Duboko ispod jezera Laach u zapadnoj Njemačkoj znanstvenici bilježe znakove da vulkanski sustav nije ugašen. Više od 500 mikropotresa, kretanje magmatskih fluida i emisije vulkanskog CO₂ ukazuju na aktivne procese duboko ispod površine. Ipak, stručnjaci ne očekuju novu erupciju u skoroj budućnosti.
Njemačka nije zemlja koju se obično povezuje s aktivnim vulkanima, no područje Eifela skriva vulkanski sustav koji je i dalje geološki aktivan. U središtu pozornosti nalazi se jezero Laach (Laacher See) u saveznoj pokrajini Rheinland-Pfalz. Jezero se nalazi u krateru vulkana koji je posljednji put eruptirao prije otprilike 13.000 godina, piše Euronews. Nova istraživanja pokazuju da duboko ispod površine i dalje postoje procesi karakteristični za aktivna vulkanska područja.
Između rujnav 2022. i kolovoza 2023. znanstvenici su pomoću više seizmoloških postaja zabilježili više od 500 lokalnih mikropotresa ispod jezera. Većina tih potresa toliko je slaba da ih ljudi na površini uopće ne mogu osjetiti.
Posebno su zanimljivi tzv. duboki potresi niske frekvencije (DLF). Takvi se potresi u svijetu povezuju s kretanjem magmatskih fluida na velikim dubinama. - DLF potresi smatraju se pokazateljem kretanja magmatskih fluida na velikoj dubini - objašnjava Torsten Dahm, voditelj odjela za fiziku potresa i vulkana u njemačkom istraživačkom centru GFZ. Slična pojava redovito se bilježi ispod aktivnih vulkana na Islandu, u Japanu i na Kamčatki.
Prema istraživanjima, magmatski fluidi mogu se nakupljati na dubini od približno 12 do 14 kilometara. Riječ je o tekućinama i plinovima koji se oslobađaju iz rastaljene stijene, među kojima su voda, kisik, sumporni spojevi i halogeni. Njihovo kretanje može uzrokovati potrese, ali i utjecati na eksplozivnost buduće vulkanske erupcije.
Znanstvenici smatraju da bi se ti fluidi mogli dizati iz gornjeg plašta prema Zemljinoj kori duž zone rasjeda Ochtendung. Istraživanja također upućuju na postojanje svojevrsnog podzemnog spremnika, odnosno moguće magmatske komore, na dubini od 12 do 14 kilometara. Prema novijim podacima, struktura se vodoravno proteže na više od 15 kilometara ispod područja seizmičke aktivnosti.
Dodatnu pozornost znanstvenika privukao je događaj u noći 10. listopada 2025., kada je u samo 12 sati zabilježeno oko 92 mala potresa. Ipak, njihova snaga bila je vrlo mala. Najjači je imao magnitudu svega 0,9. Tijekom posljednjih pet godina u istočnom Eifelu zabilježena su ukupno četiri prostorno ograničena područja u kojima su se pojavljivali takvi duboki potresi niske frekvencije.
Uz to, istraživanja su otkrila i nastavak ispuštanja CO₂ magmatskog podrijetla. GFZ je 2024. godine proveo mjerenja na dvije lokacije oko jezera Laach i na obje registrirao emisije takvog plina.
Kada se svi podaci promatraju zajedno, oni ukazuju na to da se duboko ispod Eifela i dalje odvijaju aktivni geološki procesi. Unatoč svemu, znanstvenici upozoravaju da nema razloga za očekivanje skorog izbijanja vulkana. Jedan od ključnih razloga jest činjenica da za sada nema znakova značajnog podizanja magme prema površini.
„Uspon magme u plitku Zemljinu koru gotovo je uvijek praćen rojovima visokofrekventnih potresa. Takva aktivnost dosad nije zabilježena u istočnom Eifelu“, rekao je Joachim Ritter s Geofizičkog instituta KIT. Torsten Dahm dodaje da nema ni dokaza o uzdizanju Zemljine površine, što bi trebalo biti jasno vidljivo u slučaju masovnog prodora magme prema površini.
Znanstvenici također ističu da bi za ponovno punjenje gornje magmatske komore moglo biti potrebno još mnogo tisuća godina. Posljednja erupcija Laacher Seea bila je golema. Najnovija istraživanja procjenjuju da se dogodila prije 13.084 godine, oko 184 godine ranije nego što se prethodno smatralo. Erupcija je bila toliko snažna da je vulkanski pepeo vjerojatno dosegnuo stratosferu, na visinu od približno 30 kilometara. Vjetrovi su ga zatim nosili tisućama kilometara – prema sjeveru sve do Švedske, a prema jugu do sjeverne Italije.
U dolini Rajne nastao je sloj vulkanskog pepela i plovućca debeo oko sedam metara, dok je u neposrednoj blizini vulkana dosezao čak 60 metara. Na području današnjeg Kölna i Bonna sloj pepela bio je debeo do jednog metra. Procjenjuje se da je erupcija trajala oko 10 dana, uz nekoliko razdoblja relativnog zatišja. Prema podacima obližnje opatije Maria Laach, njezina eksplozivna snaga bila je ekvivalentna približno 500 atomskih bombi poput one bačene na Hirošimu. Tek nakon erupcije oblikovalo se današnje jezero Laach.