađu interes da ostanu ovdje i grade sebi bolju budućnost .Mi smo imali nesretni rat i poraće i izgubili mnogo na bespotrebne ratove ,podjele i optužbe jedni drugih . 

Nadam se boljoj i svjetlijoj budućnosti u BiH jer ovi ljudi to zaista zaslužuju.