Najveća umjetna rijeka na svijetu koštala je 79 milijardi američkih dolara, proteže se na 2.700 kilometara kanala, tunela i akvadukata te je već prenijela 76,7 milijardi kubičnih metara vode iz vlažnog juga u sušni sjever Kine, transformirajući vodnu kartu cijele zemlje.
Dok se sjeverna Kina suočavala s jednom od najgorih vodnih kriza na planetu, s presušivanjem Žute rijeke (Huang He) u pojedinim dijelovima i nestankom pritoka rijeke Hai veći dio godine, kineski inženjeri osmislili su nešto što nijedna druga zemlja nije pokušala: umjetnu rijeku sposobnu premještati vodu na kontinentalnoj razini.
Prema brazilskom Ministarstvu regionalnog razvoja, koje je projekt posjetilo u tehničkoj misiji, riječ je o najvećem pothvatu u području vodne sigurnosti na svijetu.
Sustav koristi oko 185 milijuna ljudi u gusto naseljenim i industrijaliziranim regijama sjeverne Kine. Do travnja 2026. već je prenio 76,7 milijardi kubičnih metara vode, prenosi N1.
Tri rute umjetne rijeke Kine
Projekt se odvija kroz tri glavne rute: istočnu, središnju i zapadnu. Zajedno će imati kapacitet prijenosa 44,8 milijardi kubičnih metara vode godišnje kada budu u potpunosti dovršene.
Istočna ruta proteže se na 1.112 kilometara kanala i tunela. Koristi drevni Veliki kanal Peking–Hangzhou, najstariji umjetni plovni put na svijetu. U funkciji je od 2013. godine s godišnjim kapacitetom od 14,8 milijardi kubičnih metara.
Samo na ovoj ruti inženjeri su instalirali 13 crpnih stanica s više od 100 kompleta motornih pumpi. Ukupna snaga na nekim dionicama prelazi 454 megavata.
Protok se odvija bez potrebe za pumpanjem
Giuseppe Vieira, brazilski nacionalni tajnik za sigurnost vode, opisao je što je vidio tijekom tehničkog posjeta: „Imali smo priliku posjetiti neke crpne stanice, kojih je više od 13 samo na istočnom kraku. Na njima je instalirano i u funkciji više od 100 kompleta motornih pumpi.”
S druge strane, središnja ruta proteže se između 1.264 i 1.400 kilometara od rezervoara Danjiangkou do Pekinga. Protok se uglavnom odvija gravitacijom, bez potrebe za pumpanjem.
Ova ruta prelazi Žutu rijeku kroz dva velika podzemna tunela. Također opskrbljuje 70% vode koja dolazi iz slavina u Pekingu, što pokazuje koliko je kineska prijestolnica ovisna o ovom sustavu.
Zapadna ruta još je u fazi planiranja. Kada bude završena, imat će kapacitet prijenosa od 17 milijardi kubičnih metara godišnje, ali se suočava sa značajnim tehničkim i ekološkim izazovima.
Impresivne brojke
Ukupni troškovi projekta već su premašili 79 milijardi američkih dolara, čime je ova umjetna rijeka postala najskuplji projekt vodne infrastrukture u povijesti.
Kako bi omogućila izgradnju, kineska vlada morala je preseliti oko 330.000 ljudi koji su živjeli duž trase kanala. Preseljenje je obuhvatilo čitave zajednice koje su izgubile svoju zemlju kako bi ustupile prostor projektu.
Kada sve rute budu završene do 2050. godine, sustav će imati puni kapacitet od 44,8 milijardi kubičnih metara vode godišnje – količinu usporedivu s opskrbom čitavih država veličine Portugala ili Švicarske.
Drugi kineski megaprojekti, poput mosta Danyang–Kunshan dugog 164 kilometra, također impresioniraju svojim razmjerima. No nijedan ne premješta resurs toliko važan kao pitka voda, prenosi N1.
Usporedba sa São Franciscom
Za procjenu razmjera dovoljno je usporediti projekt s brazilskim Projektom integracije rijeke São Francisco. Brazilska transpozicija koštala je oko 3 milijarde dolara i proteže se na 477 kilometara.
Kineski sustav više je od 50 puta duži, 50 puta veći po godišnjem volumenu i 26 puta skuplji. Dok brazilski projekt opslužuje oko 12 milijuna ljudi, kineski sustav koristi 185 milijuna.
Prema Ministarstvu regionalnog razvoja Brazila, posjet projektu služi kao referenca za proširenje tehničke suradnje između Brazila i Kine u području vodne sigurnosti.
Vieira je izjavio da je njihov tim „imao priliku upoznati se s najvećim svjetskim pothvatom za sigurnost vode, koji transportira vodu iz rijeke Jangce iz povoljnijih u manje povoljne regije Kine”.