Na Dan Europe i pobjede nad fašizmom u Mostaru se prije 22 godine prelio ratni sukob s drugih područja u kojemu su dojučerašnji saveznici HVO i Armija BiH već vodili teški krvavi rat. Nakon prvih obračuna u središnjoj Bosni, sukob se preko Rame prebacio i na područje Hercegovine. U biti ratovalo se za teritorij, odnosno provedbu Vance-Owenova plana koji je podrazumijevao ustroj BiH u deset jedinica. Hrvatima su, prema tome planu, trebale pripasti regije 3, 8 i 10 koje su uključivale područje od Ravnog do Jajca, uključujući Mostar, Bugojno, Vitez, Travnik, a u Posavini Derventu, Brod, Orašje, Domaljevac. Upravo je na tome području u središnjoj Bosni i Hercegovini i vođen najteži rat, piše Večernji list.
Mirovni sporazum
Nakon prvih sukoba je čak potpisan sporazum između čelnika Herceg Bosne Mate Bobana i Republike BiH Alije Izetbegovića oko provedbe Vance-Owenova plana, kao i rasporeda vojnih snaga i njihovog zapovijedanja. Umjesto toga izbio je teški i krvavi rat, a po ratnim dokumentima koji su dostupni na internetskoj stranici haaškog optuženika Slobodana Praljka koji su korišteni tijekom suđenja jasno je kako su se obje strane istodobno pripremale za nastavak rata. Deseci dokumenata koje su stožeru Armije BiH upućivali zapovjednici u Mostaru Midhat Hujdur Hujka, Arif Pašalić, Šefija Džiho, ali i odgovori armijskih generala svjedoče o napadnim djelovanjima i pripremama za zauzimanje Mostara.
Ostatak članka čitajte u tiskanom izdanju nedjeljnog Večernjeg lista BiH...
Nema treceg na vidiku